Organizacija i funkcionisanje bibliotečko-informacione službe kliničkih disciplina UMCa Sarajevo

Jelena Koprivica

UMC, klinika za infektivne bolesti i febrilna stanja, Sarajevo

Publikovano u: Bibliotekarstvo (Sarajevo), svezak 42 (1997), str. 49-62

 

Sažetak

Osnovni i polazni cilj ovog rada bio je ispitivanje, snimanje i detaljna analiza postojeće organizacije, funkcionisanja, kadrovske i tehnološke opremljernosti bibliotečko-informacione službe kliničkih disciplina UMĆa Sarajevo.

Ispitivanjem je obuhvaćeno 18 biblioteka koje funkcionišu u okviru 5 radnih i 37 osnovih organizacija kliničkih disciplina UMĆa, sa ukupno zaposlenih 4553 radnika, različitih profila i stepena obrazovanja.

Osnovne metode (tehnike korištene u ovom ispitivanju su deskriptivna metoda, anketni upitnik, analiza dokumentacije, tehnika komparacije i obrada dobivenih podataka.

Dobiveni podaci dali su nam uvid u cijelokupnu strukturu i potencijale postojeće službe (organizaciono-normativnu shemu, kadrovsku strukturu i osposobljenost, raspoloživost i uslovnost prostora, bibliotečke fondove-obradu, nabavku, kvantitet i kvalitet, nivo informaciono-referalne djelatnosti, međubibliotečku pozajmicu i saradnju, educiranost korisnika, i sl./, te i evidentne probleme. Naime, dobiveni podaci ukazuju na niz nedostataka i neadekvatnosti u smislu usitnjenosti, izolovanosti i nedovoljno razvijene saradnje među bibliotekama, uz neadekvatnu kadrovsku strukturu, insuficijentnu tehnološku opremu, parcijalnu, neadekvatnu, a u većem broju i izostalu obradu fonda, nesrazmjernu i neadekvatnu nabavku, minimalnu i neinstitucionalizovanu koordinaciju nabavke, neuključenost u online sisteme, nedovoljno razvijenu međubibliotečku pozajmicu i sl., što ukazuje na potrebu reorganizacije i transformacije postojeće službe u okviru budućeg kliničkog centra Sarajevo.

Summary

The basic and initial aim of this work was to search, scan and make a detailed analsis of the present organization, functioning, personnel and technological equipment of the library and information service of clinical specialties of the University Medical Centar /UMC/ of Sarajevo.

The study includes l8 libraries functioning within 5 working and 37 basic organizations of clinical specialties of UMC, with 4553 workers of various occupations and Ievels of education. The basic mathods/techniques used in this study were a descriptive method, questionnaire, analysis of documentarion, comparison, technique and processing of the obtained data.

The obtained data gave us insight into the entire structure and potentials of the existing service /organizacional and normative scheme, personnel structure and their qualifications, technological equipment, accessibility and suitabillity of the facilities, library funds -procesing, acquisition, quantity and quality, level of information and referral activities, interlibrary loan and cooperation, education of the users, ect.), as well as the evident problems, The results indicate a series of defects and in the sense of divisioon, isolation and insufficien interlibrary cooperation, with inadequate personnel structure, insufficient technological equipment, partial, inadequate and, in most casses, missing preparation of the funds, incongruous acquisition, undeveloped information and referral service, nonexistence of on-line system, undeveloped interlibrary loan, etc.

All this points to the neccesity of reorganization and transformation of the existing service within the future Clinical Center of Sarajevo.

Uvod

Univerzitetsko medicinski centar u Sarajevu (UMC), organizacija sa heterogenom zdravstvenom, nastavnom i naučnom djelatnošću i najveća ustanova za oblast biomedicine u BiH, još uvijek nema razvijenu, povezanu i institucionalizovano integrisanu bibliotečko informacionu službu, već tu funkciju obavljaju manje medicinske (bolničko/kliničke) biblioteke pri osnovnim organizacijama (klinikama/insitutima) svaka za oblast medicine kojom se ta organizacija bavi. Uz uključivanje u Sistem biomedicinskog naučnog informisanja (SBMNI), izgradnja novog kliničkog centra Sarajevo bazirana na dostignućima savremene kliničke medicine i moderne tehnologije, aktualizirala je potrebu za adekvatnijom, funkcionalnijom, tehnološki i komunikacijski savremenijom organizacijom bibliotečko informacione službe UMĆa.

Cilj ovog rada je ispitivanje dometa organizacije, funkcionisanja, kadrovske osposobljenosti, tehnološke opremljenosti i informacione djelatnosti postojeće bibliotečko-infomracione službe kliničkih disciplina UMĆa Sarajevo.

Materijal i metode

Našim ispitivanjem obuhvaćeno je 18 biblioteka koje djeluju u okviru pet radnih i 37 osnovnih organizacija kliničkih disciplina UMĆa sa ukupno zaposlenih 4553 radnika različitih profila i stepena obrazovanja. UMC ujedno predstavlja i najveću koncentraciju naučnih, stručnih, nastavnih i tehnoloških potencijala iz oblasti biomedicine za Republiku.

U ovom ispitivanju posebna analiza odnosila se na kategoriju zaposlenih medicinskih radnika sa visokom stručnom spremom koji predstavljaju glavne, da ne kažemo i jedine, korisnike-čitaoce ispitivanih biblioteka.

Osnovne metode/tehnike korištene u ovom istraživanju su: deskriptivna metoda, anketni upitnik, analiza dokumentacije, tehnika komparacije, i obrada dobivenih podataka.

Metodom upitnika koji su popunjavali bibliotekari ispitivani su svi relevantni segmenti organizacije i funkcionisanja postojeće bibliotečko-informacione službe kliničkih disciplina UMĆa. Snimljeni su sljedeći elementi: organizaciona shema (organizacioni status biblioteke, normativna akta), kadrovi kvalifikaciona struktura bibliotečkih radnika, stručno usavršavanje, poslovi koje obavljaju), prostor (lokacija biblioteke, opšti radni uslovi), oprema, fondovi nabavka, organizacija i obrada, kvantitet, prinove), informaciona djelatnost (rad sa korisnicima, način obavještavanja, informativna izdanja biblioteke, edukacija korisnika), vođenje bibliotečke statistike, i međubibliotečka pozajmica.

Da bi se dobili kompletniji podaci, upotrebljena je kombinacija metode upitnika i intervjua.

U analizi podataka korišeni su samo procenti jer priroda podataka nije zahtijevala upotrebu ostalih statističkih testova. Prikaz obrađenih podataka je vršen grafiški i tabelarno. Za grafički prikaz korišten je progam Harvard Graphics.

