BESTEŽINSKO ZNANJE

Mlada studentica ulazi u gradsku biblioteku. Informatoru iza ekrana pruža listu obavezne literature i svoj elektronski čitač. U međuvremenu želi razgovarati s nekim od bibliotekara. Naime, ta oblast biologije joj predstavlja veliki problem, pa bi htjela pitati za dodatnu literaturu. Informator prenosi željene knjige i poglavlja iz bibliotečke baze e-knjiga na e-čitač. Nakon završenog razgovora, studentica moli za dodatna poglavlja, zahvaljuje i napušta biblioteku. Da joj nije bilo potrebno savjetovanje s bibliotekarom mogla je narudžbu i prijem knjiga i pojedinih poglavlja obaviti putem svog mobilnog telefona i primiti ih na svom PC-u.

Ovo je zapravo opis vrlo skore budućnosti, možda već 2003. godine. Sva tehnologija već postoji. A sve je počelo dosta davno.

Godina 1945. značila je završetak II. svjetskog rata. Te iste godine pojavio se esej "As We May Think", u kojem autor Vannevar Bush opisuje napravu memex. Memex je veličine pisaćeg stola, a sadrži knjige i druge neknjižne materijale na mikrofilmu. Memex je u stanju da putem linkova povezuje odlomke u različitim dokumentima.

Ova prilično stara ideja o elektronskim knjigama je iznenada postala zanimljivom. Zašto? Prije svega, zahvaljujući razvoju tehnologije. Dostignuća u razvoju današnjih tipova ekrana, smanjenje sastavnih dijelova, razvoj specijalnih baterija, te razvoj softwarea omogućili su proizvodnju jeftinih i upotrebljivih čitača e-knjiga, dakle takvih da već nakon 10 minuta ne dobijemo želju da ugasimo ekran. S druge strane, došlo je do standardizacije formata. Vodeći izdavači, knjižari i proizvođači softwarea odabrali su XML/HTML-zasnovane formate kao standard za e-knjige. To znači da izdavači/proizvođači e-knjiga nisu vezani za određeni tip elektronskih čitača. Software je razvijen i reader-programi su uglavnom besplatni. (Besplatan download za Microsoft Reader se nalazi na http://www.microsoft.com/reader/download.asp.)

Razvoj u informatičkoj djelatnosti je posljednjih godina išao takvom brzinom da je terminologija još uvijek prilično neprecizna. U ovom tekstu se pod pojmom elektronske knjige (e-knjige) podrazumijeva publikacija koja je objavljenja u elektronskom izdanju, u jednom od standardnih formata, a koja je namijenjena za javnu prodaju ili posudbu putem biblioteka, te za čitanje pomoću čitača e-knjiga. E-knjiga se, dakle, u digitalnom obliku, nalazi na internetu za download na čitač e-knjiga, s kojeg je moguće čitati pomoću ugrađenog softwarea za e-knjige.

Ovdje se razlikuje pojam elektronske knjige od internet-publikacija i drugih elektronskih publikacija. Među svim dostupnim internet-publikacijama nalazi se, naravno, i veliki broj knjiga u digitaliziranom obliku, ali su one namijenjene ili čitanju direktno s ekrana ili za ištampavanje na štampač. (Nakon nekoliko hrabrih pokušaja i isto toliko teških glavobolja većina čitalaca počne koristiti ovu drugu mogućnost, što je jedan od razloga da današnji digitalizirani svijet i dalje proizvodi tolike količine papira.)

Elektronske knjige su već pronašle svoju publiku. Prvi pisci e-knjiga su počeli dobivati književne nagrade. Tehničke komponente su tu i samo ih treba razviti da bi bile općeprimjenjive (čitaj: "jeftine"). Kroz dvije godine elektronske knjige će se moći posuđivati u svim većim bibliotekama (u svakom slučaju na Zapadu).

Statičan tekst, kakav poznajemo iz papirnih knjiga (dakle, čvrsta struktura izmjene znakova, koja se ne može mijenjati) stvar je prošlosti. E-knjiga je već po svojoj prirodi, zahvaljujući mogućnostima obilježavanja pojedinih riječi i pasusa, te njihovom povezivanju, bilješkama i slično, dinamičan tekst (koji je interaktivan i elastičan).

