|
BIBLIOTEKARSTVO : GODIŠNJAK DRUŠTVA BIBLIOTEKARA BOSNE I HERCEGOVINE |
||
|
LIBRARIANSHIP : ANNUAL OF THE LIBRARY SOCIETY OF BOSNIA AND HERZEGOVINA |
||
|
UDC 02 |
VOL 42 (1997) |
ISSN 006-1832 |
Mogućnosti lociranja Bosniacae na online dostupnim katalozima (Online Public Access Catalogues) na World Wide Webu
eksperiment
Saša Madacki
Soros Media Centar, Sarajevo
Publikovano u: Bibliotekarstvo (Sarajevo), sv. 42 (1997), str. 21-48
Sažetak
Cilj ovog rada je istražiti mogućnosti lociranja Bosniacae na online dostupnim katalozima na World Wide Webu. Kako je Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH izgorila, a samim tim i njen katalog, javila se potreba za novim načinom identificiranja izvora koji sadrže podatke neophodne za rekonstruisanje fonda građe pod zajedničkim nazivom Bosniaca. Ovaj rad nema ambicija da pruži sve odgovore vezane za tu problematiku, nego da prezentira rezultate eksperimentalnih pretraživanja online kataloga širom svijeta - sa svih pet kontinenata, sa ciljem otkrivanja mogućnosti za potpuno rekonstruiranje u budućnosti. Kako su ovakva istraživanja , za širu populaciju bila nemoguća prije nekoliko godina, danas je svim korisnicima Mreže omogućeno online pretraživanje ne samo kataloga nego i informacionih resursa najrazličitijih tipova i oblika. Stoga smo dali pregled razvoja informacionih sistema sa bazama podataka od prvih začetih u šezdesetim godinama, do globalne mreže zvane Internet danas u 1997. godini. Obratili smo pažnju i na način funkcionisanja te globalne mreže, kao i protokole na kojima se zasniva njen rad. Pored ovog prezentirali smo osnove fenomena zvanog World Wide Web, kao i jezik kojim se pišu Web dokumenti - HTML. Nakon ovog uvodnog dijela dati su kako ciljevi ovog eksperimenta, tako i njegova metodološka postavka, te rezultati i dnevnik rada.
Summary
After being burnt during the war, The National and University Library of Bosnia and Herzegovina nneds to find new ways of identifying resources containing data necessary for reconstruction of its funds under the common name Bosniaca. Having no ambition to offer all answers related to this item, the main goal of this researching is to find possibility to locate Bosniaca onto available World Wide Web online public access catalogues all over the world - all five continents, with the aim to find out the possibility how to provide the complete future reconstruction. All consumers of the net have the opportunity to search not only catalogues but also informative resources of various kinds and forms. Therefore, the survey of informative systems development, from the very beginings in sixties to the global net called Internet now in 1997, seemed to be appropriate for all users. The way how this global net operates, as well as protocols on which it is based on are pointed out, too. The basic facts of the phenomenon called World Wide Web is also presented, as well as the language of the Web documents - HTML.
Historija online baza podataka ili ideja referalnosti od Teophrasta Renaudota do LCESS (1)
U informatičkom smislu naše je doba, doba online pretraživanja sa novim generacijama računarskih sistema i korisnika. Danas (2) imamo oko 6 miliona korisnika consumer online servisa, kao što su America Online, CompuServe i Prodigy, te desetine miliona korisnika globalne mreže zvane Internet. Online informacije i sistemi koji ih nude su postali mjesta koja nam daju više šansi za uspjeh u pronalaženju informacije nego klasični nosioci informacija u prošlosti. Danas se nalazimo usred onoga što možemo nazvati treća generacija online-a. Prva generacija online-a je vezana za početak osamdesetih kada su korisnici koristili "nijeme" terminale, brzina transmisije podataka je bila izuzetno mala, baze podataka su bile mahom bibliografskog karaktera, intermedijarni korisnici su koristili komercijalne baze podataka, kao npr. DIALOG. Druga generacija, od 1982 do 1991,počela je sa PĆjima, brzina transmisije podataka je povećana, pored bibliografskih pojavile su se i ASCII full-text baze podataka. Specijalizirani krajnji korisnici (sepecialized end users) su se pridružili intermedijarnim, ali su krajnji korisnici uopšte (general end users) bili rijetki. Komercijalni online servisi koegzistiraju sa CD ROM bazama. Sada, treću generaciju karakterizira multimedija (multimedia PCs), izuzetna brzina transmisije podataka, a pored ASCII pojavile su se i slikovne baze podataka (ASCII and image full-text databases). Broj komercijalnih online servisa je svakim danom u porastu, a zastupljeni su skoro svi tipovi korisnika (consumer end users, intermediaries, specialized end users). Četvtra generacija dolazi uskoro.
Ovaj mali uvod tretira historiju toka informacije zadnjih dvadesetak godina, no bitka za pravovremeno dostavljanje informacije počela je davno. "Koliko često i koliko brzo dolaze važni dokumenti do pojedinih korisnika u nekom društvu, toliko jec realnija mogućnost da ti korisnici adekvatnije i pripremljenije utječu na razvoj svog društvenog sistema"(3) . Otuda je vrlo jasno zašto su prvi izvori tj. nosioci informacije u vidu glinenih pločica služili vrlo uskom krugu korisnika - bile su nepodesne za transport. Nekada je i njihova lokacija bila "nepodesna". Drevni korisnici su od biblioteke do biblioteke putovali danima, pa i mjesecima po nesigurnim krajevima da bi došli do npr. Nippurske biblioteke. I gabarit kataloga je bio nepodesan, nije se mogao evakuisati pred najezdom ratobornih susjeda. Tako je na protok informacije u Mezopotamiji stavljena tačka prilikom prodiranja Akađana. Mezopotamska kultura u vremenu u kojem je proživljavala jedan od svojih najvećih procvata najezdom semitskih Amorejaca doživljava propast. Kasnije, diseminacija papirusa vršena je - brodovima. Prilično nesigurno zar ne? Online je čini se najsigurniji metod no na njega će se pričekati koji milenij. Tada se na traženu informaciju čekalo jako dugo, no ona nije morala biti sasvim pouzdana.
Bilo je dakle potrebno na jednom mjestu sakupiti podatke o izvorima informacija, o osobama, institucijama i publikacijama koje mogu pružiti zadovoljavajuši odgovor korisnicima. Bilo je vrijeme da se rodi ideja referalnosti. Ovu ideju će u vidu prvog referalnog centra (ili bar njegove preteče) realizirati Teophrast Renaudot 1612. godine. On je kreirao svojevrsni referalni centar u vidu posredovnog zavoda namijenjenog trgovcima (4) , a prvi pravi referalni centar nastaće 1963. godine u Kongresnoj biblioteci.
Baze podataka - pogled u prošlost
Sedamdesetih godina našeg stoljeća postojalo je oko 300 baza podataka, a danas rukovodeći se podacima koje pruža Gale Directory of Databases postoji oko 9000 baza (5) na oko 1700 sistema. Tome svakako treba pridodati oko 100.000.000 (6) stranica (pages) informacija (7) na Internetu. Kao ilistraciju enormne količine informacija navodimo podatak da je na AltaVista Search Engine-u bilo registrirano 21 milion dokumenata sa preko 10 milijardni riječi, a u martu 1997. oko 50 miliona dokumenata. No zapitajmo se kada je sve to počelo?
Put ka kontroli informacijske entropije počeo se graditi šezdesetih godina. Prve korake vezane za formiranje baza podataka učinili su veliki američki sistemi koji su poslje prerasli u svjetske gigante na polju baza podataka. Te temelje su postavili NLM (National Library of Medicine), Lockheed i SDC (System Development Corporation) (8) .
National Library of Medicine 1960. godine počinje sa dzajniranjem MEDLARS-a (Medical Literature Analysis and Retrieval Systems), a četiri godine kasnije započinje sa pretraživanje na serijski ili grupni način. Prvi veliki servis dostupan javnosti je otvoren. No kada su pretraživanja baze u pitanju, javljao se problem tehničke prirode: moralo se čekati da se akumulira dovoljan broj pitanja (grupno pretraživanje) jer je bilo skupo (samim tim i nezamislivo) ulaziti u bazu zbog jednog pitanja (9) .
