Perspektiva obnove Nacionalne i
univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine
Boro Spasojević
Odjeljenje za urbanizam Općine
Centar, Sarajevo
Saopćenje sa skupa: Perspektive
obnove Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine Sarajevo 16. i 17. juni
1994.
Publikovano u:
Bibliotekarstvo (Sarajevo), sv. 37-41 (1992-1996), str. 24-25
Sažetak
Ovo izlaganje je jedna vrsta rasprave oko
dileme da li objekat Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH ostaviti za tu namjenu ili
joj vratiti nekadašnju namjenu Gradske vijećnice. Autor predlaže da se Vijećnica
potpuno obnovi i da joj se vrate prvobitne funkcije gradske uprave. Za Nacionalnu i
univerzitetsku biblioteku BiH neophodna je izgradnja novog objekta što predstavlja
značajnu investiciju koja u sadašnjoj situaciji nije moguća.
Summary
This composition is a sort of a discussion on
the dilemma whether the building of the National and University Library of Bosnia and
Herzegovina should be kept in its current function or its former function of the City
Hall. The author suggests that the City Hall should be repaired and its initial town
authority functions restored. A completely new object should be built for the National and
University Library of BiH which implies a significant investment impossible in the current
situation.
S obzirom na složenost proizišlu iz naslova uzet ću
sebi slobodu da ga zbog jednostavnijeg praćenja podijelim na dva dijela:
1. Šta s objektom Vijećnice?
2. Kako nastaviti rad NUB BiH?
Kao što su postojale dileme kod početka izgradnje
ondašnjeg gradskog poglavarstva ili magistrata, gdje, kako i ko će projektirati objekat,
isto tako smo sad, maltene, pred istom dilemom. Na odabranom prostoru Mustaj-pašinog
mejdana sa dva hana i malom čaršijom uz neregulisanu Miljacku, prvi projekat napravio je
neizbježni Carl Paržik. Arhitekt Vitek je započeo drugi projekat, a Ćiril Iveković ga
je doprojektirao i završio (1892.-1896. god.).
U našem sjećanju utisak o njenoj vrijednosti
najupečatljiviji je zbog vrlo uspješne maurske eklektike, njenih dimenzija i
monumentalnosti u odnosu na druge objekte u samoj čaršiji i gradu dugo neprevaziđenih.
Sa stanovišta unkcionalnosti i položaja objekta u ondašnjem savršenom čaršijskom
tkivu nikad se nije uspostavio vitalni kontakt, pogotovu poslije izgradnje Paržikove
Beledije (hapsane) koja je bila i ostala fizička prepreka između Vijećnice i čaršije.
Zgradu Vijećnice treba obnoviti u potpunosti i dati joj
prvobitnu funkciju gradske uprave. Tim prije, jer će Sarajevo - grad osim što je
prijestonica BiH biti i zaseban distrikt sa potrebama u koje će se vrlo vjerovatno
Vijećnica odlično uklopiti. Svojevremeno stavljanje zgrade u funkciju NUB nije bilo ni
sretno ni praktično rješenje. Prije bi se moglo reći da je bilo krajnje nesvrsishodno,
jer svojim prostorima, dispozicijom i opremljenošću nikad nije mogla zadovoljiti potrebe
modernog bibliotečkog nastojanja, praćenja, a posebno magaziniranja svakodnevnih
narastajućih potreba.
Postoje projekti adaptacije i restauracije objekta
Vijećnice u koje nisam ostvario uvid da bih mogao dati konkretnu ocjenu. Jedino mogu
reći da smatram da kad bi se objekat obnavljao prema mom prijedlogu, morao bi se
ostvariti marketinški pristup, kod korištenja objekta. Objekat bi u budućnosti morao
sam sebe izdržavati. O tome su mislili i prvi projektanti jer je, što se možda ne zna
ili se zaboravilo, u podrumu sa ulazom na uglu prema ulici Benjamina Fincija postojala
velika reprezentativna pivnica koja je sigurno donosila pristojne prihode za izdržavanje
samog objekta.
Opredjeljivanjem za obnavljanje stare zgrade Vijećnice za
gradsku upravu kandidirao sam i svoje opredjeljenje za izgradnju potpuno novog objekta.
Takvo opredjeljenje temelji se na savremenim potrebama koje nameće progres i razvitak
svakog društva, pa i našeg, posebno uz činjenicu da je bibliotekarstvo u prošlim
vremenima na ovim prostorima bilo na prilično niskom nivou. Ovdje bih parafrazirao prof.
Bakovljeva iz edicije "Naša škola" Sarajevo: "Suma naučnih saznanja
kojima je čovječanstvo raspolagalo 1775. god. je udvostručena, tek nakon dvanaest i po
decenija (1900. god.). Slijedeće udvostručavanje ostvareno je za samo 50 god., a zatim
za svega 8 god. Sada taj interval iznosi 5 god., a ubrzo će se svesti na nepunu godinu.
Kako se te tekovine neprestano umnožavaju geometrijskom progresijom, svaka naredna
generacija je prinuđena da uči više od prethodne!"
Ovo je saopćeno prije 23 godine, 1971. godine. O
neophodnosti izgradnje novog objekta nema nikakvih dilema. Pitanje je gdje, kada, čime,
kojim sredstvima? Prema mojim saznanjima, već postoje dva projekta na tu temu i to:
Narodna i univerzitetska biblioteka SRBiH u Sarajevu 1972. god. i Narodna i univerzitetska
biblioteka i arhiv SRBiH u Sarajevu 1979. god. Oba su projekta djelo arhitekte Štrausa.
Prvi na lokaciji niže Muzeja revolucije, a drugi na lokaciji stare Fabrike duhana.
Navodno obrada projektne dokumentacije je na nivou izvedbene. Sticajem ratnih okolnosti
obje lokacije su prilično raščišćene što je sa stanovišta brzog pristupa
eventualnoj izgradnji jedina povoljnost. Ako bismo se opredijelili za neko od ovih
rješenja, što mi se čini logičnim s niza aspekata, obavezno bi se trebao konzilijarno
izvršiti uvid u projektni program koji bi morao pretrpjeti niz izmjena prije konačnog
opredjeljenja. U međuvremenu, morali bismo vrlo organizirano svi raditi na organizaciji
prikupljanja sredstava jer će to biti spomenik kulture svih stanovnika Bosne i
Hercegovine. Svojevremeno, kad sam učestvovao u razgovorima oko smještaja Gazi
Husrev-begove biblioteke na lokaciji na "Slatkom ćošetu" zastupao sam
mišljenje da takva biblioteka mora biti skupa sa ostalim bibliotekama u savremenom
objektu na koji bi slijetali helikopteri sa najnovijim izdanjima knjiga i časopisa i koji
bi se zvao "Bosanska narodna biblioteka".
I sada to isto mislim!
