SADRŽAJNA OBRADA KNJIŽNE GRAĐE

Knjižničarstvo je, kao dio informacijske djelatnosti, na pragu 21. stoljeća usvojilo nove informacijske tehnologije koje su knjižnične informacije učinile globalno dostupnima. To obavezuje knjižnične djelatnike na prihvaćanje i korištenje standardiziranih, u široj knjižničnoj zajednici već općeprihvaćenih postupaka, kako u cjelokupnoj knjižničnoj djelatnosti, tako i u segmentu sadržajne obrade knjižnične građe. Uklapanje u međunarodnu knjižničarsku praksu ne znači samo puko preuzimanje načela djelatnosti, nego i njihovo prilagođavanje vlastitim potrebama, zahtjevima i mogućnostima.

Sadržajna obrada dokumenata u knjižnici prepoznata je kao jedan od ključnih segmenata obrade knjižnične građe i tijekom posljednjih godina posvećuje joj se znatna pažnja na međunarodnom planu, čemu znatno doprinosi djelatnost nacionalnih i međunarodnih institucija (npr. ISO, DIN, BSI, AFNOR i dr.), a posebice Međunarodne federacije knjižničarskih društava i ustanova - IFLAe.

Sekcija za klasifikaciju i indeksiranje IFLAe (IFLA Section on Classification and Indexing) u svom srednjoročnom programu rada za razdoblje 1998-2001. želi se usmjeriti posebice na

razvijanje metoda sadržajnog pristupa svim vrstama dokumenata u katalozima, bibliografijama, kazalima, i to u svim tipovima knjižnica i informacijskih službi i

međunarodnu razmjenu informacija o mogućim, međunarodno prihvatljivim metodama.

Za navedeno srednjoročno razdoblje Sekcija je utvrdila sljedeće ciljeve:

o smjerovima sadržajnog pristupa dokumentima

dostupnim alatima (smjernicama, standardima, pravilima i dr.) za sadržajnu obradu dokumenata i

razvijanje standarda i smjernica za sadržajni pristup knjižničnoj građi.

Sekcija, koja djeluje u sklopu 4. odjela IFLAe: Bibliografska kontrola (IFLA Division IV: Bibliographic Control), aktivno je sudjelovala na zasjedanjima IFLAe u Bangkoku 1999. i Jerzualemu 2000. godine (9).

Prisutna su, dakle, nastojanja da se sadržajna obrada uklopi u tijek obrade knjižnične građe i da se knjižničnim djelatnicima - specijalistima za sadržajnu obradu daju alati koji će im i omogućiti i olakšati kvalitetan rad na klasifikaciji i predmetnoj katalogizaciji. Taj rad podrazumijeva i traži postupke koji se odvijaju na razini pojmovne analize intelektualnog sadržaja dokumenata i na razini prevođenja te analize u terminologiju sustava sadržajne analize dokumenata koji je u upotrebi u pojedinoj knjižnici i/ili knjižničnom sustavu (2).

Sadržajna obrada obuhvaća, znači, klasifikaciju i predmetnu katalogizaciju. Ukoliko knjižnica ima EOP obradu koristi se, i za sadržajnu obradu, format UNIMARC koji se smatra međunarodnim standardom na polju bibliografske kontrole. Format razvija IFLA putem Ureda za opću bibliografsku kontrolu i međunarodni MARC (IFLA UBCIM). Formati UNIMARC/A za izradu strojnočitljivih normativnih zapisa i UNIMARC/B za izradu strojnočitljivih bibliografskih zapisa uključuju polja podataka namijenjena sadržajnoj obradi knjižnične građe: UNIMARC/A predviđa za tu svrhu polja: 200-osobno ime, 210-naziv korporativnog tijela, 215-zemljopisni naziv, 220-obiteljsko ime, 230-stvarni naslov, 240-autor/naslov, 245-autor/skupni naslov, 250-tema iz kojih se normirani podaci preuzimaju u odgovarajuća polja podataka bibliografskog zapisa u skladu s formatom UNIMARC/B: 600-osobno ime, 601-naziv korporativnog tijela, 602-obiteljsko ime, 604-autor/naslov, 605-autor/skupni naslov, 606-tema, 607-zemljopisni naziv, te polja predviđena za oznake iz pojedinih klasifikacijskih shema: 675-UDK, 676-DDC, 680-LCC, 686-druge klasifikacije (7).

Na području klasifikacije postoji nekoliko klasifikacijskih sustava koje se, zbog njihove široke, međunarodne primjene, može smatrati standardima. To su npr. klasifikacijski sustav Kongresne knjižnice (LCC), Deweyeva decimalna klasifikacija (DDC) i Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC).