Kongresna biblioteka u Vašingtonu 1969 godine čini dostupnom svoju MARC (Machine Readable Cataloguing) bazu knjiga. dizajniranje ove baze, odnosno ovakve strukture zapisa omogućilo je stvaranje bibliografskog opisa u mašinski čitljivoj formi. Ovo je ponukalo i druge velike biblioteke da se uključe u rad sa kompjuterima. MARC format se modificira što rezultira dizajniranjem UNIMARĆa (Universal MARC) koji olakšava internacionalnu razmjenu podataka.
Osam godina kasnije, 1977 otvoren je najveći servis u SAD-u, OCLC (prvobitno Ohio College Library Center, potom Online Library Computer Center). Prvobitno kreiran iz dva razloga: podjela fondova i smanjenje bibliotečkih troškova u 50 akademskih biblioteka države Ohio, danas 20 godina kasnije predstavljaće jedan od najmoćnijih online servisa dostupan na Internetu (http://www.oclc.org).
Većina prvih baza podataka bile su finansirane od strane vlade i vladinih organizacija u SAD.U početku kreirane zbog jednog zadatka, a u naše vrijeme dobiće najšriru primjenu. Prve baze o kojima smmo govorili (DIALOG kompanije Lockheed i ORBIT SDĆa) realizirane su kroz ugovore sa Nacionalnom agencijom za svemirska istraživanja NASA-om i Ministarstvom odbrane SAD (US Department of Defense). Ovaj rani uspjeh vladinih eksperimenata i prihvatanje baza podataka u informacijskom društvu utemeljilo je legitimnost medija (10) . Sada se počinju razvijati i baze iz društvenih nauka.
Online baze podataka su se izborile za svoje mjesto u društvu startajući kao numeričke baze podataka, da bi preko bibliografskih i baza punog teksta "prerasle u gigantske resurse iz kojih je svakodnevno moguće crpsti znanja" (11)
Internet
Stoljećima su korisnici posjećivali biblioteke i arhive da bi došli do građe potrebne za njihova istraživanja. njihov prvi korak bio je traženje pomoći bibliotekara i arhivista koji su ih upućivali na kataloge i druge štampane vodiče. Nekada je istraživanje bilo ograničeno na građu dostupnu samo u okviru neke institucije. Bilo je potrebno mnogo putovati da bi se došlo do željene informacije. Pojavom off line sistema baza podataka, stvar je donekle ublažena, ali se moralo čekati na grupna pretraživanja i na slanje rezultata poštom.
Kako su posljednjih godina budžeti smanjeni, a troškovi istovremeno povećani, biblioteke i arhivi su bili prisiljeni da sklope savez što im je pružilo veće mogućnosti pristupa institucijama sa velikim količinama građe. Ispostavilo se da je u datom momentu povezivanje postalo važnije od davanja publiciteta vrijednim kolekcijama (12) . Ovaj vid kooperacije je potpomognut online bazama podataka, koje su se pojavile u proteklih desetak godina, a koje su stavljene na raspolaganje putem Interneta. Danas istraživači imaju "svijet na vrhovima prstiju" (13), odnosno sa svog računara (za koji se pretpostavlja da je u mreži), ne gubeći vrijeme na putovanja zbog pretraživanja kataloga i drugih štampanih vodiča. Danas je većina informacija dostupna online, a istraživači uz pomoć sređenih online kataloga postaju korisnici "virtualnih biblioteka"(14) .
Međutim, kao što je slučaj i sa prvim bazama podataka, nije sve oduvijek bilo komforno kao danas: Internet pubovi, barovi, Internet u hotelima, bibliotekama itd.
Internet kao svjetska mreža računara, koja je povezana uzu pomoć TCP/IP prtokola prdukt je našeg vremena. Začeci ovog, spravom možemo reći fenomena, vezana je za šezdesete godina našeg stoljeća.
Godine 1969. (Po Sušnju i Petricu 1968 (15) ) Američko ministarstvo odbrane (Department of Defense) je u "nedostatku bolje ideje"(16) odlučilo uložiti novac u razvoj svoje nove mreže. Projekat je povjeren Agenciji za napredna istraživanja (Advanced Research Project Agency), ARPA, po kojoj ta nova mreža i dobija ime ARPANET (17) . Ova mreža se smatra pretečom današnjeg Interneta. Prvi čvor (host)(18) ove mreže nastaje na Kalifornijskom univerzitetu u Los Angelesu (UCLA). Sama mreža bila je zasnovana na tada novoj tehnologiji paketnog prespajanja. Stvoren je protokol kojim se paketi prenose mrežom i nazvan je Internet Protocol (IP). Internet u tom momentu nije bilo ime mreže, nego je taj pojam bio skraćenica od internetworking, tj. povezivanje mreža, te je IP bio protokol za povezivanje mreža. Ono što je bilo najvažnije , time je omogućeno da međusobno mogu komunicirati različiti tipovi kompjutera. U početku ARPANET je povezivao četiri institucije.
Iduće, 1970., godine ARPANET-ovi hostovi ustanovljavaju NCP (Network Control Protocol), mrežni kontrolni protokol, kao službeni protokol za međusobnu mrežnu komunikaciju. Godine 1971 na ARPANET je spojeno 23 hosta, a iste godine nastaje i prvi program za e-mail (elektronsku poštu).
1973. godine ostvaruje se veza sa Evropom, tačnije sa Engleskom i Norveškom, a 1974. godine Robert Metcalfe daje smjernice za nastanak Etherneta, danas najpopularnijeg protokola za lokalne mreže. On će kasnije omogućiti priključenje mnogih novih radnih stanica na Internet.
Do velikog booma dolazi 1982. godine, kada zbir TCP/IP protokola postaje standard na Internetu, zamijenivši NCP. Te se godine prvi put spominje naziv Internet. Skraćenica TCP/IP dolazi od Transmission Control Protocol/Internet Protocol, te otud dolazi do novog imena mreže Internet. Na mrežu spojeno 235 hostova.
Januara mjeseca 1983 (01.01.) u cjelosti se sa NCP-a prelazi na TCP/IP, a na mreži je ukupno 500 hostova. Danas se broj hostova na Internetu procjenjuje na 4.000.000.(19) Hronološki gledano cijela stvar se od 1983 do danas razvijala ovako (20) :
- 1984. počinje primjena DNS (21) (Domain Name Server) sistema, a broj hostova dostiže 1.000
- 1985. Broj hostova dostiže 5.000; sa radom počinje NSFNET (National Science Foundation Network), mreža brzine 56 kpbs.
- 1986. Broj hostova 20.000
- 1987. Na mreži se pojavljuje Internet Worm, virusoidan program koji je napao oko 6.000 hostova.
- 1988. Broj hostova 100.000
- 1989. ARPANET službeno prestaje postojati.
- 1990. U januaru broj hostova 376.000, a u oktobru 617.000
- 1991. CERN u švajcarskoj objavljuje World Wide Web (WWW). Broj hostova oko 1.000.000.
- 1992. Broj hostova 2.000.000.
- 1993. Broj hostova 3.000.000.; dolazi do eksplozije zanimanja za Internet. Pajavljuje se prvi multiplatformski vrhunski programski alat za potpuno iskorištenje Interneta, NCSA Mosaic.
- 1994. Broj hostova oko 4.000.000.
Kod ovih brojeva hostova potrebno je objašnjenje. kako smo već ranije napomenuli pod hostom se podrazumijeva računar koji je 24 sata priključen na Internet i koji opslužuje računare-klijente. Broj krajnjih korisnika, dakle računara koji se povremeno spajaju na internet je oko 50.000.000 (22) .
Kako radi Internet
TCP/IP protokoli su zbir prilagodljivih protokola za mrežnu komunikaciju, a na njima počiva cijeli Internet, dakle TCP/IP je temelj Interneta. Ovaj zbir protokola je star nekih 30-tak godina - već je od samih početaka bio osnovni protokol ARPANET-a i NSF-neta.