Rezultati

Organizacioni status biblioteka

Organizacioni status ispitivanih biblioteka nije ujednačen. Anketa je pokazala da se najveći broj biblioteka, 11 (61%) nalazi u sklopu, administativne službe klinike, odnosno instituta u čijem su sastavu, što predstavlja tradicionalni način organizovanja bibliotečke službe u ovakvim institucijama. U sklopu nekog kliničkog odjeljenja nalaze se 3 (16%) biblioteka. U sklopu naučno-istraživačkog odsjeka, gdje bi po svojoj funkciji i namjeni trebalo i da pripadaju, nalazi se takođe samo 3 biblioteke. Činjenica, da još uvijek većina klinika/insituta nema formirane naučno-istrazivačke odsjeke vjerovatno utiče na postojeći organizacioni status bibliotečko-informacione službe. Svega jedna biblioteka ima status samostalne radne jedinice.

U ocjeni organizacionog statusa preovladavaju dva suda-mišljenja, i to: ispunjeni potrebni, ali ne i dovoljni uslovi (8 biblioteka, 44%), ispunjeni minimalni uslovi (8 biblioteka, 44%). Nijedna od ispitvanih biblioteka nije uspostavila kompletna normativna akta.

Kadrovi

Od ukupno 20 bibliotečkih radnika iz 18 ispitivanih biblioteka samo osam (46 % ima obrazovanje iz područja bibliotekarstva i informatike (TABELA 1.)

Tabela 1. STEPEN OBRAZOVANJA BIBLIOTEČKIH RADNIKA

Područje obrazovanja	Stepen obrazovanja				Ukupno
	SSS	VSS	VSS	Mr. sci.
Bibliotekarstvo, dokumentacija i inform. nauke	0	1	5	2	8
Ostalo	1	1	10	0	12
Ukupno	1	2	15	2	20

Dvanaest bibliotečkih radnika ima obrazovanje iz drugih oblasti. Ovakva kadrovska struktura s obzirom na vrstu obrazovanja nije adekvatna specifičnosti i složenosti medicinskog bibliotekarstva.

Vrlo mali broj bibliotečkih radnika - 4 (20%) navodi dodatno stručno usavršavanje iz područja bibliotekarstva, dok 80% radnika na postavljeni upit o dodatnom stručnom usavršavanju daje negativan odgovor. To ukazuje na odsustvo kontinuiranog i permanentnog obrazovanja iz ovog područja.

Uz osnovne bibliotečke poslove, koji se u veoma izraženoj i evidentnoj raznolikosti obavljaju u ispitivanim bibliotekama (ukupno 42% vremena), bibliotekarri navode i niz drugih poslov koje u različitim postocima obavljaju uz osnovnu bfbliotečku djelatnost (ukupno 58% vremena) (SLIKA 1).

Indikativna je činjenica da bazično obrazovanje utiče na vrstu i prirodu nebibliotečkih poslova. Napr. profesori jezika navode prevođenje kao značajnu djelatnost. Komparirajući navedene poslove i sistematizacije, vidomo da postoje značajne razlike između klinika/instituta u pogledu opisa poslova, stvarnih poslova i uslova za prijem kadrova.

Prostor

Većina biblioteka je locirana u zgradi klinike/insituta kojima organizaciono pripadaju (12 biblioteka - 66%), dok je 6 biblioteka (34%) locirano u drugim zgradama. Nijedna biblioteka nema posebnu zgradu.

Svih 18 biblioteka ima čitaonicu. Devet (50%) biblioteka ima radnu prostoriju za bibliotečke radnike, dok samo tri (16%) biblioteka ima magazin, a dvije (12%) imaju i seminarske sale. Ukupna površina svih prostorija iznosi 952,5 m2. Kvadratura bibliotečkog prostora varira između pojedinih klinika/instituta, a u odnosu na broj zaposlenih nije adekvatna.

Oprema

U opremi smještajnog prostora za bibliotečki fond postoji velika neujednačenost između pojedinih biblioteka, shodno veličini fonda i prostora. Raspon dužnih metara polica se kreće od 25 do 328 m. U anketi je naglašen nedostatak polica i ostale opreme u odnosu na stvarne potrebe.

Oprema za rad je u većini biblioteka oskudna i neadekvatna, posebno sa osvrtom na savremena tehnološka dostignuća. Nedostaje čitav niz elementarnih tehnoloških pomagala (TABELA 2).

Tabela 2. OPREMA ZA RAD

VRSTA OPREME	BROJ BIBLIOTEKA
PISAĆA MAŠINA	17
APARAT ZA KOPIRANJE	10
MIKROČITAČ	1
DIJASKOP	3
GRAFOSKOP	4
KASETOFON	2
TELEVIZOR	7
VIDEOREKORDER	4
KOMPJUTER	3
TELEFAKS	1
CD-ROM ČITAČ	1
MODEM	1

Fondovi (nabavka, kvantitet, pristup)

Najveći broj biblioteka (12 - 66%) vrši nabavku Iiterature za područje djelatnosti klinike/instituta u čijem sastavu djeluje, dok ostalih 6 (34%) vrši nabavku i za granična područja. Institucionalizovana koordinacija nabavke na nivou UMĆa ne postoji. Međutim, način nabavke fonda ukazuje na postojanje, neformalnog vida koordinacije nabavke.

Sve biblioteke - 100% - popunjavaju fond kupovinom iz sredstava za zdravstvo (klinika/institut). Jedanaest biblioteka (61%), pored toga, vrši popunjavanje fonda i iz sredstava za visoko školstvo (Medicinski fakultet). Fondovi se popunjavaju i poklonima pojedinaca (10 biblioteka - 55%). Nijedna biblioteka ne popunjava svoj fond razmjenom. Samo jedna biblioteka popunjava svoj fond i kupovinom iz sredstava za naučno-istraživački rad.

U pogledu kvantiteta fonda vlada neujednačenost koja je u zadnjim godinama sve očiglednija kako u pogledu periodičnih tako i u pogledu monografskih publikacija.

Raspon ukupnog broja monografskih publikacija se kreće od 166 do 4100 primjeraka (SLIKA 2).

Raspon ukupnog broja periodičnih publikacija se kreće od 6 do 144 naslova. Ukupan broj monografskih publikacija u svih 18 ispitivanih biblioteka je 23.509 primjeraka, a ukupan broj periodičnih publikacija - tekućih i ugašenih je 1315 naslova.

Praćenje nabavke ukazuje na sljedeće: a. prisutan je trend blagag porasta nabavke periodičnih publikacija; b. broj periodičnih naslova koji se nabavljaju iz sredstava nastave, preko Medicinskog fakulteta, je konstantan; c. nabavka monografskih publikacija je vrlo oskudna i neadekvatna (u pet biblioteka, nabavke monografskih publikacija kupovinom nije uopšte bilo; u tri biblioteke, nabavka monografskih publikacija ostvarena je jedino u vidu minimalnih poklona pojedinaca)? d. Medicinski fakultet posljednjih godina nije nabavio nijednu monografrsku publikaciju za potrebe klinika/instituta; e. Četiri (22%) biblioteke nemaju nijednu sekundarnu biblikaciju, što otežava rad i bibliotekarima i korisnicima.