Budući da se nalazi u digitalnom obliku, e-knjiga automatski podrazumijeva multimedijalnost. To znaci da e-knjiga može, osim teksta, sadržavati slike, zvukove, filmske isječke i sl.

To će sigurno značiti sinkronizaciju različitih medija, a od njihove zastupljenosti će zavisiti da li ćemo govoriti o pretežno knjizi, pretežno filmu, pretežno igri ili ćemo naći nove nazive?

Ove multimedijalne mogućnosti će sigurno naći primjenu u obrazovnom sektoru. Učenici neće trebati knjige, papire i olovke - sve će se nalaziti u čitaču e-knjige – laganoj napravi primjerene veličine i prihvatljive cijene. Učenik automehaničarskog smjera moći će u svom e-čitaču otvoriti udžbenik i čitati zbog čega je, i kako često, potrebno mijenjati ulje u autu, a zatim pustiti film koji pokazuje kako se to radi. Moći će čak redigirati film i zoomirati pojedine sekvence (eventualno nacrtati brkove na autu). A ako mu je tako lakše pamtiti, moći će, umjesto da čita, odslušati taj isti tekst. Osim toga će u biblioteci moći posuditi i prenijeti na svoj čitač samo ona poglavlja koja su mu potrebna, a ne čitavu knjigu.

Sinkronizacija medija će dovesti i do drugačijih umjetničkih izraza, različitih od onih koje mi danas poznajemo: pjesnik će moći napisati i istovremeno govoriti svoju pjesmu (i to sve različitim glasovima, sa ili bez muzičke podloge i sl.).

Da ne zaboravimo: tehničke mogućnosti za ovo već postoje.

Namjena čitača e-knjiga je da pruži što je moguće ugodniji i lakši doživljaj čitanja jedne elektronske publikacije. Prvi čitač e-knjiga je bio Rocket-eBook, koji je postavio određene standarde za sve ostale čitače. Čitači e-knjiga se veličinom i težinom približuju većim džepnim izdanjima papirnih knjiga. Tekst na ekranu je izoštren približno tiskanom tekstu. Umjesto okretanja stranica koriste se tipke. Čitač mora imati dovoljno prostora za pohranjivanje najmanje 10-ak knjiga (oko 8000 stranica). Predviđa se da će čitači u budućnosti moći sadržati više hiljada knjiga. E-čitač mora posjedovati mogućnosti za obilježavanje riječi ili pasusa, povezivanje pojedinih dijelova teksta i anotacije. Većina čitača posjeduje pozadinsko osvjetljenje. Elektronske knjige se prenose na e-čitač s interneta putem PC-a (većina) ili putem modema (SoftBook, RCA’sREBs.)

Razvoj hardwarea je išao u različitim smjerovima, te se čitači e-knjiga mogu podijeliti na tri kategorije:

· Isključ· ivi č· itač· i e-knjiga, koji su specijalno razvijeni za č· itanje e-knjiga i nemaju drugih namjena. Njihova funkcionalnost je stoga ogranič· ena. Već· smo pomenuli Rocket eBook, koji se više ne proizvodi. Ovaj č· itač· je posjedovao crno-bijeli ekran i imao kapacitet od oko 8000 stranica, te baterije koje su mogle trajati 12-16 sati neprekidnog korištenja. Njegova zamjena REB1100 ne može se kupiti na evropskom tržištu. REB1200 je već· i i teži, ali ima ekran u boji.