TCP/IP je ime izvedeno iz imena dvaju protokola: TCP (Transfer Control Protocol), odnosno protokol za nadziranje prijenosa podataka i IP (Internet Protocol). Oba se koriste u komunikaciji dvaju računara na Internetu. Kako smo naveli da je TCP/IP zbir protokola navešćemo nekoliko najvažnijih koji su uključeni u paket TCP/IP.
Protokoli iz ove skupine rade na svim nivoima, osim na najnižem gdje se nalazi samo hardver i odabrano mrežno rješenje povezivanja računara. Navedimo neke protokole:
IP (Internet Protocol)
Protokol IP je odgovoran za osnovno povezivenje kompjutera. Osnovni dio ovog protokola rukuje sa mrežnim adresama. IP prenosi UDP i TCP pakete preko mreže. UDP (User Datagram Protocol) je TCP/IP protokol koji šalje podatke mrežom pomoću IP protokola. Za razliku od TCP-a UDP nejamći pouzdan prijenos paketa.
Svaki računar na Internetu ima svoju jedinstvenu numeričku adresu, a zadatak IP protokola je slanje paketa na tako adresirane kompjutere.IP adresa je službena oznaka računara na Internetu. TO je 32-bitni broj, podijeljen na četiri 8-bitna dijela odvojena tačkom. Svaki od četiri 8-bitna dijela IP adrese može biti broj od 0 do 255.
TCP(Transmission control protocol)
TCP je odgovoran za stizanje paketa na ispravno mjesto u mreži i da sadržina paketa bude ispravno prenesena, a ako su podaci bili podijeljeni u više paketa da budu ispravno rekonstruirani iz sastavnih dijelova nakon primanja. Dakle, provjera ispravnosti i numerisanje paketa su dva najvažnija svojstva TCP-a. On je na višem nivou od IP-a jer on koristi IP da bi podatke prenosio mrežom. Princip rada je sljedeći: TCP od neke aplikacije ili protokola višeg nivoa dobiva niz podataka, koje treba odaslati na neko drugo, udaljeno mjesto na mreži. TCP zatim fragmentira taj niz u pakete veličine 64 Kb, što je maksimalna dozvoljena veličina datagrama koje koristi protokol IP. Nakon toga IP opet može fragmentirati pakete da bi ih prilagodio dužini datagrama koja se koristi na mreži (576 bytova ili više), kao i mrežnim uslovima. Nakon dolaska paketa do destinacije, dakle drugog računara, IP iz primljenih datagrama ponovo počinje stvarati početni TCP-ov paket, a TCP potom iz njega izdvaja informacije koje prosljeđuje protokolu višeg nivoa, s kojim se zapravo i komunicira.
ICMP ( Internet control message protocol)
Kako IP nema ugrađene mehanizme za otkrivanje grešaka, razvijen je ICMP. Sastavni je dio IP protokola i može otkriti probleme tipa nemogućnosti pristupa računaru, nemogućnost isporuke paketa i slično.
ARP (Address resolution protocol)
Ovaj protokol je usko povezan sa IP-om. Kako IP
"zna"adresu računara kojem treba poslati poruku, ARP je dužan pronaći udaljeni računar na mreži.RARP (Reverse address resolution protocol)
Ukoliko je poznato koji nam računar šalje poruke, a potrebno nam je saznati i njegovu IP adresu, dužnost RARP protokola je da je utvrdi.
RIP (Routing information protocol)
RIP je protokol koji se koristi za preusmjeravanje paketa mrežom. Njemu je uvijek poznata odredišna IP adresa , zbir potrebnih koraka mrežom za prenošenje paketa do nje, IP adresu odredišnog računara, kao i vrijeme koje je paket proveo na putu.
FTP (File transfer protocol)
FTP protokol je protokol koji prenosi binarne ili tekstualne datoteke mrežom, a iza ovog akronima se krije i osnovna mrežna usluga.
TFTP (Trivial file transfer protocol)
TFTP predstavlja skresanu verziju FTP-a, slično kao relacija UDP - TCP.
SMTP (Simple mail transfer protocol)
SMTP prenosi elektronsku poštu (E-mail) između računara zasnovanih na Unixu. Ovaj protokol je razvijen za prenošenje 7 - bitnih ASCII znakova.
* * *
Pored ovdje pobrojanih protokola jedan ćemo psebno razmotriti, a riječ je o Z39.50 Information Retrieval Protocol-u. To je protokol koji bi, bar kada je riječ o bibliotekarstvu, trebao donijeti izuzetne promjene. To je protokol koji dozvoljava klijentovoj aplikaciji da propituje baze podataka na udaljenim računarima, da dobije rezultate pretraživanja, kao i ostale funkcije vezane za pretraživanje informacija.
Z39.50 Information Retrieval Protocol
Rapidni rast različitih informacionih resursa u mrežnom okruženju (Internet), započet u ranim devedesetim, vrlo brzo se nastavlja. Internet sada predstavlja masivni agregat heterogenih, autonomno vođenih informacionih resursa. Bez automatizirane podrške za otkrivanje, lociranje i upotrebu tih resursa, korisnik bi bio pretrpan njihovim enormnim brojem, kao i različitošću koja vodi entropiji.
Prije nego pređemo na opisivanje novog protokola, potrebno je naglasiti neke trenutne probleme na Mreži, a koje su naprijed ovlaš pomenute. Naime problemi koji se sada javljaju direktno utiču na kakvoću, te brzinu pretraživanja (23) :
- vrlo je malo metainformacija o informacionim resursima na Internetu
- postoji veliki broj sintaksi za pretraživanje
- postoji veliki broj različitih korisničkih interfejsa
- prezentacija informacija nema željenu efektivnost.
Ovaj protokol (Z39.50), čini se ima mogućnosti da riješi ove probleme. Razvijanje ovog protokola počelo je u ranim 80-im, a verzija koja je danas korisnicima na raspolaganju je četvrta po redu, čiji je razvoj počeo u jesen 1995. godine. Iako je doživio četiri modifikacije, i kao takav prilagođen korisnicima čiji je posao informacija, nije u velikoj mjeri implementiran.
U stvari, Z39.50 je američki nacionalni standard za pretraživanje informacija (information retrieval), koji je formalno poznat kao ANSI/NISO Z39.50 - Information Retrieval (Z39.50): Application Service Definition and Protocol Specification (24) . Ovaj standard precizira set pravila i procedura za ponašanje dva računara (sistema) koja komuniciraju u svrhu pretraživanja baza podataka (database searching) i informacija (information retrieval). Kao mrežni standard (network application standard), Z39.50 je otvoreni standard koji omogućava međusobnu komunikaciju dva udaljena računara sa različitim hardwareom i softwareom.
Kao što je poznato, svaka baza podataka instalirana na nekom od sistema ima svoju sintaksu za ppostavljanje korisničkog upita, te je neophodno poznavati komandni jezik (command language), te procedure za pretraživanje da bi se dobio željeni rezultat. Prednost ovog protokola je što pojednostavljuje proces pretraživanja, omogućavajući korisniku da koristi svoj korisnički interfejs na lokalnom sistemu u svrhu pretraživanja kako lokalnih baza, tako imonih na udaljenim (remote) sistemima. Ovoaj protokol se bazira na klijent/server modelu. U ovom modelu dva računara stupaju u interakciju na istom nivou (peer-to-peer relation). Koristeći se Z39.50 terminologijom, klijent se naziva origin a server target. Klijent i serve komuniciraju via Z39.50 protokola na sljedeći način:
_____________________________________
User interface (korisnički interfejs)
_____________________________________
User application (aplikacija)
_____________________________________
Client (klijent)
_____________________________________
(((***)))
_____________________________________
Server
_____________________________________
Database application (Program baze)
_____________________________________
Database
_____________________________________šema preuzeta iz: Dempsey, Lorcan (et.al.): Towards distributed library systems:Z39.50 in a European context, Program, Vol.30,No 1, January 1996., p.2
Princip komunikacije je sljedeći: istraživač unosi upit (querry) koristeći set menija i komandni jezik svog sistema. Z39.50 origin modul lociran na lokalnom sistemu prevodi querry na standardizirani format definiran Z39.50 protokolom i šalje ga na sistem sa bazom podataka na Z39.50 target-u. Target prezentira komande i search querry bazi podataka, te vraća rezultate pretraživanja u standardiziranom formatu origin sistemu koji je inicirao pretraživanje. Jedna od glavnih prednosti korištenja Z39.50 protokola je ta da istraživač ne mora biti upoznat sa detaljima standarda. Origin modul unutar istraživačevog sistema je odgovoran za uspostavljanje veze sa target sistemom, formuliranje querry-a prema standardu, te interpretiranje rezultata u formatu bliskom istraživaču.