U pojedinim bibliotekama, evidentan je nesrazmjer između broja korisnika i broja periodičnih publikacija, što ukazuje na neadekvatnost nabavke i krajnje lošu pokrivenost pojedinih područja biomedicine.

Uz analizu kvantiteta periodičnih publikacija, pokušali smo dati uvid i u njihov kvalitet. Tehnikom komparacije tekućih periodičnih publikacija sa podacima o vrijednosti časopisa po kategorijama i faktoru uticaja (impact factor) koji su objavljeni u "SCI JOURNAL CITATION REPORTS, JOURNALS BY CATEGORY - RANKED BY INPACT FACTOR", dolazimo do sljedećeg zaključka: od ukupno 576 tekućih periodičnih publikacija, 261 (45%) naslova se nalazi među prvih pedeset rangiranih časopisa u raznim kategorijama biomedicine. Ovo govori o relativno dobroj selekciji periodike.

Pristup fondu

Pristup fondu zavisi od stava bibliotekara i od dodatne namjene čitaonice. U četiri biblioteke, pristup fondu je slobodan-otvoren. U 10 biblioteka je poluzatvoren, a u 4 je poptuno zatvoren što otežava korisnicima uvid u cjelokupan fond.

Obrada i organizacija fonda

U obradi i organizaciji fonda vlada velika neujednačenost što pokazuje podatak o vrsti kataloga koji se izrađuju u bibliotekama (TABELA 3, SLIKA 3).

Tabela 3. BIBLIOTEČKI KATALOZI U ODNOSU NA OBUHVAĆENOST FONDA

VRSTA KATALOGA	BROJ BIBLIOTEKA		UKUPNO
	CJELOKUPNO OBUHVAĆEN FOND	DJELOMIČNO OBUHVAĆEN FOND
ABECEDNI	4	7	11
SISTEMATSKI	3	3	6
PREDMETNI	5	5	10
INTERNI	2	0	2
NEMA KATALOGA	4	0	4

Samo dvije biblioteke imaju u poptunosti obrađen fond i uspostavljene sve vrste kataloga.

Ni po pitanju primjene međunarodnih standarda za bibliografsku obradu dokumenata (ISBD standardi) stanje nije ništa povoljnije: samo tri biblioteke (16%) koriste ISBD(M) i ISBD(S), dok ostalih 15 (83%) biblioteka standarde nikako ne primjenjuje.

Poražavajuće podatke smo dobili i po pitanju primjene savremenih, odnosno međunarodno prihvaćenih klasifikacija. Tri biblioteke koriste NLM kalsifikaciju, Jedna UDK, dvije Cunningham klasifikaciju, a devet biblioteka ne koristi nijednu klasifikacionu, shemu.

Predmetni katalog ima deset biblioteka, ali ni ovaj katalog nije uniforman. Samo dvije biblioteke koriste tezaurus MeSH.

Nijedna biblioteka nije uključena u centralni katalog monografskih publikacija. Znatno povoljnija situacija je sa periodičnim publikacijama. Fond periodike 15 (83%) ispitivanih biblioteka uključeno je u "Katalog strane biomedicinske periodike SFRJ" što uveifko olakšava međubibliotečku pozajmicu časopisa.

Informaciona djelatnost - rad sa korisnicima

Najveći broj biblioteka (13, 72%) vrši usluge svim korisnicima UMĆa, dok pet biblioteka vrši usluge samo korisnicima matične institucije, što znatno umanjuje njihov značaj i ulogu u sistemu.

Obavještavanje korisnika o novoj, relevantnoj literaturi je uglavnom neformalno (16 biblioteka) u vidu usmenih saopćtenja pri kontaktu sa korisnicima. SDI prema interesnim profilima korisnika provodi se samo u pet biblioteka. Ostale biblioteke ovaj vid obavještavanja u načelu podržavaju, ali ga praktički ne realizuju. Osam biblioteka (43%) nema nikakvih pisanih informativnih izdanja.

Dok 12 biblioteka (66%) vrši retrospektivno pretraživanje po zahtjevu korisnika konvencionalnim metodama, samo jedna bibiioteka vrši kompjutersko multiaspektno pretraživanje jugoslovenskih baza online preko Mariborskog računskog centra i baze Medicine na kompakt diskovima.

Edukacija korisnika uglavnom je neorganizovana i nesistematska, mada se vrši u svim bibliotekama sporadično po potrebi. Hajčešći problem u radu sa korisnicima je nedovoljna educiranost korisnika (10 biblioteka), što ukazuje na potrebu rješavanja ovog problema kroz redovan nastavni proces dodiplomske i postdiplomske nastave.

Samo 6 biblioteka (33%) vodi djelomičnu i nepotpunu bibliotečku statistiku, dok 12 biblioteka ne vodi nikakvu statistiku.

Međubibliotečka pozajmica

Večina biblioteka vrši međubibliotečku pozajmicu na svim nivoima u okviru Jugoslavije - od UMĆa do SBMNI-a.

Veliki broj biblioteka (12, 66%) se pojavljuje samo kao korisnik usluga mođubibliotečke pozajmice, ali ne i kao davaoc usluga. Samo tri ispitivane biblioteke su istovremeno i korisnici i davaoci usluga (dvosmjernost) u okviru SBMNI-a.

U navođenju redoslijeda biblioteka u okviru UMĆa sa kojima se najviše sarađuje, Biblioteka Interne klinike zauzima centrlano mjesto.

U navođenju redoslijeda biblioteka u okviru SBMNI sa kojima se najviše saradjuje, prvo mjesto zauzima Centralna medicinska knjižnica iz Ljubljane, drugo mjesto Biblioteka Instituta za vojnomedicinske naučne informacije i dokumentaciju iz Beagrada a treće mjesto Središnja medicinska knjižnica iz Zagreba.

Diskusija

S obzirom na heterogenost specijalnih biblioteka, postojeći standardi su uglavnom okvirni i kvalitativni, primjenjivi u svim tipovima specijalnih biblioteka. Oni ne ulaze u preciziranje i strogo formulisanje organizacione sheme specijalne biblioteke, što je prepušteno organizaciji osnivaču. Međutim, na osnovu podataka o razvoju specijalnih biblioteka u pojedinim krajevima naše zemlje, ukazala se potreba za revidiranjem postojećih standarda, što je rezultiralo za sada samo radovima sa tog područja, ali ne i revizijom standarda (1,2,3,4). Naime, u raspravi o standardima date su određene sugestije - mogućnost da se precizira mjesto specijalne biblioteke u organizacijskoj shemi radne organizacije u čijem; sastavu ona djeluje. Neophodno je pronaći povoljnije rješenje u smislu organizacijskog uključivanja specijalnih biblioteka (informacionih službi) u odjeljenja za razvoj i istraživanje, naučno-istraživačke odsjeke ili u neke organizacione jedinice koje su usko povezane sa osnovnom djelatnošću radne organizacije. Odnos centralne bibliotečko-informacione službe i decentralizovanih dijelova te službe takođe je jedan od bitnih momenata, te standardizacija ovih odnosa u smislu funkcionalne povezanosti bila bi u procesu integracije ovih službi od velike praktične vrijednosti (4,5).