· Pocket-PC (Džepni osobni kompjuter), PDA (Osobni digitalni asistent), WAP-telefoni, koji imaju više različ· itih funkcija gdje je č· itanje e-knjiga tek jedna od njih. Pocket-PC sadrži otprilike iste funkcije kao i osobni rač· unar. Posjeduju najmanje 16 MB memorije, koja se može poveć· ati. Najpoznatiji su Compaq IPAQ, HP Jornada, Casio Casiopeja. Svi postojeć· i džepni kompjuteri koriste Microsoft sistem i sadrže mnoge od Windows funkcija. Neki od njih mogu prepoznati rukopis. Bez obzira da li se radi o crno-bijelima ili ekranima u boji, kvalitet ekrana je vrlo visok, č· itljivost je neosporna, ali je to zadovoljstvo donekle smanjeno nepreglednošć· u zbog minijaturne velič· ine. Stoga je njihova primjenjivost kao č· itač· a e-knjige zasad više na nivou igrač· ke nego stvarne upotrebe. Multimedijalne funkcije su također ogranič· ene zbog ogranič· enog kapaciteta memorije.

Kombinirani PDA čitači razvijeni su oko funkcije čitača e-knjige, gdje su druge funkcije priključene. Franklin e-BookMan je najjeftiniji dostupan kombinirani čitač. Pored čitanja e-knjiga, on posjeduje više različitih funkcija, npr. kalendar. Ekran je crno-bijeli. (Više informacija može se pronaći na www.franklin.com.)

Cybook je francuske proizvodnje i također posjeduje različite funkcije. Ekran je u boji.

Hiebook je kanadsko-koreanski produkt. Posjeduje različite funkcije, npr. MP3 i PDA. Ekran je crno-bijeli (14 cm dijagonalno), a težak je svega 300 grama.

Myfriend je italijanski proizvod, nazvan i "savršeni čitač e-knjiga". Ima izuzetno oštru sliku na ekranu u boji i, pored čitača, sadrži različite multimedijalne i PDA-funkcije. Jedini nedostatak je cijena - oko 1200 USD.

Proizvođači mobilnih telefona užurbano rade na razvoju budućih multimedijalnih i multifunkcionalnih telefona. Moguće je da će ovi telefoni imati priključenu funkciju čitača e-knjiga.

· Tablet-PC (Stolni osobni kompjuter).

Od gore navedenih se razlikuje više formatom nego funkcionalnošću. GoReader je namijenjen nastavnom sektoru. Nešto je manji od bloka veličine A4 i težak je oko 2 kg. Pored čitača e-knjiga na ekranu u boji sadrži kalendar, digitron, i notesblok. Posebna specijalnost je mogućnost pisanja rukopisnih poruka direktno u tekst - tako da je studentska potreba za podvlačenjima, zaokruživanjima, docrtavanjima i sl. potpuno zadovoljena. Zainteresirani mogu pronaći više informacija na http://www.goreader.com

Bliža budućnost čitača e-knjiga zove se OLED - elektronski papir. Radi se o savitljivim, vrlo tankim displejima koji se sastoje od organskih materijala, apliciranih na tanke plastične folije. U stanju su primati elektronske impulse i pretvarati ih u slike na ekranu (OLED je skraćenica za Organic Light Emitting Device). Ova tehnologija je već razvijena kod automobilskih radio-aparata, ali se radi na razvoju jasnih i oštrih slika, te tankog i savitljivog "ekrana". O ovom proizvodu se može čitati na http://universaldisplay.com. Više proizvođača radi na razvoju ove tehnologije. Možemo spomenuti E-ink (http://www.eink.com), koji obećavaju "papirne" ekrane već iduće godine, te Gyricon Media (http://www.gyriconnmedia.com ), koji svoj proizvod nazivaju "smart paper".

Okorjeli čitaoci, moji vršnjaci i stariji, smatraju da elektronska knjiga nije čitljiva. Ovo se zasniva dijelom na glavoboljnim iskustvima običnog ekrana, a dijelom na potrebi čulnog doživljaja knjige (dodir, miris). Međutim, današnji teenageri su svoj prvi game-boy dobili najkasnije za peti rođendan i odrasli su uz kompjuterske igre i internet. Neki kažu da današnje generacije mladih ne čitaju već "scaniraju". Ovo je dijelom posljedica prezasićenosti informacijama, ali i prirodom samih elektronskih medija.

