Aktivnosti matičnih biblioteka BiH za period 1992. - 1995. i nekoliko preporuka za dalji rad

Neda Ćukac

Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

Publikovano u: Bibliotekarstvo (Sarajevo), sv. 37-41 (1992-1996), str. 63-64

 

Matični poslovi bibliotečke djelatnosti su poslovi u funkciji razvoja i unapređenja, a obavlja ih Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH za teritorij BiH, te regionalne matične biblioteke. Na osnovu Zakona o bibliotečkoj djelatnosti iz 1986. i podzakonskih akata - Pravilnik o uvjetima za obavljanje matičnih poslova formirana je mreža regionalnih matičnih biblioteka u BiH i osigurani izvori finansiranja. Mrežom je bilo obuhvaćeno 109 općina sa oko 1.000 biblioteka koliko ih je bilo u našoj državi. Regionalne matične biblioteke vrše matičnu djelatnost za potrebe općinskih narodnih i školskih biblioteka svoga regiona. Matičnu djelatnost za potrebe visokoškolskih i specijalnih biblioteka u BiH obavlja NUB BiH u saradnji sa univerzitetskim bibliotekama. Tako Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH povezuje cjelokupnu bibliotečku djelatnost u zemlji. Budući da je glavni zadatak matičnih biblioteka osavremenjivanje bibliotečke djelatnosti i prilagođavanje potrebama društva u tom smislu se počelo sa izgradnjom JUPAK mreže nabavkom opreme i uvođenje novih tehnologija. Mreža je počela funkcionisati krajem 1989. godine i stvoren je uzajamni katalog, a nosilac projekta je bio Računski centar (RCUM) u Mariboru, sada Institut informacionih znanosti (IZUM) za prostor bivše Jugoslavije. Izbijanjem rata došlo je do raspada cijelokupne mreže i do prestanka funkcioniranja uzajamnog kataloga.

Centralna matična institucija NUB BiH je potpuno uništena, a neke od matičnih biblioteka su se našle na okupiranim teritorijama. Mada nije bilo tri godine gotovo nikakvih komunikacijskih veza sa bibliotekama na teritoriji BiH uspjeli smo ipak prikupiti neke podatke i dobiti izvještaje o stanju biblioteka, a time i bibliotečke djelatnosti u periodu rata. Iz toga materijala mogu se izvući za sada neki opći zaključci koji će omogućiti dalje planiranje i razvoj postojećih biblioteka i eventualno uspostavljanje novih.

Ono što je za svako divljenje i pohvalu je činjenica da su gotovo sve biblioteke radile u toku rata. Broj korisnika se povećao, a zahtjevi za knjigom su ogromni. To bi trebao biti predmet naučnih istraživanja, a posebno bi se morala obratiti pažnja na strukturu i psihologiju korisnika.

Može se slobodno reći da nije bilo nabavke novih knjiga, iz razumljivih razloga. Fond se ipak uvećavao u nekimbibliotekama poklonjenim knjigama i onim koje su bibliotečki radnici spasavali iz napuštenih stanova. Čak su pojedine biblioteke uspjeleorganizirati i razne izložbe i promocije knjiga.

Nažalost, zavičajne zbirke nisu se nigdje mogle popunjavati ratnom produkcijom, a ako je to negdje i učinjeno, onda je to samo djelimično. Prema svim izvještajima, osjeća se nedostatak stručne i priručne literature koja je neophodna za rad biblioteka.

Mjere zaštite bibliotečke građe su, također ogroman problem, a to je pokazao i ovaj rat, jer je uništena građa koja će se teško moći nadoknaditi kad je izgorio Orijentalni institut, zatim NUB BiH i mnoge fakultetske i specijalne biblioteke.

Što se tiče univerzitetskih biblioteka, ostala je očuvana biblioteka u Tuzli, čiji je bibliotečki fond novijeg datuma i ima oko 13.000 jedinica, a specijalne biblioteke toga područja ukupno imaju oko 150.000 bibliotečkih jedinica. Od toga ima u specijalnim bibliotekama 515 naslova časopisa, a univerzitetska ima 81 naslov.

Osjeća se nedostatak stručnog kadra jer su mnogi na početku rata otišli, neki su to učinili u toku rata, neki su poginuli i ranjeni. Istina je da se radna mjesta popunjavaju, ali su to uglavnom početnici ili ljudi koji nisu do sada radili u bibliotekarstvu. Stoga će se morati što prije početi sa edukacijom kadrova kako bi bibliotečka struka mogla nastaviti sa radom i pratiti primjenu savremenih tehnologija.

Na osnovu svega mogle bi se dati neke smjernice za rad biblioteka. U tom smislu predlažemo da sve biblioteke utvrde najprije pravo stanje svoga fonda, njegovu oštećenost ili nestanak. Pristupiti obuci kadrova što je moguće prije uz mogućnost gostovanja eminentnih stručnjaka iz oblasti bibliotekonomije.

Posebno značajno za specijalne i visokoškolske biblioteke je nabavka odgovarajuće opreme i postepeno stvaranje mreže biblioteka prema naučnim oblastima. Pristupiti izradi centralnih kataloga i utvrditi koordiniranu nabavku stranih publikacija. Nastojati da se u biblioteci već pomalo prelazi na zastupljenost nekonvencionalne građe, što se u svijetu uveliko odvija. Za sve ovo, svakako, će biti odgovorne matične biblioteke koje se moraju aktivirati i preuzeti ulogu koja im je dodijeljena i prije rata, potvrđena, zakonskim i podzakonskim aktima.

Sve veće biblioteke, kako znanstvene tako i javne, trebale bi već sada planirati izgradnju ili popunjavanje svojih priručnih zbirki sa: rječnicima, općim i specijalnim enciklopedijama, bibliografskim priručnicima, izvorima poslovnih informacija, tiskanim katalozima i popisima serijskih publikacija, popisima znanstvenih izvještaja, disertacija, konferencija i simpozija, standarda i patenata, zemljopisnim kartama i atlasima, zavičajnim publikacijama, tekućim i retrospektivnim općim bibliografijama, specijalnim bibliografijama, komunalnim informacijama, službenim publikacijama, statističkim priručnicima, publikacijama međunarodnih organizacija.

Sad, kada se naša zemlja mora izgrađivati, kada se u potpunosti mijenja cijela struktura poslovanja i rad u novim uvjetima, uloga svih vrsta biblioteka smatra se u ovim procesima vrlo važnom. Biblioteke moraju postati informacijska čvorišta, a to će moći postići samo onda ako imaju takvu građu i opremu i osposobljenost bibliotekara što će mogućiti ispunjavanje zadatih funkcija.