Rezultati našeg ispitivanja ukazuju na činjenicu da se većina ispitivanih biblioteka organizaciono nalazi u sklopu administrativno-tehničke službe klinika/instituta u čijem sastavu biblioteke djeluju (11 biblioteka, 60%), što predstavlja nepovoljan način organizovanja. Naime, radi se o službama koje koegzistiraju bez sadržajnih i funkcionalno zajedničkih elemenata. Kako naučno-istraživački odsjeci formirani u pojedinim ispitivanim klinikama/institutima egzistiraju više formalno nego stvarno, bez adekvatne tehnološke opreme i materijalne podloge, tako i biblioteke koje funkcionišu u njihovom sklopu (3 biblioteke, 16%) ne odskaču u organizacionom, tehnološkom i kadrovskom nivou. Stoga i ocjena organizacionog statusa od strane bibliotečkih radnika ispitivanih biblioteka nije zadovoljavajuća. Svi su mišljenja o potrebi adekvatnijeg organizovanja, pozivajući se na pozitivna iskustva drugih sličnih: bibliotečko-informacionih službi u zemlji, te na prijedloge novih standarda, kao i usvojene standarde u svijetu (6, 7, 8, 9,18,11,12, 13,14).

Neadekvatna organizacijska struktura uključuje i nepotpuno normativno regulisanje bibliotečke djelatnosti, što se ogleda u nedostatku osnovnih normativnih akata.

Kadrovi su najvažniji faktor za adekvatno funkcionisanje i unapređenje bibliotečko-informacione službe. U većini specijalnih biblioteka rade bibliotekar i dokumentalista, a u manjim biblitekama, bibliotekar vrši istovremeno poslove jednog i drugog. Problem kadrova u malim specijalnim bibliotekama je posebno aktuelan pošto u veIikom broju rade kadrovi sa neadekvatnim obrazovanjem (15,16). Naši rezultati govore da samo 8 (40%) bibliotečkih radnika ima obrazovanje iz područja bibliotekarstva i informatike, što se u svakom slučaju nepovoljno odražava na zadovoljavanje informacionih potreba korisnika, obradu fondova i ukupnu efikasnost bibliotečko informacione djelatnosti u oblasti kliničke medicine. Naime, složene i brze tehnološke promjene u oblasti bibliotečko-informacione djelatnosti kao struke i nauke uslovile su potrebu za adekvatnom edukacijom koja uključuje nove sadržaje, kako u dodiplomskoj, tako i u postdiplomskoj nastavi. Ono čemu treba težiti je izgradnja fleksibilnog obrazovnog sistema koji će predstavljati razvojni oblik i mogućnost stalnog dograđivanja novih stručnih, naučnih i tehnoloških sadržaja za što su naročito pogodni mnogobrojni oblici, kako redovnog tako i kontinuiranog, odnosno permanentnog obrazovanja (seminari, kursevi, i sl.) (16,17,18). Kontinuirana edukacija može se realizovati, odnosno ostvariti u dva pravca: kontinuirana edukacija sa tradicionalnim i unaprijed zadanim programima (formalna), te kontinuirana edukacija vezana za svakodnevne praktične konfrontacije i probleme (neformalna) (18,19).

Nažalost, pored evidentnog značaja kontinuriane edukacije, naše ispitivanje ukazuje na grubu realnost - odsustvo permanentnog stručnog i naučnog usavršavanja bibliotečkih radnika u većini ispitivanih kliničkih biblioteka (90%).

Lokacija biblioteke mora biti tako izabrana da je lako pristupačna za korisnike u cjelini.

Veličinu prostora potrebnog za pojedine funkcionalne cjeline određuje: vrsta i veličina fonda, broj korisnika, broj različitih zahtjeva za informacijama, odnosno frekvencija korištenja bibliotečkog materijala, vrsta i način korištenja opreme, te broj bibliotečkih radnika (4,10, 20). Tradicionalna trodijelnost biblioteke - magazin, čitaonica, prostor za osoblje je odbačena. Prema standardima posebnu brigu treba posvetiti sigurnosti bibliotečke građe, pogodnosti radnih uslova (osvjetljenje, vlažnost, buka i sl.) (21,22).

Naše ispitivanje ukazuje na činjenicu da nijedna bfblioteka u potpunosti ne odgovara ovim principima. Prostor za referalnu djelatnost i kataloge, kao i trakt za individualni stručni rad nema nijedna biblioteka. Odnos raspoloživog bibliotečkog prostara i ukupnog broja korisnika varira i nije srazmjeran.

U svim ispitivanim bibliotekama ističe se nedostatak smještajnog prostora, odnosno polica kao i stolova, kataloških ormarića, izložbenih panoa, i sl.

Naši rezultati govore o izuzetno lošoj tehničkoj opremljenosti ispitivanih biblioteka. Oprema je krajnje insuficijentna, a ponegdje gotovo dotrajala (npr., pet biblioteka ima samo pisaću mašinu). Nedostaju električne mašine, reprografski aparati, telefoni, video i audio uređaji, a kompjuter imaju samo tri biblioteke. Pozitivna okolnost leži u činjenici da jedna od tih ispitivanih biblioteka (Biblioteka internih klinika) ima relativno kompletiranu kompjutersku konfiguraciju i kao privremeni republički kooridnator za biomedicinu u SBMNI-u, intenzivno se uključila u realizaciju brojnih informacionih aktivnosti (kompjutersko pretraživanje Medline baze na kompakt disku, aktivno učešće n kreiranju baze Biomedicina Iugoslavica, kao i online pretraživanje baza montiranih u okviru SNTI-a)(23, 24). Ovakvi podaci istovremeno govore o velikom opterećenju ove biblioteke u INDOK djelatnosti biomedicine, dok ostale ispitivane biblioteke ostaju po strani, relativno pasivne i neracionalno iskorištene.

Veličinu bibliotečkih fondova i njegove specifičnosti određuju: područje djelatnosti kojem biblioteka služi, potrebe organizacije, odnosno njenih korisnika, i finansijske mogućnosti.

Standardi ni u ovom pogledu ne mogu biti kvantitativni, ali zato kvalitativni standardi treba da naglase obavezu izgradnje kolekcija autoritativnih i, relevantnih izvora, kako konvencionalnih, tako i nekonvencionalnih (4,20,25). Kolekcije fondova ispitivanih biblioteka (uglavnom monografske i periodične publikacije) s neznantnim brojem nekonvencionalnih izvora najčešće pokrivaju oblast, odnosno područje kIiničke medicine za koje biblioteka i vrši djelatnost).