Naša djeca ne vjeruju u autoritete i ne vjeruju u nepromjenjive vrijednosti. Ona su razmažena, kreativna, prijemčiva i inteligentna. Takvoj čitalačkoj publici je e-knjiga kao medij potpuno prilagođena. (Zašto bi se "neponovljivom" doživljaju dodira ili mirisa papirne knjige trebao davati prioritet naspram mogućnosti npr. muzičkog doživljaja koji pruža elektronska knjiga? Ili, zašto vući 5 debelih knjiga na godišnji odmor kad se može zadovoljiti sa spravicom teškom 500-800 g? Ili, zašto plaćati zakasnine u biblioteci, kad se knjiga nakon isteka roka posudbe može sama izbrisati?)

Posebnu grupu korisnika ovog medija činit će slijepa lica, kojima ovaj medij pruža mogućnost da slušaju knjige. Možda će tehnološki razvoj ovih multimedija omogućiti i drugačiji način primanja elektronskih poruka, koji će kompenzirati njihov handicap.

Statičan tekst, kakav poznajemo iz papirnih knjiga (čvrsta struktura izmjene znakova, koja se ne može mijenjati) stvar je prošlosti. E-knjiga je, zahvaljujući mogućnostima obilježavanja pojedinih riječi i pasusa, njihovom povezivanju, bilješkama i sl, već po svojoj prirodi dinamičan tekst (koji opet može biti interaktivan ili elastičan ili oboje). U toj situaciji pojam tumačenja teksta dobija sasvim drugi smisao. Pojam "čitalac" ili "korisnik" postaje dvojak, jer je svaki čitalac/primalac poruke istovremeno i osoba koja vrši konačnu redakciju i dizajn e-knjige. Čitalac je istovremeno stvaralac.

Izdavači e-knjiga uveliko prodaju knjige privatnim licima. Kroz dvije godine će se elektronske knjige moći posuđivati i u većini biblioteka. Tehnika za to već postoji, ali se javlja problem autorskih prava. Sve biblioteke koje eksperimentiraju s posudbom e-knjiga, posuđuju starije tekstove, gdje ne postoje autorska prava. Kako narodne biblioteke ne postoje samo radi studenata historije književnosti, izdavačke kuće će morati pronaći način da zaštite autorska prava. Trenutno se radi na proizvodnji različitih softwarea za kriptiranje, kako bi izdavači pronašli način da prodaju

e-knjige bibliotekama, a da još uvijek zaštite autorska prava stvaralaca. Biblioteke zapravo neće kupovati knjige, već različite vrste pretplata ili licenci. Sve govori u prilog tome da će se raditi o dvije vrste licenci: vremenske licence (npr. biblioteka može posuđivati knjigu u toku od godinu dana neograničenom broju korisnika - kad ovaj period istekne, knjiga se sama izbriše) ili prema broju posudbi (knjiga se može posuditi 100 puta, što znači prenijeti na 100 čitača). Na koji način će se formirati cijene još uvijek je neizvjesno.

Drugi problem se javlja oko mogućnosti redigiranja e-knjige. Svaki korisnik čitača e-knjige ima tehničke mogućnosti da slobodno kombinira različita poglavlja iz različitih knjiga, te da im dodaje vlastite komentare. Svaki nastavnik i svaki student će se, po prirodi stvari, obilato koristiti ovim mogućnostima. Tu će se vjerovatno pojaviti različiti tipovi zaštite autorskih prava - u rasponu od onih gdje se nikakva intervencija ne smije napraviti, pa do onih gdje je sve dozvoljeno. Tako ćemo slobodno moći nacrtati brkove na Mona Lisi, ako je to ilustracija u udžbeniku historije, i još je animirati da nam otpjeva najnoviji hit, ali ako se radi o knjizi koja sadrži zbirku reprodukcija iz Louvrea, onda će to biti zabranjeno. Ali kako će biblioteka moći kontrolirati ovakve situacije? Morat će u samom programu postojati zaštitne komponente, koje onemogućavaju intervencije u tekstu.