Z39.50 metod za informaciona pretraživanja je radikalno drugačiji od tradicionalnih metoda obično primjenjenih u pretraživanju baza podataka, pri čemu istraživač koristi lokalni terminal ili kompjuter prijavljen na udaljeni sistem, podrazumijevajući da tada koristi jedinstvene menije i komandni jezik tog sistema. Ovo zahtijeva obuku i stručno usavršavanje u jedinstvenim odlikama svakog sistema na kojem se želi imati izuzetno uspješna pretraživanja. Implementacijom Z39.50 protokola (standarda) eliminiše se potreba za takvim vidom usavršavanja za korištenje velikog broja različitih sistema.
Z39.50 ne postavlja samo standard za razmjenui "poruka" između origin i target sistema, nego i za strukturu i semantiku querry-a, vrši slaganje poruka (odnosno određuje slijed poruka) i za mehanizme za povrat zapisa (records).
Pravila i procedure definirane sa Z39.50 standardom omogućavaju podignutim na različitim hardware-ima koji koriste različite software-ske pakete da stupe u sadejstvo radi izvršenja brojnih zadataka koji se odnose na pretraživanje informacija.
Z39.50 može biti upotrijebljen u širokom spektru bibliotečkih funkcija koje zahtijevaju pretraživanje baza podataka, od katalogizacije do međubibliotečke pozajmice i referalne djelatnosti. Može biti korišten kako za pretraživanje bibliografskih baza podataka, tako i za druge vrste baza poput full text i image databases.
World Wide Web (WWW)
Kako je Internet razvijan uglavnom u akademskim i vojnim krugovima, nikada nije svojim korisnicima nudio udobno okruženje. Rad na mreži podrazumijevao je poznavanje obilja kompliciranih naredbi. One su se pisale u Unixu, a za svaki klijentski program koji je pristupao nekoj Internet usluzi bilo je potrebno pamtiti desetine naredaba. Usljed svih tih "nedostataka" sistema bilo je vrijeme da se napravi aplikacija koja će prevazići te probleme i ponuditi korisniku friendly pristup.
U jesen 1989. godine rođena je ideja iz koje se razvio World Wide Web. U to doba još uvijek nije postojala "navala" kućnih i malih korisnika na Mrežu - ali je naučnicima i ostalim "privilegovanim" koji su imali pristup "dosadilo" pisati tekstualne naredbe, jer je takav način rada sam po sebi djelovao ograničavajuće. Tim Berners-Lee iz CERN-a (25) u švajcarskoj sa svojim timom predložio je stvaranje hipertekstualnog ssistema koji će omogućiti jednostavnu razmjenu informacija među stručnjacima iz cijelog svijeta. Oni su kreirali novi protokol HTTP (Hyper Text Transfer Protocol) koji je standardizirao komunikaciju između servera i klijenta. Krajem 1990. godine, počeo se razvijati i sam projekat World Wide Weba, dok je u proljeće sljedeće 1991. godine završenopisanje prvog pretraživačkog programa za WWW, (sa jednostavnim imenom www), koji je službeno pušten u promet 1992. godine. Krajem te iste 1992, postojalo je oko 50-ak servera za WWW u svijetu. Početkom 1993. godine nastao je prvi grafički pretraživački program za X Windowsw MOSAIC. Napisao ga je Marc Andersen iz NCSA u Čikagu, koji je također razvio i jedan od najkorištenijih programskih alata za www browsere - Netscape Navigator.
WWW omogućuje prijenos slika, teksta, animacija, zvukova, dakle praktično svega - ali po prvi puta u historiji svi ti elementi su mogli biti integrisani u jedinstven dokument. Upravo je ta inovacija učinila WWW tako popularnim i izvan istraživačkih krugova. Dakle za izuzetnu popularnost www-a možemo "kriviti" dvije tehnologije: multimediju i hipertekstualnost.
Pristupanje dokumentima na WWW
Da bi se moglo pristupiti nekom dokumentu na udaljenom računaru potrebno je znati ime računara na kojem se nalazi, direktorij u kojem je smješten, kao i naziv datoteke. Osim ovih parametara, ponekad je za korištenje nekih Internet usluga potrebno navesti i broj porta (ukoliko se usluga izvršava na nestandardnom portu). Da bi ovakvo lociranje bilo što jednostavnije osmišljen je sistem URL-a (Uniform Resource Locator)(26) , što bi značilo adresu kojom je jedinstveno ukazano na neki resurs na mreži. URL je šema za preciziranje, odnosno specifikaciju Internet resursa izražena u jednoj liniji (single line) sastavljena od ASCII karaktera. Ova šema sadržavasve važnije Internet protokole uključujući FTP, Gopher, HTTP i WAIS. Jedan je od osnovnih alata na Webu, a koristi se i unutar samog HTML dokumenta za određivanje mete (target) hypertext linka. Ovdje je isto tako bitno naglasiti da URL šema nije ograničena samo na WWW.
URL sadrži sljedeće informacije:
- Protokol koji se koristi kada se pristupa serveru (npr, http, gopher, telnet i sl.)
- Ime domene (domain name) ili numeričke IP adrese host računara
- Broj porta na serveru (ukoliko je potrebno)
- Lokaciju resursa u hijerarhijskoj strukturi servera
Na primjer:
http://www.nlćbnc.ca/ifla/VI/5/op/udtop3.htm
ili ukoliko je potrebno ime porta onda šema izgleda ovako:
http: //www.address.edu :8080 /path/subdir/file.ext
Ukoliko je riječ o telnet protokolu onda šema URL-a može imati dva načina:
telnet://locis.loc.gov ili
telnet://username:password@locis.loc.gov
Ovo su bili primjeri potpunog ili apsolutnog URL-a, pored kojeg postoji djelomični ili relativni URL. Kao što je gore navedeno apsolutni URL navodi sve parametre, međutim pristup je osiguran ako se navede samo ime hosta. Tada obično dolazimo do Home Page-a. Međutim relativni URL može sadržati destinaciju unutar servera, pa ako navedemo URL /ifla/rode.htm onda će Web browser tu adresu protumačiti relativno u odnosu na trenutno prikazani dokument. Protokol, ime računara i svi ostali parametri koji se navode u URL-u ostaju isti kao i za dokument koji je trenutno aktivan. Ako relativni URL kreće sa kosom crtom, znači da direktoriji kreću od korijenskog .
HTML (Hyper Text Markup Language)
HTML je po definiciji jezik koji se koristi za grafički opis stranice na World Wide Webu. Izvedenica je od općenitijeg jezika SGML (Standard Generalized Markup Language), odnosno, HTML predstavlja praktičnu primjenu SGML-a (27) .
Slobodno se može reći da je HTML "maternji" jezik Weba. S njim se određuje formacija, sadržaj i funkcija nekog hipertekstualnog dokumenta. HTML-om se kombinira nekoliko važnih elemenata:
- kreiranje hipertekstualnih veza sa različitim mjestima u jednom dokumentu, što znači, da ukuliko jedan dokument ima više "poglavlja" jednostavnim "klikom" na naziv poglavlja koji je markiran možemo "skočiti" na taj dio teksta u doukumentu
- kreiranje hiperveza između različitih dokumenata; npr. na istom serveru, samo u različitom direktoriju,
- kreiranje hiperveza sa drugim servisima na Internetu; npr. na home page-u jedne biblioteke mogu biti linkovi sa drugim bibliotekama
U suštini markup language je (samo) kolekcija kodova ugrađenih u dokument, koji definiraju format dokumenta, njegov izgled (ovdje termin izgled moramo shvatiti uslovno) i način prezentiranja sadržaja dokumenta. HTML omogućava ubacivanje grafike, zvuka i drugih multimedijalnih zapisa u dokument.