Selekcija publikacija je u suštini proces odlučivanja, a u funkciji je izgrađivanja fondova - odnosno - direktno je u funkciji nabavke. Rad na selekciji traži objektivnost, poznavanje korisničkih potreba i zahtjeva, poznavanje fondova drugih sličnih biblioteka i perspektive razvoja (26, 27). O uključivanju kliničara i naučnih radnika u selekciju literature i dolaženju do relevantnih izvora korišćenjem savremene kompjuterske tehnoloigije i komunikacijske mreže u svakodnevnom radu i kliničkom odlučivanju govore radovi nekih autora (28, 29, 30,31).

Rezultati našeg ispitivanja ukazuju da je u većini ispitivanih biblioteka - 11 (61%) - odlučujuće tijelo u selekciji literature stručni kolegij ljekara, dakle naučno-stručni radnici.

Korisnici i radnici u bibliotečko-informacionim službama danas manipulišu sa većom količinom informacija. Nesklad se dakle javlja zbog mnogobrojnosti objavljenih naslova, i novih medija, pa u takvim novim, neočekivanim obrtima i imeprativima vremena, moraju se nalaziti i nova rješenja. Ta zapanjujuća količina informacija zahtijeva da se klasične metode nabavke, a uz to i obrade, čuvanja i korišćenja informacija transformišu u potpuno nove oblike jer korisnici traže i nove oblike informacija (32, 33, 34).

Dominantan vid nabavke je kupovina. Popunjavanje fondova razmjenom ne praktikuje se u ovim bibliotekama. Poklon, kao neplanirani i nepredvidljivi vid nabavke, čini neznatan udio u nabavci.

Saradnja, odnosno koordinacija u nabavci ide u pravcu stvaranja resursa informacija, a ne samo povećanja fondova. Pedesetih godina i u našoj zemlji počine se sa nekim pokušajima institucionalizacije kooridnacije nabavke (35, 36, 37). Međutim, neke grupacije biblioteka uspjele su koordinaciju institucionalizovati, dok to ne možemo reći za ispitivane kliničke biblioteke. No, način nabavke fonda ukazuje ipak na postojanje neformalnog vida koordinacije nabavke, barem za dio periodičnih publikacija.

Naši rezultati ukazuju na veliku neujednačenost, nesrazmjer i deficijentnost u nabavci između pojedinih ispitivanih biblioteka, tako da neka područja kliničke medicine ostaju gotovo nepokrivena sa relevantnom literaturom. O uzrocima ovakvih pojava nismo dobili,kristalno jasne podatke, izuzev već prepoznatnljivog i najčešće navođenog nedostatka finansijskih sredstava.

U navođenju problema vezanih za nabavku, pored nedovoljnih finansijskih sredstava, navode se još i problemi vezani za sam postupak donošenja konačne odluke od strane administrativnih službi klinika/instituta, zatim, problemi vezani za posredničko-nabavljačke usluge izdavačkih preduzeća, kao i insuficijentna bibliotečko-informaciona služba Medicinskog fakulteta.

Našim ispitivanjem pokušali smo dati djelimični uvid i u kvalitet periodičnih publikacija koji za ovaj tip biblioteka čine glavnu osnovu fonda. Metod odabiranja periodičnih publikacija je za bibliotekara i informatičara ključno pitanje. Danas se, kao jedan od najboljih pokazatelja kvalitete časopisa pokazala metoda analize frekvencije distribucije citata - citatna analiza (38, 39).

U selekciji periodičnih publikacija treba voditi računa o mjestu i rangu časopisa u indeksu naučnih citata s obzirom na njegov faktor uticaja. Stoga smo i mi u našem ispitivanju pokušali tehnikom komparacije tekućih periodičnih publikacija sa relevantnim podacima o visini impakt faktora (po kategorijama) doći do uvida u kvalitet kolekcije tekućih naslova u ispitivanim bibliotekama. Pošto se 45% stranih naslova u svim ispitivanim bibliotekama nalazi među prvih 58 rangiranih časopisa u raznim kategorijama biomedicine, možemo konstatovati da je selekcija kvaliteta periodičnih publikacija relativno dobra, što potvrđuje i poređenje sa ispitivanjem ?E. Garfielda (40).

Da bi fondovi odgovarali stvarnim potrebama korisnika neophodno je poznavanje još jedne zakonitosti - zakonitosti opsolentnosti ili zastarijevanja literature. Ova činjenica govori nam da se glavnina naučnih radova sastoji u malom omjeru od publikacija objavljenih posljednjih godina, onih koje se navode u najnovijim knjigama i časopisima. Takvi radovi čine aktivni front i moraju se najprije tražiti i nabavljati u određenoj biblioteci (41, 42, 43, 44).

Obrada dokumenata uključuje utvrđivanje identiteta dokumenta putem deskripcije nekih karakteristika - elemenata koji čine "ličnu kartu" dokumenta, te ključnih pojmova koji čine sadržaj dokumenta (41, 42, 45).

Bibliotečki fond treba da bude obrađen na osnovu načela za katalogizaciju, uz primjenu međunarodnih standarda za bibliografski opis dokumenta, što čini najvažniji instrument za razmjenu informacija, kako na lokalnom, tako i na međunarodnom planu, te instrument za bibliografsku kontrolu (46, 47). No, oni se još uvijek ne primjenjuju u većini ispitivanih biblioteka. Sadržajna (semantička) obrada dokumenta ima šire dimenzije i rezultira novim logičkim informacijama. Podrazumijeva analizu sadržaja i utvrđivanje ključnih pojmova u tekstu određenog naučno-stručnog dokumenta (41, 42, 45).Terminologija medicinskog predmetnog registra - kataloga složen je problem, kako sa bibliotekarsko-bibliografskog gledišta sastavljača, tako i sa gledišta korisnika i savremenog medicinskog jezika (48). Međutim, danas najpoznatiji i najprihvatljiviji tezaurus iz oblasti biomedicine je Medical Subject Headings (MeSH). Ovaj se tezaurus koristi kao osnova za sadržajnu obradu u sistmeu MEDLARS. MeSH koriste samo dvije ispitivane biblioteke, ali se on doslijedno primjenjuje u obradi podataka za Biomedicinu Iugoslavicu, u SBMNI-u.Našim ispitivanjem dobili smo izuzetno nepovoljne pokazatelje u odnosu na obradu i organizaciji bibliotečkog fonda, odnosno uspostavaljanje kataloga, te selekciju i obuhvaćenost bibliotečkog fonda sistemom obrade. Detaljna analiza naših rezultata upućuje nas na sljedeće Ginjenice: a. proizvoljnost i nepoštivanje kataloških pravila, kao i standarda za bibliografski opis; b. samo dvije biblioteke imaju kompletne kataloge, samo jedna od ispitivanih biblioteka ima uspostavljen online katalog, što je i razumljivo s obzirom na već utvrđene činjenice loše obrade postojećeg fonda, te nedovoljne tehnološke opreme; c. predmetni katalog po MeSH-u uspostavile su samo dvije biblioteke, dok osam biblioteka navodi sistem ključnih riječi u predmetnoj obradi koji je dobrim dijelom proizvoljan; i d. odsustvo uniformnosti i krajnje insuficijentna obrada fonda predstavljaju rezime naše analize. Uz katalošku obradu dokumenata, značajno mjesto zauzima i klasifikacija dokumenata, odnosno primjena klasifikacijskog sistema. Porastom broja dokumenata i njihovim organizovanjem u zbirke, fondove i "biblioteke", javlja se i problem sređivanja dokumenata, ne samo po njihovim osobinama, već i po sadržaju. Naime, da bi se potrebni dokumenti i informacija u njima mogle pronaći u procesu stvaralačkog rada potrebno ih je prethodno klasifikovati. Osnovni prinicip prilikom klasifikacije je da dokument može da pripada samo jednoj klasi po jednoj određenoj karakteristici (42, 49, 50).