Bilo kako bilo, virtualne biblioteke su na pragu. Budimo realni: za pet-šest godina će se govoriti o knjigama i o p-knjigama (papirnim knjigama). Studentica s početka ovog teksta je zapravo kuriozitet. Većina biblitečkih korisnika sjedi kod kuće i pretražuje na internetu bibliotečki fond, te prenosi željene naslove na svoje čitače. Bravo! Dostupnost informacija i zadovoljene potrebe korisnika su uvijek spadali u najvažnije ciljeve bibliotečke djelatnosti. Da li je onda moguće da će ispunjenje ovih ciljeva značiti nestanak bibliotekarske profesije?

Kad virtualna bibliotečka ponuda postane standard, to će značiti da će bibliotekari u svakom slučaju morati preispitati i ponovo definirati svoju ulogu. Ako korisnici mogu sami - kod svoje kuće ili iz autobusa ili s bilo kojeg drugog mjesta na svijetu - pretraživati bibliotečke fondove i prenositi željene naslove na svoj čitač, da li će se uloga bibliotekara svesti samo na kupovinu i registriranje e-materijala?

Prije svega, još uvijek će postojati hibridne biblioteke, čija će se ponuda sastojati i od e-knjiga, ali i od konkretnih materijala. U tim bibliotekama će se u svakom slučaju zadržati kontakt s korisnicima. U čisto virtualnim bibliotekama će taj kontakt biti više posredan. Uloga bibliotekara neće stoga postati manje značajna, naprotiv, ali će biti manje vidljiva.

Dva različita istraživanja (jedno u SAD, a drugo u Finskoj) pokazala su da studenti završnih godina na fakultetima nisu u stanju izvršiti vrijednosnu procjenu dokumenata u elektronskoj formi. Šta onda reći o ljudima s nižim stupnjem obrazovanja?

Demokratičnost informacija na internetu je mač s dvije oštrice: u tom obilju informacija je pronalazak relevantnih dokumenata o određenoj temi sličan traženju igle u plastu sijena. Dostupnost informacije nije više cilj sam po sebi - cilj je dostupnost neophodne informacije i filtriranje nepotrebnih. Pedagoška uloga bibliotekara postaje na taj način sve više markantna: korisnici trebaju pomoć za daljinsko pretraživanje informacija putem interneta (i net dokumenati i bibliotečki fondovi), te za odabir relevantnih informacija. Bibliotekari su, uostalom, oduvijek vršili tu funkciju filtriranja informacija putem odabira određenih naslova, a ispuštanja drugih. Sad je ova uloga samo postala značajnija u očima korisnika.

Moguće je da će u skoroj budućnosti kontakt korisnik-bibliotekar postojati samo u svojoj virtualnoj formi, i to možda samo posredno (putem portala, sistema pretraživanja, asocijativnih tehnika pretraživanja i sl.), ali će korisnici u budućnosti koristiti pomoć bibliotekara u daleko većoj mjeri nego danas.

Peter Bøgh Andersen, Berit Holmqvist, Jens F. Jensen: The computer as medium. Cambridge University Press. USA, 1993.

Andu Cameon: Dissimulations – illusions of interactivity. In. http://wmin.ac.uk/media/VD/Dissimulations.html [1997.]

Steffen Knak-Nielsen: Dynamiske tekster og multimedial poetik. Objavljeno u HUMAN IT NR.3/1998. Hågskolen I Borås. Sverige 1998. S. 153-166

Knut Lekvam: Ebokteknologi. In. http:://www1his.no/ebok/ebokinor/rapport1.htm

Dahlager, Lars: Microsofts bærbare succes. Politiken 11. oktober 2001.

Cris Rippel: Can e-books improve libraries? In. http://skyways.lib.ks.us/central/ebooks/recommendations.html

Niels Erik Wille: Litteratur om medier, kommunikation og faglig formidling. Roskilde Universitetscenter, 2. reviderede udgave, 1983. 42 s. 3.reviderede udgave, 1987 (ved Arne Thing Mortensen). 4. reviderede udgave, 1990 (ved Robin Cheesman). [Selektiv, systematisk fagbibliografi]. 5. udgave forår 1999.] [Forkortet, løbende opdateret udgave findes på nettet: <http://www.ruc.dk/~new/KommLitt.htm>]