Oblikovanje Web stranica HTML-om je za razliku od dosadašnjih "programerskih" poduhvata prilično jednostavno, i omogućava čak i laicima kreiranje efektnih dokumenata. Naravno, postoji i viši oblik rada. To je upotreba naprednih mogućnosti HTML-a, kao na primjer obrada obrazaca (forms) i ugradnja Java aplikacija.
Prilikom kreiranja Web strane u tekst koji će se prikazati ubacuju se HTML naredbe kojima se opisuje kako će izgledati svaki element u dokumentu. Kod kreiranja HTML-om postoje dva osnovna pristupa:
- fizički markup (physical markup) i
- logički ili semantički (logical or semantic markup)
Sa tehnikom fizičkog markiranja, markup tagovi eksplicitno određuju kako bi dokument trebao izgledati. Tako možemo napisati naredbu sa kojom ćemo odrediti kojim fontom će biti napisan tekst, kojom veličinom slova (font size) i koliki će biti razmak. Kod drugog principa možemo definirati napr. koji dio teksta je naslov ili zaglavlje (heading) i slično, i time kodirati značenje dijela teksta u strukturi stranice ili dokument, a ne fizički izgled. Ono što razdvaja programe za stono izdavaštvo i tekst procesore od HTML-a je to da dokument nije ograničen određenim formatom. Klijentov pretraživački program će automatski prelomiti rečenice teksta u zasebne retke u zavisnosti od širine prozora, te će mu (korisniku) omogućiti kretanje unutar dokumenta (npr. bočnim klizačima). Dakle osnovna razlika između klasičnih word procesora i HTML-a je ta da se prvi ponašaju po principu WYSWYG (What You See Is What You Get), a dokumenti u HTML-u više principu WYGIWYM (What You Get Is What You Meant). Jedna od prednosti HTML-a je ta da ne zahtijeva poseban editor 8iako postoji), nego je dokument moguće napisati u najobičnijem Notepadu ili Wordpadu u Windows Accessories i jednostavno ga prenijeti u HTML editor ili editor u nekom browseru.
Dizajn HTML kolekcija dokumenata
Nakon kreiranja HTML dokumenata, može se preći na dizajniranje kolekcija HTML dokumenta i povezivanje sa ostalim resursima. Ukoliko bismo po analogiji kreiranje dokumenta poistovijetili sa stranicom u knjizi, onda bi kolekcija HTML dokumenata odgovarala dizajnu knjige ili časopisa. Međutim razlike su više nego očite: knjiga je "prostorna", fizička, statička kolekcija sa fiksiranom linearnom strukturom, dok je hypertext "besprostoran", nematerijalan (nonphysical), moguće dinamičan i često nelinearan. Dakle knjige i ostali štampani materijal su opisani kao linearni. Ovdje linearan podrazumijeva postojanje očiglednog početka i kraja uslovljenih numeracijom strana. Indeksi, registri, sadržaj i unakrsne reference su pridodati i od kritičke su važnosti. Vidi linearnu organizaciju na sljedećoj šemi:
Sljedeća ilustracija prikazuje nelinaernu organizaciju Web dokumenta. Linkovi među strama su označeni strelicama. U ovoj nelinearnoj kolekciji veliki je broj "puteva" i načina na koji kolekcija može biti pregledana. Na ovakvoj kolekciji se korisnik vrlo lako može izgubiti. Slijedi shema:
Na sljedećim primjerima pokazaćemo linearnu kolekciju hipertekstalnih dokumenata. Deblje linije označavaju glavne navigacione linkove, dok tanje označavaju sekundarne.
šematski dijagram hijerarhijski organiziranog dokumenta na webu. Dokumenti su organizirani po strukturi stabla (treelike):
šematski prikaz velike Web kolekcije sa prikazom HTML kodiranih hipertekst relacija između Home page-a i ostalih elemenata kolekcije. Deblje linije označavaju glavne linkove unutar hijerarhijske strukture, dok ispresijecana linija označava veze između "siblings" na istom hijerarhijskom nivou. Strelicama su označene mogući pravci linkova kodiranih kao HTML ankori u dokumentu.
Moguća struktura Web site-a sa dva Home Page-a i dvije paralelne organizacione strukture, označene sa A i B. Obadva dijela imaju pristup istoj kolekciji dokumenata pozicioniranih ispod ispresijecane linije.
Experiment Bosniaca
Cilj
Devastacijom Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine u noći 25/26 avgust 1992. godine uništeno je oko 2.500.000 primjeraka razne bibliotečke građe, kao i njen katalog (28) . Iz ovoga proizilazi činjenica da je veliki dio podataka, ako ne i najveći, o Bosniaci uništen. Ostali katalozi u BiH koji su preživjeli kataklizmu, kao i oni u inostranstvu sadrže bibliografske zapise koje treba istražiti i prikupiti na jedno mjesto, te početi rad na izradi Bibliografije Bosniacae. Kako Muhamed Zlatan Hrenovica kaže, izvori nisu iščezli, "treba ih samo pedantno istraživati, a zatim komunicirati sa njima radi prikupljanja barem onog elementarnog dakle bibliografskog minimuma o pojedinim bibliotečkim jedinicama. Prikupljanje primarnih, sekundarnih i inih dokumenata može doći kasnije. Sada je esencijalno otkriti i slijediti trag"(29). Dakle, traganje je imperativ i ovog rada. Od rekonstrukcije kataloga dobrim dijelom zavisi i rekonstrukcija kolekcija NUBBIH. Ovaj rad zato ima za cilj ispitati mogućnost lociranja Bosniacae na online dostupnim katalozima (OPAC - Online Public Access Catalogue) na WWW - World Wide Webu sa namjerom da rezultati ovog istraživanja budu upotrebljiv alat u procesu rekonstitucije kako kolekcija NUBBIH, tako i Bibliografije Bosniacae. Pored ovog cilj je bio kreirati takav istraživački metod koji bi bar u početku bio vezan za Sarajevo, da bi se izbjegli izuzetno veliki troškovi putovanja i boravka u inostranstvu.
Naravno, ovaj rad nema ambicie da pruži sve odgovore vezane za ovu problematiku, nego da otkrije mogućnosti ovog tipa istraživanja, koji bi eventualno kasnije mogao biti jedan od modaliteta potpunijih istraživanja u budućnosti, zbog čega je u podnaslovu rada naznaka da je riječ o eksperimentu. Cilj ovog eksperimenta je dakle da locira institiucije koje u svojim kolekcijama čuvaju materijale koji spadaju u kategoriju Bosniacae, te broj bibliografskih zapisa koji se odnose na Bosniacu.
Slijedeći gornje premise pravilno je očekivati nekompletnu rekonstrukciju. Potpuna rekonstrukcija iziskuje višegodišnje analitičko istraživanje i pregled svih dostupnih zapisa kao i eliminiranje duplikata. Eksperiment u ovom slučaju ima zadatak da pruži okvirna rješenja. Prilikom izvođenja eksperimenta svaki katalog je posebno pretražen, a kraći put je korištenje OCLC baze, do koje nažalost nismo imali pristup iz finansijskih razloga.
Metodologija
Eksperiment je podijeljen u tri faze:
I Faza: Lociranje OPAĆa dostupnih na Mreži, te definiranje strategije pretraživanja
II Faza: Pretraživanje lociranih resursa
III Faza: Obrada podataka
FAZA I
Priprema za eksperiment se sastojala u lociranju kataloga na Webu. U tu svrhu, dakle za lociranje kataloga na Internetu korišten je search engine AltaVista i hijrarhijski aranžiran predmetni index Yahoo. Pretraživanje je vršeno po kriteriju library catalogue i OPAC. Tragajući za site-om na kojem se nalaze linkovi sa katalozima uočili smo site WebCATS - Online catalogues on the World Wide Web na kojem su postavljeni linkovi sa online katalozima 1114 biblioteka. Za ovaj site smo se odlučili iz sljedećih razloga:
sadrži link sa 1114 online kataloga
zastupljeno je svih 5 kontinenata
izuzetno posjećen i korišten site: u avgustu 1997, kada smo prvi put pristupili bili smo 78.000 posjetilac u tom mjesecu
Strategija pretraživanja Bosniacae
Nakon odabira veza sa katalozima definirali smo kriterije pretraživanja po pitanju Bosniacae. Građa koja spada u Bosniacu definirana je po sljedećim kriterijima:
Publikacije o Bosni i Hercegovini, bez obzira na jezik i porijeklo autora
Publikacije bosansko-hercegovačkih autora bez obzira na tematiku
Publikacije štampane u Bosni i Hercegovini
Kako je riječ o globalnom istraživanju bez tendencije ka detaljnim ispitivanjima odlučili smo se za kriterij SUBJECT / LCSH / KEYWORD BOSNIA. Sva pretraživanja su vršena po ovom uopštenom kriteriju, izuzev BIBOS OPAC (Austria) i Library of Congress Experimental Search System, koji su dozvoljavali pretraživanje po kriteriju grada/izdavača, gdje je search string bio SARAJEVO.