Na žalost, u 9 ispitivanih biblioteka (50%) ne primjenjuje se nijedna klasifikacijska shema, pa tako nisu uspostavljeni sistematski katalozi, dok se u tri biblioteke primjenjuje tzv. "interna klasifikacija" koja podrazumijeva proizvoljnost sheme i odstupanje od klasifikacijskih kriterija. Samo pet biblioteka koristi neku od prihvaćenih i primjenjivanih klasifikacija.

U tri ispitivane biblioteke koristi se klasifikacijska shema Američke nacionalne biblioteke za medicinu (NLM)(51). NLM klasifikacija je predmetno strukturirana i koristi alfanumeričke oznake. Unutar sheme podjela po organima i bolestima ima prioritet. Knjige koje obrađuju nekoliko predmeta treba da se klasifikuju po osnovu najistaknutijeg predmeta, ili, pak, po prvom predmetu koji se obrađuje. NLM klasifikacija je usklađena sa MeSH tezaurusom, kada je to moguće, mada se sheme sa specijalnim zahtjevima opiru striktnom podlaganju pod hijerarhijsko usklađivanje MeSH-a. Indeks HLM klasifikacije je usklađen sa MeSH-om, odnosno terminologija je osavremenjena da bi bila, konzistentna tezaurusu, dok same klasifikacijske sheme su zadržale svoj vlastiti karakter, da bi se koristile za stari kao i novi knjižni materijal. Za ovu klasifikaciju možemo reći da je relativno jednostavna, adekvatna visoko diferenciranoj medicinskoj nauci. Valja istaći podatak da u većem broju ispitivanih biblioteka vlada interes za ovu shemu i predviđa se njena primjena u dogledno vrijeme.

U traženju novih mogućnosti za bolje i efikasnije obavještavanje svojih korisnika naiaze se i začeci informacione djelatnosti bilioteke, a kao formalan čin začeta je u američkim koledžima i javnim bibliotekama, koncem 19. vijeka. Najčešće se određuje kao direktna, Iična pomoć korisnicima koji traže informacije; aktivnost koja osigurava optimalno korišćenje izvora inforamcija kroz interakciju sa korisnicima; pružanje informacija određenoj osobi u određeno vrijeme i za određene svrhe, ili jednostavnije - odgovaranje na pitanja (52). Krajnji cilj je obavještavanje korisnika o novim činjenicama i idejema, odgovaranje na faktografska pitanja i davanje dokumentarnih odgovora, te Iogička i sintetička obrada informacija u cilju dobivanja kvalitetno novih informacija.

Praćenje i prepoznavanje korisničkih potreba predstavlja okosnicu informacionog procesa, a same potrebe su raznovrsne i uslovljene različitim motivima. Za praćenje informacionih potreba uz dijalog se koriste i metode intervjua i anketnog upitnika da bi se otkrila brojnost ovih potreba (53).

Samo jedna od ispitivanih biblioteka vrši kompjutersko pretraživanje Medline baze na kompakt disku, kao i pretraživanje jugoslovenskih baza u onaline sistemu, dok sve ostale vrše samo manuelno pretraživanje.

Obajveštavanje korisnika o novoj literaturi vrše samo dvije biblioteke putem biltena prinova, dok ostalih 14 biblioteka obavještavanje korisnika vrši uglvnom neformalno.

SeIektivna diseminacija informacija vrši se neredovno i u suženom obimu samo u pet ispitivanih biblioteka.

Dakle, ova analiza ukazuje na insuficijentnost informacione, djelatnosti, pa čak i njeno potpuno izostajanje u pojedinim ispitivanim bibliotekama. Kao razlog možemo navesti nekoliko relevantnih činjenica (s obzirom na dobivene podatke): (a) brojnost poslova nebibliotečke prirode; (b) neadekvatno i nepotpuno bibliotečko informaciono obrazovanje velikog broja bibliotečkih radnika; (c) nedostatak adekvatne sekundarne i referentne literature, te aparata za umnožavanje; (d) već naprijed akcentirana insuficijentna i zastarjela tehnološka operma, a time izostala automatizacija bibliotečkih poslova; i (e) nedostatak intenzivnije saradnje i povezanosti između ispitivainih biblioteka.

U segmentu koji se odnosi na rad sa korisnicima navode se brojni problemi među kojima je akcentiran "nedovoljna i neadekvatna informaciona educiranost korisnika". Ovim ispitivanjem potvrđuje se već uočena potreba za informacionom edukacijom korinsika, kako kroz redovan nastavni proces dodiplomske, tako i kroz postdiplomsku nastavu o čemu i govore brojni autori (41, 42, 45, 54). Edukaciona koncepcija podrazumijeva adekvatnu ulogu bibliotečke službe u organizaciji i provođenju edukacionog procesa. Naime, u američkoj bolničkoj praksi već u prvoj polovini 20. vijeka (oko 1920. god.) boIničke biblioteke kao institucije participiraju u realizaciji edukacionog procesa učenika medicineske škole i studenata medicine, prilagođajvajući edukacione metode potrebama budućih korisnika (55).

Uvođenjem novih službi (referalnih, informacionih) vezanih za procesiranje informacija, nameće se realni zadatak nove vrste organizacije bibliotečkog poslovanja i statističkog praćenja brojnih parametara. U okvirima preporučene standardeizirane bibliotečke statistike (ISO 2789-1974(E) International Library Statistics) govori se o sljedećim kategorijama: 1. širina čitalačke populacije; 2. broj registrovanih čitalaca; 3. fondovi biblioteke; 4. period poslovanja; 5. broj pozajmica; 6. međubibliotečka pozajmica u zemlji; i 7. međubibliotečka pozajmica sa inostranstvom (56).