Univerzalna decimalna klasifikacija, nastala na temelju petog izdanja Deweyeve decimalne klasifikacije, koristi se u brojnim nacionalnim bibliografijama i knjižničnim sustavima, prevedena je na mnoge jezike, a postoje potpuna, srednja i skraćena izdanja sheme, kao i predmetna izdanja kao izbor stručnih skupina za određena stručna područja. Dostupna je u tiskanom i strojnočitljivom obliku, a osuvremenjuje se putem Odbora za reviziju što rezultira ad hoc razradom sheme čije izmjene registrira publikacija Izmjene i dopune UDK (Extensions and corrections to the UDC). Brigu o klasifikacijskoj shemi vodi UDK konzorcij FIDa i pet glavnih izdavača sheme (od 1992. g.).

Godine 1993. objavljeno je Međunarodno srednje izdanje UDK (Universal Decimal Classification. International Medium Edition, English text. Ed. 2 (BS 1000M), part 1: Systematic tables; part 2: Alphabetical subject index), a 1997. godine Supplement no. 3 s najnovijim izmjenama i dopunama sheme.

Jedinstveno, standardno izdanje sheme - Glavna uputna datoteka UDK (UDC Master Reference File - MRF) objavljeno je 1991. godine u strojnočitljivom obliku i na engleskom jeziku: sadrži oko 60.000 slogova, raspačava se kao datobaza u Micro CDS/ISIS sustavu, verzija 3.0 u ISO 2709 formatu za razmjenu i kao ASCII tekst datoteka, a ažurira se s 1. siječnjem svake godine. Izrađen je i Priručnik za korištenje UDK (Guide to the use of the UDC) autorice I. A. McIlwaine (1995.; 2. izdanje pod naslovom Univerzalna decimalna klasifikacija: uputstvo za uporabu/Universal decimal classification: a guide to its use, 2000.).

U novije vrijeme, teoretičari su zaokupljeni pitanjem uporabe UDK u online sustavima, odnosno razmatranjem dosega sheme u pretraživanju bibliografskih online datobaza i korištenjem sheme kao temelja općeg tezaurusa. Takva su razmišljanja utemeljena, jer se UDK zasniva na načelu fasetne analize i odnosima ekvivalencije, hijerarhije i asocijativnosti među terminima/oznakama. Ovaj je klasifikacijski sustav univerzalan, dopušta kombiniranje glavnih i pomoćnih oznaka, a hijerarhijska struktura sustava pomaže pri bilježenju širih i užih pojmova. Upravo zbog ovih pogodnosti niz izravnih javnih računalnih kataloga (OPAC) koristi upravo ovaj klasifikacijski sustav: npr. British Library Host BLAISE-LINE, datobaza HELPIS i dr.

Najviše je na tom planu postigla Savezna visoka tehnička škola (ETH) u Zürichu koja je razvila sustav ETHICS. Sustav omogućava predmetno pretraživanje koje se zasniva na hijerarhijskom sustavu termina izvedenih iz UDK - termini se navode u kazalu, a svakom je pridružena odgovarajuća UDK oznaka (glavni i pomoćni broj). Jednom bibliografskom slogu može se dodijeliti više UDK oznaka. U online sustavu UDK oznaka treba biti pretraživa i kao cjelina i po svojim sastavnim dijelovima. Mogućnost korištenja Booleovih operatora pri pretraživanju vodi do postkoordinacije - korisnik sam povezuje termine u predmetno pitanje, a to znači da se termini povezuju u času pretraživanja. Preporučuje se korištenje jednostavnih termina/oznaka i izbjegavanje složenih simbola koji se javljaju u UDK (2).

Predmetna analiza sadržaja jedan je od najsloženijih segmenata knjižničarskoga rada, a pokušaji standardizacije predmetne analize odvijaju se na polju razvijanja i izgradnje predkoordiniranih i postkoordiniranih jezika za indeksiranje, te sukladno tomu na ovom polju obrade knjižnične građe govorimo o rječnicima kontroliranih termina i o tezaurusima.

Rječnici kontroliranih termina imaju značajke predkoordiniranih jezika za indeksiranje kao sustava predmetnih odrednica/lanaca termina koji imaju svoju primjenu u listićnim katalozima i tiskanim kazalima. Osnovna im je osobina da se veze među terminima grade prije pretraživanja, a način njihova povezivanja utvrđen je pravilima sintakse jezika za indeksiranje, odnosno sustava predmetne obrade. Većina predkoordiniranih sustava ima elemente klasifikacijskih sustava, a za održavanje sustava potrebni su standardi, smjernice i pravila. Standardiziranje kontroliranih rječnika termina postiže se općom uporabom standardnog popisa predmetnih odrednica.

