Željka Vrdoljak - Memić - (1945.-1992.)
Neda Ćukac
Publikovano u:
Bibliotekarstvo (Sarajevo), sv. 37-41 (1992-1996), str. 74
Željka Vrdoljak - Memić rođena je 1. juna 1945. godine
u Sarajevu, gdje je završila osnovno i srednje obrazovanje. Nakon mature u Prvoj
gimnaziji, upisala je studij historije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Po završetku
studija primljena je, na preporuku svojih profesora, u Institut za historiju u Sarajevu,
na mjesto bibliotekara. Cijeli svoj radni vijek Željka je provela u biblioteci koja, po
svojoj namjeni, pripada specijalističkoj biblioteci historije kao nauke i struke. Kao
historičar po profesiji, radeći cijeli svoj radni vijek u strogo naučnoj instituciji,
bila je u prilici da na svojevrstan način doprinosi uobličavanju i obogaćivanju fondova
biblioteke. Trudeći se uvijek da svojim kolegama, a i šire izađe u susret, iskazivala
je i ljudsku predusretljivost i široko znanje o knjigama, kojim kartoteke i regesta,
najčešće, nisu bila potrebna. Stručnjaci, u grču naučnog rada, uvijek su mogli
računati na Željkinu nesebičnu pomoć, bilo na informaciju o knjizi, bilo da se knjiga
blagovremeno nabavi iz drugih biblioteka. Tome je doprinosio i aktivni Željkin angažman
na recentnom praćenju izdavačke historiografske produkcije, razmjeni knjiga i časopisa
širom ex Jugoslavije i van njenih granica. Osim svakodnevnog rada vezanog za biblioteku,
nalazila je vremena i za stručni rad i usavršavanje. Tako je uradila bibliografiju
"Jugoslavenskog lista" koja je i danas posebno korisna historičarima -
stručnjacima za međuratni period. Pored toga, imala je interes i nalazila vremena za
naučne i kritičke prikaze novih knjiga (kao: "Revue d'histoire de la deuxieme
guerre mondiale", "Prilozi" 7, Sarajevo 1971., zatim "Pregled domaćih
i stranih časopisa koje prima Biblioteka Instituta za istoriju u Sarajevu",
"Prilozi", 10, Sarajevo 1974. itd.).
Željka je bila i aktivni član Društva bibliotekara BiH,
učestvujući u radu njegovih skupština i drugim aktivnostima vezanim za rad tog
društva. Sve ove profesionalne aktivnosti bile su samo dio jedne bogate ličnosti, koja
je prije svega bila čovjek, prijatan sagovornik, prijatelj, a ponajviše pažljiva
kćerka svojim roditeljima i požrtvovana i predana majka i supruga.
Agresija na Bosnu i Hercegovinu Željku je, kao i većinu
kolega, zatekla u Sarajevu, pri čemu je, intenzivna ratna djelovanja, nisu omela da
prekine rad u Institutu, da bi zločinačka granata u blizini njenoga doma 27. augusta
1992. godine ugasila, zauvijek, i njen život i zaustavila njen rad. Izuzetan čovjek,
kolegica omiljena od svih saradnika poznanika i prijatelja, ostat će nam u nezaboravnom
sjećanju. Za sve što je učinila, velika joj hvala!