I u bolničkim bibliotekama brojne operacije i opcije moguće statistički predočiti (pretraživanje, korišćenost pojedinih naslova, cost-benefit analiza pojedinih tehnika u evaluaciji bibliotečke djelatnosti) (57). Nadalje, pomoću bibliotečke statistike može se pratiti i istraživanje u bibliotekarstvu, koje se u suštini svodi na praćenje toka informacija korisniku i poboljšanje efikasnosti samog načina i toka informisanja (58).

Rezultati našeg ispitivanja ukazuju na činjenicu da se statistika u ovim bibliotekama vodi krajnje loše, nekompletno i bez unaprijed utvrđene svrhe i cilja.

Razvojem elektronske obrade podataka i primjenom brojnih reprografskih tehnika programi kooperacije biblioteka i međubibliotečke pozajmice u svim djelatnostima naglo su se razvijali. Ovim problemom već godinama se bavi IFLA kako u nacionalnim tako i u međunarodnim razmjerima, potencirajući uz to i značaj koordinirane nabavke, te centralnih kataloga -u okviru programa UAP (59).

Praćenje i statističko vrednovanje interne i eksterne međubibliotečke pozajmice od strane svake pojedine biblioteke ukazuje na još jedan vrijedan parametar - čitanost, odnosno upotrebljivost svakog pojedinačnog naslova, što stvara temelj za profiliranje budućih kolekcija fondova. Naši rezultati ukazuju na činjenicu da većina ispitivanih biblioteka vrši međubibliotešku pozajmicu na svim niovima u okviru zemlje - od UMĆa do SBMHI-a. Međutim, veliki broj biblioteka (12 biblioteka, 66%) nije interaktivno uključen u sistem pozajmice. Naime, one djeluju jednosmjerno u međubibliotečkom sistemu - kao korisnici, ali ne i kao davaoci međubibliotečkih usluga. Neki pokazatelji dobiveni na osnovu procjene bibliotečkih radnika ukazuju na činjenicu da Biblioteka Interne klinike zauzima ključno - centralno mjesto u okviru međubibliotečke saradnje na nivou UMĆa. Centralna biblioteka Medicinskog fakulteta u Sarajevu navodi se kao značajna biblioteka u saradnji zbog svoje posredničke uloge u nabavci časopisa iz sredstava nastave. U okviru SBMNI-a najveći značaj daje se Centralnoj medicinskog knjižnici iz Ljubljane.

U cjelini uzevši, sistem posudbe je stihijski postavljen, i za sada neorganizovan što bi se u dogledno vrijeme zbog zahtijeva SBMNI-a trebalo adekvatnije riješiti, odnosno institucionalizovati.

Zaključak

U okviru UMĆa Sarajevo pri radnim organizacijama kliničkih discipllina djeluje bibliotečko-informaciona služba koju čini veći broj kliničkih biblioteka (ukupno 20) sa različitim kvalitetom i kvantitetom biblliotečko-informacionih usluga. Postojeće biblioteke praktički djeluju međusobno izolovano i dezintegrisano, sa minimalnim elementima saradnje i funkcionalne povezanosti koja nije institucionalizovana, niti normativno regulisana od strane institucija osnivača.

Iako je veći broj biblioteka (10 biblioteka) uključeno U SBMNI, to još uvijek ne znači i njihovu realnu, potpunu i racionalnu funkcionalno-organizacionu povezanost unutar kliničkih disciplina UMĆa, odnosno horizontalnu povezanost unutar UMĆa - cijelini, što upućuje na nužnost reorganizacije u smislu uspostavljanja integrisanog bibliotečko-informacionog sistema.

Literatura

1. Šlajpah M, Poročilo: Komisije za specijalne biblioteke. U: 8. skupština Saveza društava bibliotekara Jugoslavije, Priština 1979. Priština: Savez društava bibliotekara Jugoslavije, 1983: 123-128

2. Šlajpah M. Poročilo: Komisije za specijalne knjižnice za obdobje 1988-1981. U: 9, skupština Saveza društava bibliotekara Jugoslavije, Novi Sad, 1981. Novi Sad: Savez društava bibliotekara Jugoslavije, 1981:158-168

3. ?Žegarac L.: Izvještaj komisije za specijalne biblioteke. U: 10. skupština Saveza društava bibliotekara Jugoslavije, Opatija, 1984, Zagreb: Savez društava bibliotekara Jugoslavije, 1955: 397-398

4. Gerc A, Cvjetanović R.: Standardi za specijalne biblioteke. U: 11. sobranie na Sojuzot na društvata na bibliotečnite rabotnici na Jugoslavija, Ohrid, 1986, Skopje . Sojuz na društvata na bibliotečnite rabotnici na Jugoslavija, 1987: 313-324

5. Hovard-Williams P.: International standards. Library Trends 1982;31:173-185

6. Dačić H. Kecman G.: Specijalizovani sistem za biomedicinsku naučnu informatiku Srbije, U: 1. kongres medicinske informatike Jugoslavije, Beograd, 1990: Zbornik radova, Beograd: Savez društava za medicinsku informatiku Jugoslavije, 1998: 355-360

7. Dood JB.: The gap in standards for special libraries, Library Trends 1982;31:85-91

8. Hospital Libraries: recommended standards for libraries in hospital - 1972. The Lirbary Association, 1972; (separat): 1-16

9. Stinsn ER. Standards for health science libraries. Library Trends 1982;31:125-137

10. Matrijeli Republičke komisije za specijalne biblioteke Slovenije. Sarajevo: Društvo bibliotekara BiH, 1988:16

11, Milosavljević V, Šoć B, Kvrgić R. Bibliotečko-inormacioni sistem SAP Vojvodine sa računarskom podrškom, U: 4, jugoslavensko savjetovanje o primjeni računara u bibliotekama, Sarajevo, 1986, Sarajevo: NUB, 1986: 211-217

12. Srića V. Razvoj informatičke djelatnosti i bibliotečno-informacijskog sistema u SR Hrvatskoj do 2000. godine. U: 4. Jugoslavensko savjetovanje o primjeni računara u bibliotekama. Sarajevo, 1986. Sarajevo . NUB, 1986: 67-71

13. Čučan-Majcen N. Uključivanje CTK u Ljubljani u izgradnjo enotnega knjižnično-informacijskega sistema in desetletna aktivnost na pordučju avtomatizacije njenega poslovanja. U: 10. skupština Saveza društava bibliotekara Jugoslavije, Opatija, 1984, Zagreb. SDB Jugoslavije; l985;l62-180

14. SMK. Bibliotečno-informacijski sistem Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Stvarnost 1985:175-180

15. Obradović Lj. A description of work in modern clinical library, U:? International congress of medical librarianship. Belgrade, 1980, Beograd . Institut za stručno usavršavanje i specijalizaciju zdravstvenih radnika, 1980; Topić 1:37-47