FAZA II PRETRAžIVANJE
U Geographical Index-u WebCATSA sadržano je 49 zemalja na svih 5 kontinenata. Pretraživanje je ograničeno na nacionalne (državne) i univerzitetske biblioteke osim u slučaju kada određena zemlja nije plasirala OPAC svoje nacionalne biblioteke na Web. U tom slučaju pretražene su javne (public), odnosno dostupne biblioteke (naučne, etc,)
Nakon pristupa katalogu markirano je polje SUBJECT i unesen querry BOSNIA. Opcija KEYWORD je korištena rjeđe, samo u slučajevima kada nije dostupna opcija SUBJECT, iz razloga što se takav način pretraživanja ograničava u velikom broju slučajeva na KWIT (Keyword in title) i sužava rezultat.
Pretraživanje po predmetnoj odrednici (SUBJECT) ne pruža potpunu sliku o stanju kolekcije. U ovo smo se uvjerili prilikom pretraživanja biblioteke University of Michigan (MIRLYN LIBRARY CATALOGS - pretraživanje u opciji Combined UMich Libraries). Naime, prilikom našeg propitivanja baze došli smo do broja od 1029 zapisa koji se odnose na Bosniacu. Međutim ukupan broj lociranih zapisa u UM Libraries je 2743 prema istraživanjima Janet I. Crayne i Donne Parmlee. Dakle, rezultati koji će biti prezentirani imaju zaista namjeru da daju okvirna rješenja.
Eksperiment je obavljen u periodu juli-septembar 1997 godine, a dio je ponovljen u oktobru 1998. godine. Cilj ponavljanja dijela eksperimenta je bio prezentiranje novijih podataka, kao i stjeći djelimičan uvid u tempo akvizicije.
FAZA III OBRADA PODATAKA
Prilikom pretraživanja locirano je 1114 kataloga, od čega je pretraženo 114 ili 10.23 % svih dostupnih kataloga na WebCATS-u. Od ovih 1114 kataloga 798 otpada na SAD, narednih 316 na ostale zemlje.
Pretraženo je 8.4% kataloga u SAD, te 15% ostalih kataloga . Locirano je ukupno 9558. naslova:
Afrika 28 ili 0.3%
Južna Amerika 7 ili 0.07%
SAD 6777 ili 70.9%
Evropa 1724 ili 18%
Bliski istok 30 ili 0.5%
Azija/Pacifik 972 ili 10.2%
Ovi rezultati naravno ne predstavljaju ukupan broj naslova koji se odnose na Bosniacu trenutno pohranjenih u bibliotekama svijeta, nego rezultat selektivnog pretraživanja.
U oktobru 1998. godine ponovljen je dio pretraživanja i tom prilikom je ustanovljeno:
Afrika 100 zapisa
(Povećan je broj kataloga na Webu iz Afrike. Prošle godine je bilo dostupno 5 kataloga, danas 13. Ponovo smo izvršili pretraživanje i povećanje zbirke registrovali u American University in Cairo (1997 godine bilo je 8 zapisa, danas 43), a pretražili smo novi dostupni katalog University of South Africa, gdje smo locirali 39 zapisa)
SAD 18.633 zapisa.
Prilkom ponavljanja pretraživanja za SAD proširili smo priošlogodišnju listu od 67 kataloga (tj 10 + 57 kataloga -Joint Catalog of South Dakota) na 141 katalog (82 + Dakota). Za ovo proširenje smo se odlučili zbog velikog broja zapisa lociranih prošle godine, tj. identificirati biblioteke sa velkim brojem zapisa. Na ovaj način može se suziti broj biblioteka koje bi se eventualno detaljnije obradile.
Najveći broj zapisa lociran je u Library of Congress; Stanford University; Florida State University.
Južna amerika - nismo ustanovili bitnije pomake u akviziciji u odnosu na prošlu godinu.
Evropa, Bliski Istok , Azija/Pacifik nisu ponovno kontrolisani (recheck).
Veliki broj zapisa se vjerovatno ponavlja tako da je stvarni broj daleko manji od prikazanog. Nakon izvršenog pretraživanja pregledani su bibliografski popisi i došlo se do zaključka da bi dalje širenje pretraživanja na dodatne kataloge dalo sličan rezultat (u kvalitativnom smislu) jer se veliki dio bibliografskih jedinica ponavlja, te bi ono dalo vrlo malo novih jedinica. Bibliografske jedinice registrirane u ovom pretraživanju mahom se odnose na noviju produkciju, dok su stariji materijali prisutni u malom broju. Naime u katalogu Kongresne biblioteke od 2895 zapisa 196 se odnosi na materijal štampan u Sarajevu do 1945 godine.
Isto tako moguće je variranje u broju jedinica, kao što je slučaj sa Kongresnom bibliotekom gdje je prošle godine lociran broj od 2986 jedinica PUBLISHED SARAJEVO, a ove godine 2208. Odmah smo poslali upit Response Team-u LC-a i dobili odgovor da je riječ o testnoj bazi (Library of Congress Experimental Search System). Iz ovog razloga preporučujemo više puta provjeriti izvor koji se ispituje.
Instrumentarij
Za potrebe ovog eksperimenta korišten je Internet browser Netscape Navigator Gold 3.0 (1997) i Internet Explorer (1998), te web pretraživač Fore Ront Web Seeker.
Cijeli eksperiment je u potpunosti kompjuterski podržan. Tabelarni prikazi i statistički proračuni su rađeni u MSWordu i MSEXcellu. Sve pomenute aplikacije su korištene na personalnom računaru (PC), CPU Pentium 90 Mhz (1997) i 233 Mhz (1998) sa programskim paketom MS OFFICE u Windows okruženju (Win 95 i Windows NT Server). Prilikom pretraživanja putem Telnet protokola korištena je VT100 emulacija terminala.
Rezultati pretraživanja
Redni broj
Naziv biblioteke
URL
Search
Locirano Avgusta ‘97
Locirano Oktobra ‘98
Africa 100 bibliotečkih jedinica
Egypt
1
15 May Public Library (Egypt)
Bosnia or Herzegov.
0
2
Academy of Art (Egypt)
0
3
Administrative Control Authority (ACA) (Egypt)
0
4
African Studies Institute (Egypt)
0
5
American University in Cairo (Egypt)
8
43
6
Egyptian Cabinet Information and Decision Support Center
15
Error
Namibia
7
National Archives of Namibia
0
0
Senegal
8
Universitaire de Dakar (Senegal)
0
Error
South Africa
9
Technikon Northern Transvaal (South Africa)
0
10
Technikon Pretoria Library (South Africa)
0
11
The South African Library, Cape Town
5
5
12
University of South Africa
39
13
University of the Witwatersrand (South Africa)
17
Redni broj
Naziv biblioteke
URL
Pretrage (Search) SUB KEYW Boolean
Bibliotečkih jedinica
United States of America 18.633 bibliotečke jedinice
Alabama
1
Alabama Public Library
SUB
23 (21)
2
Mobile Public Library (Alabama)
22
3
University of Alabama
33
Alaska
4
Capital City Libraries (Alaska)
Currently Unavailable
Arizona
5
Arizona State University
375 (233)
6
University of Arizona
425
7
Tempe Public Library (Arizona)
0
Arkansas
8
Arkansas State Library
132
9
Central Arkansas Library System
50
California
10
Berkeley Public Library (California)
53
11
California State Library
82 (73)
12
Los Angeles Public Library (California)
221
13
San Francisco State University (California)
14
Stanford University (California)
1502
Colorado
15
Colorado State University
269 (156)
Connecticut
16
Yale University (Connecticut)
483
17
University of Connecticut
117
Delaware
18
University of Delaware
132
District of Columbia
19
Library of Congress (Washington, D.C.)
