In Memoriam
Smilja Ljubičić (1929. - 1997.)

Olga Lalević

Andrea Dautović

Publikovano u: Bibliotekarstvo (Sarajevo), sv. 42 (1997), str. 133-134

 

Dvanaestog augusta 1997. godine umrla je u Sarajevu, u 69. godini života, gospođa Smilja Ljubičić, bibliotečki savjetnik, dugogodišnji radnik Biblioteke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Gospodja Smilja Ljubičić je gotovo cijeli radni vijek provela u Zemaljskom muzeju, gdje je radila od 1963. pa sve do odlaska u zasluženu penziju 1993. godine.

Rođena je 28. 4. 1929. godine u Babušnici, opština Pirot. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Pirotu. U Bosnu i Hercegovinu dolazi 1963. godine i dobiva radno mjesto kancelarijskog referenta u Zemaljskom muzeju. U Biblioteku prelazi 1964. godine i polaganjem stručnog ispita stiče zvanje knjižničara. Od tada, pa sve do odlaska u penziju, gospođa Ljubičić se bavila bibliotečkom strukom, a uz to se usavršavala i školovala uz rad, pa je svoj radni vijek završila u zvanju bibliotečkog savjetnika.

Usavršavanje u struci je započela na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu, koju je uspješno završila. Nakon osnivanja Katedre za svjetsku književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gospođa Ljubičić nastavlja školovanje na toj katedri, gdje je diplomirala, odbranivši rad "Biblioteka Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1888-1945".

Rad u jednoj od najstarijih i najbogatijih naučnih biblioteka, ne samo u našoj zemlji, nego i u ovom dijelu Evrope, pružio joj je zadovoljstvo da postane vrsni poznavalac stručne i naučne literature, posebno u oblasti arheologije, etnologije i prirodnih nauka.Takođe je imala sreću da već u prvoj deceniji svog rada u Biblioteci Zemaljskog muzeja bude saradnik dr Hajrudina Ćurića, višeg naučnog saradnika i upravnika Biblioteke u periodu od 1960. do 1973.godine. Pod mentorstvom dr Ćurića stekla je znanja koja se u Muzeju i Biblioteci tradicionalno prenose sa starijih kolega na mlađe. Po njenom kazivanju, u ovom periodu je uz dr Hajrudina Ćurića pored stručnih znanja stekla i osobine preciznosti i sistematičnosti, upornosti u pronalaženju traženih informacija, kao i težnju da se želje korisnika ispune što je moguće više.

Gospodja Smilja Ljubičić je radila kao redaktor abecednih kataloga, autorskog, kataloga periodike, a ustrojila je i predmetni katalog Biblioteke Zemaljskog muzeja. U saradnji sa gospođom Simonidom Kosorić, višim bibliotekarom, radila je na obuci knjižničara i mladih bibliotekara.

U povodu proslave 90 godina prvog naučnog časopisa Bosne i Hercegovine - Glasnika Zemaljskog muzeja, objavila je stručni rad "Pregled sadržaja Glasnika Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Nova serija, Etnologija, od 1953. do 1978. godine" (VIII-XXXIII),koji je štampan u Glasniku Zemaljskog muzeja, N.s., Etnologija, sv. XXXIV (1979), Sarajevo 1980.

U časopisu Bibliotekarstvo objavila je stručni rad "Biblioteka Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1888-1945" (Bibliotekarstvo XXXI (1985),Sarajevo).

Također je bila uključena u pripreme za proslavu stogodišnjice Zemaljskog muzeja, a tom prigodom je objavila rad "Izdavačka djelatnost Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1889-1985.godine" (Spomenica stogodišnjice rada Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1888-1988, Sarajevo 1988).

Tokom cijelog radnog vijeka veliku pažnju je posvećivala radu sa korisnicima Biblioteke, prvenstveno muzejskim stručnjacima, ali i svim ostalim, od studenata do profesora univerziteta i akademika. Kao vrstan poznavalac fondova Biblioteke Zemaljskog muzeja, uvijek je bila spremna da pomogne stručnim savjetom i uputi na potrebnu literaturu, posebno mlade ljude.

Pored obavljanja stručnih bibliotečkih poslova, gospođa Smilja Ljubičić je u tri mandata obavljala poslove koordinatora u Biblioteci Zemaljskog muzeja.

I nakon izbijanja rata 1992. godine, gospođa Ljubičić ostaje vjerna svojoj instituciji, iako već narušenog zdravlja i pred penzijom, aktivno se uključuje u spašavanje bibliotečkih fondova Zemaljskog muzeja. Sa mlađim kolegama dolazi na posao, izlažući život smrtnoj opasnosti, i na prvoj liniji fronta spašava neprocjenjivo blago od uništavanja. U maju 1993. godine odlazi u zasluženu penziju, ostajući do zadnjeg dana u kontaktu sa svojim kolegama, uvijek spremna da pomogne savjetom i poukom.

Gospodja Smilja Ljubičić, iako nije rođena u Bosni, uvijek je gajila veliku ljubav za Bosnu i svoj Zemaljski muzej, kojima je posvetila dio života. Po vlastitoj želji sahranjena je u Sarajevu. Kolege će je pamtiti kao vrijednog i sistematičnog radnika, dragu i prijatnu osobu.

Sarajevo, 4. 3. 1998.