Mirko Azinović (1931. - 1993.)
Duško Toholj
Publikovano u:
Bibliotekarstvo (Sarajevo), sv. 37-41 (1992-1996), str. 77
Mirko Azinović rođen je 3. jula 1931. godine u Konjicu u
radničkoj porodici. Kada mu je bilo četiri godine, njegov otac Nikola, željeznički
radnik biva premješten u Sarajevo. Od tada porodica stalno živi u Sarajevu. Mirko je
imao još petero braće i jednu sestru. Ovako brojna porodica živjela je samo od očeve
plaće. Vremenom su starija braća završavala škole i zanate pa se donekle lakše
živjelo. Mirko je, također završio Željezničku industrijsku školu za zvanje bravara.
Kasnije je položio i majstorski ispit. U želji za daljim obrazovanjem završava vanredno
gimnaziju. Nakon toga zapošljava se u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci kao
knjižničar na radnom mjestu magacinera. Dolaskom u Biblioteku uvidio je da mu je na
dohvat ruke brojna literatura koja ga je povukla na dalje školovanje. Upisuje Višu
upravnu školu koju sa uspjehom završava. U Biblioteci napreduje u zvanju višeg
knjižničara i dobija radno mjesto šefa odsjeka magacina. U to vrijeme se oženio i u
braku imao sina i kćerku.
Tokom rada u magacinu stekao je ogromno iskustvo u pogledu
smještaja i pronalaženja knjiga. Postaje "živi katalog" i bio je u stanju
naći knjige bez korišćenja čitalačkih kataloga. Po ovome je bio poznat kako kod
radnika Biblioteke tako i kod brojnih njenih korisnika. Volio je svoj posao i nesebično
se zalagao da svaki čitalac dobije željenu publikaciju bez obzira da li se radi o
maturantu, studentu ili naučnom radniku. Po ovoj njegovoj osobini rado će ga se sjećati
svi oni koji su imali priliku da mu se obrate za pomoć. Bio bi presrećan kada mu se
ukazala prilika da posjećuje sajmove i izložbe knjiga na kojima je svojim sugestijama
doprinio pravilnijoj nabavci literature.
Pošto sam ga poznavao i drugovao s njim od malena, želio
sam i sam da mu pomognem u daljem stručnom usavršavanju. Ponudio sam mu da radimo
bibliografiju "Novog behara", što je objeručke prihvatio. Kasnije se
osamostalio i izradio bibliografije radova Stjepana Tomića, Marcela Šnajdera,
Vidovićeva pokreta. Učestvovao je sa referatom na Simpoziju o omladinskom pokretu i
izradio bibliografiju toga pokreta.
Ranjen je od snajperiste 20. januara 1993. godine po
povratku sa posla na koji je tokom rata redovno dolazio sve do ranjavanja. Imao je velikog
udjela u radu na spasavanju bibliotečkih fondova nakon požara Vijećnice. U bolnici je
proveo više od mjesec i po boreći se za život. Nažalost izgubio je tu bitku 8. marta
1993. godine i preminuo.
Bio je veoma dobar drug, prijatelj i odan radnik i malo je
reći primjeran suprug, otac i brat.
Vjerujemo da će Mirkov lik ostati u trajnoj uspomeni svih
onih koji su ga poznavali i imali priliku da sa njim sarađuju.