Published: Sarajevo
Sub: Bosnia
2208 (2986)
2245 (1238)
20
Smithsonian Institution Research Information System (Washington, D.C.)
35
21
U.S. Department of State
134
22
United States Information Agency (Washington, D.C.)
Currently Unavailable
23
American Musum of Natural History
24
Washington Research Library Consortium (Washington,D.C.)
Currently Unavailable
Florida
25
Florida State University
1080
26
State Library of Florida
32
Georgia
27
PALS Across Georgia (42 kataloga)
272
Hawaii
28
University of Hawaii - Manoa
133
Idaho
29
Idaho State Library
49
Illinois
30
Alliance Library System (Illinois)
0
31
University of Illinois at Chicago
Currently Unavailable
Indiana
32
Indiana State Library
Currently Unavailable
33
Private Academic Library Network of Indiana (PALNI) (25 biblioteka)
237
Iowa
34
Iowa State University
104
35
Burlington Public Library
15 (13)
36
SILO - State of Iowa Libraries Online
226
Kansas
37
Kansas State Library
882 (654)
38
Kansas State University
Can not locate DNS
Kentucky
39
University of Louisville (Kentucky)
27
Louisiana
40
Louisiana State University
99
41
University of New Orleans (Louisiana)
71
Maine
42
University of Maine System
346
Maryland
43
Maryland Interlibrary Consortium
69
44
Southern Maryland Regional Libraries
23
Massachusetts
45
Fenway Library Consortium (Massachusetts)
23
Michigan
46
Library of Michigan
224
47
South Slavic (Donna)
Minnesota
48
MINITEX Library Information Network (Minnesota)
318
Mississippi
49
Mississippi State University
Unable to open
Missouri
50
Kansas City Public Library (Missouri)
103
51
Missouri Research Consortium of Libraries
570
52
University of Missouri System
558
Montana
53
Carroll College (Montana)
11
Nebraska
54
University of Nebraska at Omaha
302
Nevada
55
University of Nevada, Las Vegas
128
New Hampshire
56
University of New Hampshire
Not Available
New Jersey
57
New Jersey State Library
http://atlantic.njsl.tesc.edu/webpaćbin/wgbroker?new+-accesštop
6
New Mexico
58
Albuquerque Public Library (New Mexico)
77
59
New Mexico State University
78
New York
60
New York Public Library - Research Libraries
866
61
New York University Libraries
130
North Carolina
62
North Carolina State University
Included in 59 (NYU Libraries)
Ohio
63
Central Library Consortium (Ohio)
64
Central State University (Ohio)
0
65
Ohio State University
713
Oklahoma
66
Oklahoma Library Catalog (OLTNCat Statewide Union List of Holdings)
284
Oregon
67
University of Oregon
377
68
Orbis: Northwest Academic Union Catalog (Oregon)
99
Pennsylvania
69
Carnegie Library of Pittsburgh (Pennsylvania)
62
70
University of Pennsylvania
188
Rhode Island
71
CLAN: Rhode Island Public Libraries Consortium
Not avaiable
72
University of Rhode Island (via HELIN)
266
South Carolina
73
Berkeley County Library (South Carolina)
6
South Dakota
74
South Dakota Library Network (59 kataloga)
236 (192)
Tennessee
75
Tennessee Regional Library System
61
76
Tennessee State Library
Texas
77
Central Texas Library System
Not available
Utah
78
Salt Lake City Public Library (Utah)
45
University of Utah
Not available
Vermont
79
Vermont Department of Libraries (DOLCAT)
15
Virginia
80
Library of Virginia
64
Washington
81
Washington State University
478
West Virginia
82
West Virginia Library Commission
File not found
Wisconsin
83
SWITCH: A consortium of 5 Milwaukee area libraries (Wisconsin)
122
Ukupno za Sjedinjene Američke Države: 18.633 registrovana zapisa
Redni broj
Naziv biblioteke
URL
Search SUB KEYW /Boolean op
Locirano
Avgusta ‘97
Locirano
Oktobra ‘98
Evropa 1691 bibliotečka jedinica
1
University of London Library
274
2
Oxford University Library
437
3
University of Cambridge
135
4
National Library of Scotland
37
5
The British Library
Rezultat dobiven iz dva fajla: Humanities and Siocial Sciences File (402) i Older reference material pre 1976 (62)
464
6
Trinity College Dublin
70
7
Bilkent University Central Library (Turska)
75
8
National Library of Switzerland
35
9
Galicia Library Consortium
1
10
Universidad Carlos III de Madrid
1
11
Biblioteca Publica de Valladolid
1
12
Universidad Autonome de Barcelona
17
13
Universidad de Minho (Portugal)
3
14
Jaagellonian University
2
15
BIBSYS: Norwegian Libraries
77
16
Public Library of The Hague
0
17
Koninklijke Bibliotheek (Danska)
0
18
Martynas Mazvydas National Library (Litvanija)
2
19
Bibliotheca Leonardiana (Italija)
0
20
University di Trieste
0
21
Josef Atilla University (Mađarska)
3
22
Universite Paris IX Dauphine (Francuska)
0
23
LIBRIS (Švedska)
57
Ukupno za Evropu: 1691 registrovan zapis
Redni broj
Naziv biblioteke
URL
Search SUB KEYW /Boolean op
Locirano
Avgusta ‘97
Locirano
Oktobra ‘98
Bliski istok 50 bibliotečkih jedinica
1
Haifa University (Israel)
47
2
Kuwait Fund for Arab Economic Development
3
Ukupno za Bliski Istok: 50 registrovanih zapisa
Redni broj
Naziv biblioteke
URL
Search SUB KEYW /Boolean op
Locirano
Avgusta ‘97
Locirano
Oktobra ‘98
Australija 991 bibliotečka jedinica
1
National Library of Australia
90
2
University of Wollongong
23
3
Museum of Victoria
0
4
University of Sydney
83
5
State Library of Western Australia
91
6
University of Alberta
http://library .ualberta.ca/db/marion/keywords.html
704
Ukupno za Australiju: 991 registrovan zapis
UKUPNO REGISTROVANIH ZAPISA U EKSPERIMENTU: 21.742
Ukupno za Evropu: 1691 registrovan zapis
Bliski Istok -- Ukupno za Bliski Istok: 50 registrovanih zapisa
Australija -- Ukupno za Australiju: 991 registrovan zapis
UKUPNO REGISTROVANIH ZAPISA U EKSPERIMENTU: 21.742
Bibliografija
A beginner guide to MOSAIC, http://www.ncsa.uiuc.edu/
Anderson, Gregory T.: Dimensions, Context and Freedom: The Library in the Social Creation of Knowledge, U:// Sociomedia, Multimedia, Hypermedia and the Social Construction of Knowledge (editor Edward Barret), The MIT Press, Cambridge, MA, 1992., pp 107-124.
Bakaršić, Kemal: Katalog podešen za mašinsko čitanje i UNISIST, Bibliotekarstvo, sarajevo, XXVIII, 3 (1982), str. 23-35.
Barbić, Tatjana: Online baze podataka, Bibliotekarstvo, Sarajevo, XXXV (1989), 1990, str. 5-17.
Bašović, Ljubinka: Informacijska služba u biblioteci, Bibliotekarstvo, Sarajevo, XXXII (1986), str. 53-59.
BOSNIACA: Recomendations, Definition, UNESCO Expert Group, 1994. U://Bosniaca 1 (1996), str. VII Dodatka.
Brockman, John R.; Horton, William; Brock, Kevin: From Database to Hypertext via Electronic Publishing: An Introduction Odyssey, U:// The Society of Text, The MIT Press: Cambridge, MA, 1989, pp 162-206.
Burnett, Kathleen: Multimedia and the Library and Information Studies Curriculum, U:// Sociomedia, Multimedia, Hypermedia and the Social Construction of Knowledge (editor Edward Barret), The MIT Press, Cambridge, MA, 1992., pp 125-140.