16. Živković B, Obrazovanje kadrova za rad u specijalnim bibliotekama. Bibliotekar 1983;35(1):43-49

17, Glumac Lj, Projekcija školovanja bibliotečkog kadra u BiH sa posebnim osvrtom na potrebe specijalnih biblioteka, Bibliotekarstvo 1979;25(3):98-103

18, Brandt EN, Continuing education/beyond higher education. Bull Med Libr Assoc 1990;78:157-160

19, Messerle J. The changing continuing education role of health sciences libraries. Bull Med Libr Assoc 1990;78:180-187

20. Jugoslavenski standardi za specijalne biblioteke. U: 6. skupština Saveza društava bibliotekara Jugoslavije, Sarajevo, 1975. Sarajevo: Savez društava bibliotekara Jugoslavije, 1976:139-147

21. Jugoslavenski standardi za prostorije i opremu biblioteka. Bibliotekarstvo 1978;24(4):186-118

22. Soretić-Grđić S. Bibliotečke zgrade - standardi - norme - preporuke, Bibliotekarstvo 1986;32:70-80

23. Gerc A, Krsmanović M. Medline na kompakt disku: uticaj na rad bolničke biblioteke, U: 3, simpozij suradnika Sistema biomedicinskih naučnih informacija: Znanstveno informisanje u biomedicini, Zagreb, 1989: Zbornik sažetaka, Zagreb, 1989

24. Gerc A, Krsmanović M. krajnji korisnici i pretraživanje baze Medline na kompakt disku, U: 1. kongres medicinske informatike Jugoslavije, Beograd, 1990: Zbornik radova, Beograd: Savez društava za medicinsku informatiku Jugoslavije, 1990:335-348

25. Materijali Republičke komisije za specijalne biblioteke SR BiH, 1990.

26. Praštalo T, Selekcija stranih periodičnih publikacija: Bibliotekarstvo 1982;28:47-52

27. Lunnati R, Book selection: principles and procedures, Metuchen: NY Scarccow Inc., 1975.

28, Haznes B, Mckibbon KA, Fitzgerald D, Guyatt H, Walker CJ, Sackett DL, How to keep up with the medical literature . V. Access by personal computer to the medical literature Ann Intern Med 1986;185:810-824

29. Haynes B, Mckibbon KA, Fitzgerald D, Guyatt H, Walker CJ, Sackett DL. How to keep up with the medical literature . IV. Using the literature -to solve clinical problems, Ann Intern Med 1988;105:636-640

30. Haznes B, Mckibbon KA, Fitzgerald D, Guzatt H, Walker CJ, Sackett DL, How to keep up with the medical literature . III. Expanding the number of journals you read regularly Ann Intern Med 1986;185:474-478

31. Haynes B, Mckibbon KA, Fitzgerald D, Guyatt H, Walker CJ, Sackett DL. How to keep up with the medical literature. II. Deciding which journals to read regulary. Ann Intern Med 1986;185:389-312

32. Praštalo T. koordinacija i selekcija. Bibliotekarstvo 1979;25(3);11-19

33. Gerc A, Bakaršić K, Čukac N. Dinamika nabavke izvora informacija u specijalnim i fakultetskim bibliotekama BiH za period od 1980, do 1984. godine. Bibliotekarstvo 1985;31:13-22

34. Praštalo T, koordinacija nabavke stranih publikacija u BiH. Bibliotekarstvo 1985;31:15-17

35. Hergešić B. O nabavi i nabavnoj politici, Vjesn Bibl Hrvatske 1958/59;5:9-22

36. Kostić S. Koordinacija nabavke - naučne literature. Bibliotekar 1971;23:319-223

37. Rojnić M. Suradnja bibliotekara u nabavi knjiga, Beograd: ZNB, 1964:114-120

38. Garfield E. Citation analysis, as a tool in journal evaluation. Science 1972;177(4068):471-479

39. Momčilović B, Primjena citata u evaluaciji kvalitete znanstvenih radova i časopisa, IN YU 1978;10:21-28

40. Garfield E. Which medical journals have the greatest impact? Ann Intern Med 1986;105:313-320

41. Wesley-Tanasković I. Naučna dokumentacija i informatika u medicini, Beograd: Institut za stručno usavršavanje i specijalizaciju zdravstvenih radnika, 1977:9

42. Mihajlov AI, Giljarevski RS, Uvod u informatiku/dokumentaciju. Zagreb: Referalni centar Sveučilišta u Zagrebu, 1977:1-4

43. Knežević B, Hronološka distribucija naučnih citata i njihova opsolentnost u biomedicini, IN YU 1982;14(1-2):69-84

44. Line M, Sandison A. Opsolence and changes in the use of literature with time, J Docum 1974;30:283-350

45. Dačić M. Biomedicinska naučna i stručna informatika, Beograd-Zagreb: Medicinska knjiga, 1988:63

46. Blažeković T. Univerzalna dostupnost publikacijama, IN YU 1979;11(3-4):1-10

47. Verona E. Univerzalna bibliografska kontrola i međunarodno ujednačavanje kataloških postupaka, IN YU 1976;8(1-4):1-22

48. Srdanović-Barac O. Predmetni registar iz oblasti medicine u bibliografiji Jugoslavije: članic serije B. Bibliotekar 1978;30(1-6):85-88

49. Žuljević E. Savremeni bibliotečki klasifikacioni sistemi, Sarajevo: Društvo bibliotekara BiH, 1985.

50. Vickerz BC, Information szstems, London . Butterworths, 1973.

51. National Library of Medicine Classification: a scheme for the shelf arrangement of books in the field of medieine and its related sciences. 4th ed. Bethesda: US Department of Health, Education and Welfare, 1978.

52. Bašović Lj, Informacijska služba u biblioteci, Bibliotekarstvo 1986;32:53-59

53. Čukac N. korisnici naučnih informacija u visokoškolskim bibliotekama i njihove potrebe, Bibliotekarstvo 1988;33:23-27

54. Deželić G, Golec B, Straud M, Edukacijski program za potrebe zajedničkog informacijskog sistema zdravstvenog osiguranja i zdravstva Zagreb . ZIS. Liječ Vjesn 1987;109:41-45

55. Holst R, Hospital libraries in perspective, Bull Med Libr Assoc 1991;79:1-9

56. Bakaršić K, Dželilović M. Uvod u bibliometriju: zahtjevi u upotreba knjiga, Bibliotekarstvo 1980;26:109-116

57. Philips SA, Productivity measurement in hospital libraries: a case report, Bull Med Libr Assoc 1990;75:146-153

58. Urquhart JD, Načela bibliotekarstva, Rijeka . Izdavački centar Rijeka, 1986.

59, International loan services and union catalogues. 2nd ed. Frakfurt/Mein: V. klostermann, 1980 (Zeitschrift fuer Bibliotekswesen und Bibliographie, Sonderheft 17)