Smjernice za izradbu predmetnih preglednih kataložnih jedinica i uputnica (GSARE) IFLAe (izvornik 1993., hrvatski prijevod 1999.) daju upute za uspostavljanje terminlogije i strukturiranje odnosa među terminima: donose opću strukturu predmetnih jedinica, oslanjaju se na međunarodni standard ISO 2788 i formate UNIMARC za strojnočitljivu obradu dokumenata i stvaranje normativnih datobaza.

Smjernice navode tri tipa predmetnih jedinica: preglednu, sporednu i opću, a odrednica pregledne predmetne jedinice je odrednica koja se navodi za osobno/obiteljsko ime, naziv korporativnog tijela, naslov, zemljopisni naziv i temu dokumenata i utvrđuje se u skladu sa standardima IFLAe: Names of persons: national usages for entry in catalogues (1977), Form and structure of corporate headings (1980), nacionalnim kataložnim pravilima i standardom ISO 2788 (1).

Primjer predkoordiniranog sustava je sustav Predmetne odrednice Kongresne knjižnice (Library of Congress Subject Headings), koji se temelji na Cutterovim pravilima, termini se preuzimaju iz prirodnog jezika, kontrolirani su putem tezaurusa koji ima razrađen sindetski sustav, te Sears List of Subject Headings, opći autorizirani popis predmetnih odrednica koji se koristi u narodnim i školskim knjižnicama u SAD i Kanadi (1. izd. 1923., 16. izd. 1997. usklađeno s 13. skraćenim izdanjem DDC, dostupno u strojnočitljivom obliku).

Tezaurusi su postkoordinirani sustavi pojmova među kojima se uspostavljaju logični odnosi, veze među pojmovima grade se u času pretraživanja, nemaju svoju sintaksu, a rječnik sustava sastoji se od jednostavnih termina. Razvijeni su jednojezični tezaurusi, opći ili za pojedina područja znanja, a prve standarde za višejezične tezauruse izradio je UNESCO 1980. godine.

Na području izradbe tezaurusa u uporabi su standardi: ISO 2788-1986-Dokumentacija-Smjernice za uspostavljanje i razvitak jednojezičnih tezaurusa: standard utvrđuje način prikupljanja, rasporeda i prikaza termina, ISO 5963-1985-Dokumentacija-Metode za ispitivanje dokumenata, određivanje njihova predmeta i odabira termina za indeksiranje, te ISO 5964-1985-Dokumentacija-Smjernice za uspostavljanje i razvitak višejezičnih tezaurusa. Svi ovi standardi odnose se na izradbu tezaurusa koji se mogu koristiti i u online sustavima.

Sadržajna obrada knjižnične građe zaokuplja, dakle, knjižničarsku zajednicu i na razini klasifikacije i na razini predmetne analize sadržaja dokumenata, s ciljem uspostavljanja i razvijanja standarda i smjernica kao alata koji će biti temelj izgradnje svakog pojedinog nacionalnog sustava sadržajne obrade. Gradeći sustave sadržajne obrade na međunarodno prihvaćenim načelima, standardima i smjernicama, postiže se dosljednost sustava na nacionalnoj razini, ali i njegova komplementarnost s međunarodnom praksom, što olakšava razmjenu bibliografskih podataka, pretraživanje i korištenje bibliografskih datobaza.

1. Guidelines for Subject Authority and Reference Entries/IFLA. - München : K. G. Saur, 1993, 1995.

2. Leščić, J. Univerzalna decimalna klasifikacija u online okružju // VBH 39(1995), 3-4, str. 17-30

3. McIlwaine, I. C. Guide to the use of the UDC. - The Hague : UDCC, 1995.

4. McIlwaine, I. C. Universal decimal classification: a guide to its use. – The Hague : UDCC, 2000.

5. Universal Decimal Classification. International Medium Edition (English Text), Edition 2. British Standard BS 1000 M. - London : BSI, 1993. Part 1 : Systematic tables. Part 2 : Alphabetical Subject Index. Supplement No. 3:1997

6. Smjernice za izradbu predmetnih preglednih kataložnih jedinica i uputnica. – Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 1999.

7. Willer, M. UNIMARC u teoriji i praksi. - Rijeka : Benja, 1996.

8. Williamson, N. J. Standards and rules for subject access // Cataloging and classificationquarterly 21 (1996), 3-4, str. 155-176

www.ncl-bnc.ca/IFLA/VII/s29/annual/med2001.htm