Cox, Andrew: Hypermedia Library Guides for Academic Libraries on the World Wide Web, PROGRAM, Vol 30, No1, January 1996, pp 39-51.
Crayne, Janet; Parmelee, Donna: BOSNIACA: A Bibliograpy of University of Michigan Library Holdings, The University of Michigan Working Group on Southeast European Studies, Ann Harbour, 1997.
Dahl, Swen: Povijest knjižnica:pregled od njihovih početaka do današnjih dana, Hrvatsko bibliotekarsko društvo, Zagreb, 1977.
Dempsey, Lorcan; Russel, Rosemary; kirriemuir, John: Towards Distributed Library Systems:Z39.50 in a European Context, PROGRAM, Vol. 30, No 1, January 1996, pp 1-2.
Dodd, David: Requiem for Discarded, Library Journal, Vol. 121, No. 9, May 15, 1996, pp 31-32.
Elliot, Steve: Learning to Love the Web: An Introduction and Sermon for Reporters (and everyone else), http://users.ccnet.com/?selliot/lesson1.htm
Encyclopedia Britannica, CD ROM, 1996.
Furness, Karen L.; Graham, Margaret: The Use of Information Technology in Special Libaries in the UK, PROGRAM, Vol. 30, No 1, January 1996, pp 23-39.
Gerc, Ana: Automatizacija u medicinskom bibliotekarstvu, Bibliotekarstvo, Sarajevo, XXVIII, 3 (1982), str. 57-65.
Graham, Ian S.: HTML Source Book:A complete Guide to HTML 3.0, John Viley & Sons Inc, New York, 1996.
Grubešić, Kosta: Enciklopedijski leksikon bibliotekarstva, Zavod za izdavanje udžbenika, Sarajevo, 1964.
Guy, Laura: Strategies for Searching for Information on the Internet; International Data Resources Workshop, http://dpls.wisc.edu/www_searchers.html
Hakala, Juha: Z39.50-1995 Information Retrieval Protocol: An Introduction to the Standard and it's Usage, 18.01.1996.
Henry, Rachel: Review of Metadata formats, PROGRAM, Vol. 30, No 4, October 1996, p.345-373.
Hildreth, Charles R.: The GUI OPAC: Approach With Caution, The Public Access Computer Systems Review 6, No 5 (1995).
Hrenovica, Muhamed Zlatan: Bibliografija nekonvencionalne bibliotečne građe, izvori i tragovi., U://Bosniaca, 1 (1996), str. 24-29.
Hunski, Vjekoslava: Neke naznake bibliotekarstva kao znanosti, Bibliotekarstvo, Sarajevo, XXVIII, 3 (1982), str. 73-75.
Kujundžić, Enes: Memoria Bosniaca - Memoria Mundi, U://Bosniaca, 1 (1996), str. 5-13.
Logar, Janez: Uvod u bibliografiju, Svjetlost, Sarajevo, 1973.
Lynch, C: Using the Z39.50 Information Retrieval Protocol in the Internet Envroinment, December 1994, http://ds.internic.net/rfc/rfc1729.txt
Maštruko, Oleg: Internet: za Windows 95, Znak, Zagreb, 1995.
Maybury, Mark T. (editor): Inteligent Multimedia Interfaces, The MIT Press:AAAI Press:Meulo Park, CA: Cambridge, MA, 1993.
Organ, Michael; McGurk, Catriona: Surfing Internet:Electronic Libraries and Archival Sources for Historians, PROVENANCE: electronic magazine
Plevnik Danko: Ka civlizaciji pokretnog teksta, NID Komunist, Zagreb, 1988.
Rijsbergen, C.J.: Information retrieval, Butherworts, London, 1979, http://www.dcs.gla.ac.uk7Keith/
Rubens, Phillip,; Krull, Robert: Designing Online Information, U:// Text, ConText and HyperText: Writing With and For the Computer (editor Edward Barret), The MIT Press, Cambridge, MA, 1989, pp 291-311.
Rubens, Phillip: Online Information Hypermedia and the Idea of Literacy U://The Society of Text, The MIT Press: Cambridge, MA, 1989, pp 3-21.
Rubey, Daniel: Meditating on Library as Archive: From Alexandria to the Internet, http://math240.lehman.cuny.edu/
Sečić, Dora: Informacijska služba u knjižnici, Naklada Benja, Zagreb, 1995.
Skender, Dubravka: Primjena kompjuterskih tehnologija u NSB Zagreb kao središtu BIS-a SRH u okviru jedinstvenog BIS-a Jugoslavije, Bibliotekarstvo, Sarajevo, XXVIII, 3 (1982), str. 55-57.
Stipčević, Aleksandar: Povijest knjige, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1985.
Sušanj, Dario; Petric, Dragan: Velika knjiga o WWW, Znak, Zagreb, 1996.
Tenopir, Carol: Common End User Errors, Online Databases, Library Journal, Vol. 122, No. 8, May 1, 1997, pp 31-32.
Tenopir, Carol: Generations of Online Searching, Online Databases, Library Journal, Vol. 121, No. 14, Sptember 1, 1996, pp 128-130.
Tenopir, Carol: Integrating Electronic Reference, Online Databases, Library Journal, Vol. 120, No. 6, April 1, 1995, pp 39-40.
Tenopir, Carol: Internet Issues in Reference, Online Databases, Library Journal, Vol. 120, No. 16, October 1, 1995, pp 28-33.
Tenopir, Carol: Online Copyright Dilemmas, Online Databases, Library Journal, Vol. 121, No. 10, June 1, 1996, pp 42-45.
Tenopir, Carol: Picking The Best Databases, Online Databases, Library Journal, Vol. 120, No2, July 1995, pp 26-28.
Tenopir, Carol: Retooling Online Services, Online Databases, Library Journal, Vol. 120, No. 4, September 1, 1995, pp 124-126.
Tenopir, Carol: Trends in End User Searching, Online Databases, Library Journal, Vol. 121, No. 20, December 1996, pp 35-36.
The Book of Numbers: The Ultimate Compendium of the World's Most Fascinating Facts and Statistics, A and W; Publishers Inc, New York, 1978.
Turner, Fay: An Overview of the Z39.50 Information Retrieval Standard, January 1997, http://www.nlćbnc.ca/ifla/VI/5/op/udtop3.htm
UK/European Z39.50 Homepage, http://ukoln.bath.ac.uk/z3950/
Uniform Resource Locators, http://infocern.ch/hypertext/WWW/Addressing/Addressing.html
Urqhuart, Donald: Načela Bibliotekarstva, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1986.
US Helps Bosnian Libraries Rebuild, News, Library Journal, Vol. 121, No. 7, October 15, 1996, p.14.
Wallace, Brian; Jones, Katherine: Museums and the Internet: A Guide for the Interpid Traveler, Museum News, Jul/Aug 1994, pp 32-35.
WebCATS Usage Statistics, http://library.usask.ca/analog/hywebcat/
World Book Encyclopedia Fast Finder, CD ROM, 1994.
Yeates Robin: Library Automation the Way Forward, PROGRAM, Vol. 30, No 3, July 1996, pp 239-254.
1. LCESS Library of Congres Experimental Search System
3. Danko Plevnik: Ka civilizaciji pokretnog teksta, NID Komunist, Zagreb, 1988., str. 30.
4. Danko Plevnik, op.cit., str. 47.
8. Tijana Barbić: Online baze podataka, Bibliotekarstvo, XXXV(1989), str.8.
11. T.Ribić, op.cit., str. 13.
15. Sušanj Dario, Dragan Petric: Velika knjiga o World Wide Webu, Znak, Zagreb, 1996, str.4.
20. Oleg Maštruko: Internet za Windows 95, Znak, Zagreb, 1995.
22. Oleg Maštruko, op.cit. str 12.
25. Evropski Centar za Nuklearna Istraživanja
26. URL Jednoznačni lokator resursa
28. Dr Enes Kujundžić: Vijećnici vratiti život, Oslobođenje 25.08.1993.
© Copyright DRUSTVO bibliotekara Bosne i Hercegovine and CUPRIJA , Friends of the National and University Library of Bosnia and Herzegovina |