In Memoriam
Nada Tutman - Stanišević 1940-1997.
Neda Ćukac
Publikovano u: Bibliotekarstvo (Sarajevo), sv. 42 (1997), str. 131
Kolegica Nada Tutman-Stanišević rođena je u Dubrovniku 17.07.1940. gdje je završila osnovno i srednje školovanje. Upisala je studij Engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu gdje je i diplomirala.
Po završetku studija zaposlila se u srednjoj školi u Bugojnu gdje je predavala engleski jezik. Poslije kratkog vremena, koliko je provela u Bugojnu, dolazi u Sarajevo i zapošljava se u preduzeću "Zrak".
Karijeru u bibliotečkoj djelatnosti počinje u Biblioteci Stomatološkog fakulteta gdje sređuje knjižni fond i bavi se prevođenjem znanstvene i stručne literature iz oblasti stomatologije. Kako je u bibliotekarstvu bila početnik pokazivala je veliki interes za sva stručna pitanja koja se odnose na bibliotečko poslovanje.Tako je savladala osnove bibliotekarstva i svoju biblioteku približila korisnicima i zainteresirala ih za informacije koje su im neophodne u njihovom radu. Tako je jedna fakultetska specijalizirana biblioteka od svega nekoliko desetina knjiga svoj knjižni fond iz godine u godinu povećavala, a broj stručnih i znanstvenih časopisa koji je bio jedinstven po tematici, mogao je da pruži informacije znanstvenicima iz srodnih disciplina.Veoma se dobro snašla u stručnoj terminologiji iz stomatologije tako daje njena pomoć bila neprocijenjiva mnogobrojnim stomatolozima u izradi njihovih magistarskih radova i doktorskih disertacija kao i radova za kongrese i simpozijume.
Kao osoba koja se u svojim slobodnim trenutcima bavila literarnim pisanjem svoju nadahnutost za pisanje kratkih priča prenosila je na i na korisnike koji su je uvijek rado slušali. Svoje priče objavila je u nekoliko književnih časopisa za koje je dobila nagrade.
U toku rata skoro svakoga dana išla je na posao i radila u biblioteci pa i onda kada je slomila ruku i morala napustiti svoj stan.
Bila je aktivan član Društva bibliotekara i bibliotekari će je pamtiti sa sastanka bibliotekara, za nju nažalost posljednjeg, kada se kao i uvijek zalagala za uspostavljanje rada ovoga udruženja i čak se javila da sama pomogne u radu. Tada je izgledala oporavljena, poslije ratnih strahota, u divnoj haljini, zračeći svježinom i nekim sjajem.
Rastali smo se sa kolegicom nadom Tutman ubijeđeni da ćemo se uskoro opet sresti na našim svakodnevnim radnim obavezama povezani još čvršće međusobno, sretni što smo uspjeli preživjeti rat.
Međutim desilo se nešto što zaista nismo mogli ni naslutiti. Smrt je došla iznenada i zauvijek uzela u svoje okrilje nama dragu kolegicu i to na jedan tragičan način dana 25.06.1997.