Ova se dragocjena bibliografija trebala pojaviti na stranicama Priloga Instituta za istoriju, u svesci 29. posvećenoj značajnom jubileju Instituta za istoriju - njegovoj 40-to godišnjici postojanja i uspješnog rada. No, obim bibliografije, kao i obimnost radova sa znanstvenog simpozija o historiografiji u Bosni i Hercegovini održan u okviru obilježavanja jubileja u novembru mjesecu prošle godine, učinili su da se bibliografija dr. Miličića sa pravom pojavi kao posebno knjiga u izdanju Istorijskog instituta.

Bibliografija je obima 546 stanica. Ima 2.954 bibliografske jedinice i odgovarajuće autorske registre. Po njenom objavljivanju bili smo dvostruko iznenađeni:

Prvo - malo tko je vjerovao, a rijetko tko nagađao ili pretpostavljao da su saradnici Insituta za istoriju za 40 godina postojanja i rada publicirali gotovo 3.000 različitih priloga - publikacija različitog obima i oblika . . . knjiga, članaka, građe itd.

Drugo - iznenađenje jeste u činjenici da je ova bibliografija potpuni bibliografski pregled - što možemo zahvaliti izvanrednoj koncentraciji i pedantnost bibliografa sakupljača - dr. Budimira Miličića koji je strpljivo bilježio svako javno pojavljivanje priloga svojih kolega iz Instituta.

Bibliografija nas - nadam se - ponovo suočava sa drugom, kvalitetnom i obimnom znanstvenom produkcijom najstarijeg i dugo vremena jedinog specijalizovanog istorijskog instituta u Bosni i Hercegovini. Dr. Miličić će u svom predgovoru bibliografiji statistički sumirati svoju bibliografiju odnosno performanse Instituta - dakle u njoj su popisani prilozi ukupno 46 stalnih naučnih saradnika Instituta i 411 spoljnih saradnika. Još nekoliko brojeva - godišnje su saradnici Instituta publicirali prosječno skoro 3 knjige, te prosječno oko 60 različitih vrsta priloga u različitim novimama i časopisima.

Nesumnjivo da će ova Bibliografija postati nezaobilazan priručnik svim onima koji se na ovaj ili onaj način dotiču sa proučavanjem historije Bosne i Hercegovine, jer je Istorijski institut realizirao golem dio posla na istraživanju savremene bosanskohercegovačke historije, a njegove publikacije, posebno časopis Prilozi uz Glasnik Zemaljskog muzeja, Godišnjak društva istoričara, Glasnik arhiva i arhivskih radnika Bosne i Hercegovine kao i izdanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine - predstavljaju jezgro najuticajnijih bosanskohercegovačkih časopisa.

No vratimo se bibliografiji. U oskudnosti postojećih historiografskih bibliografija - bibliografija dr. Miličića biće više nego dragocjen izvor osnovnih saznanja o historiografiji Bosne i Hercegovine.

Posebno bih istakao njenu razgranatu, ali u biti jednostavnu i upotrebljivu strukturu s obzirom da je u pitanju stručna tematska bibliografija.

Prva sekcija bibliografije obuhvata izdanja samog Instituta za istoriju i ima sekcije Časopisi, Izvori, Zbornici znanstvenih skupova i hronologije.

Druga sekcija popisuje radove stalnih saradnika i treća sekcija bibliografije radova spoljnih saradnika Instituta, te posjeduje sofisiticiranu podjelu na 17 odnosno 13 skupina dobivenih kombinacijom tematike i vrste publikacije.

Tako su posebno predstavljeni monografije, sintetički i srodni radovi, zatim publikacije izvora, udžbenika, te članci i ostali prilozi publicirani u časopisima.

Tematski su posebno razvrstani: prilazi i polemike, bibliografski prilozi kao i tekstovi objavljeni u dnevnoj štampi, memoarska kazivanja i slično.

Bibliografske reference su uvijek cjelovite uključujući čak i dodatak - ukoliko se ista bibliografska referenca pojavila u kraćoj ili drugačijoj varijanti - obično u dnevnim novinama ili štampi, što je hvale vrijedan i dosta rijedak ali jedan mogući bibliografski postupak.

Nesumnjivo da nas kvalitet ove bibliografije kao i naša zatečenost obimom produkcije Insituta za istoriju dovode i do jednog drugačijeg pitanja koje indicira pojava ove bibliografije. To je pitanje pisanja historije Bosne i Hercegovine. Da li je moguć takav projekat? Svakako da jeste, a čini mi se da bi prvi korak na putu ka pisanju historije Bosne i Hercegovine bilo uspostavljanje kompletne bibliografije historiografskih radova o Bosni i Hercegovini.

Bibliografija dr. Miličića prvi je korak ka uspostavljanju ovakvog velikog poduhvata i zadatka. Naime - ja se doista i profesionalno i lično nadam da je došlo vrijeme u kojem će bibliografski pregledi bivati ona pripremna, nužna predradnja svakom obuhvatnijem znanstvenom zadatku enciklopedijskog ili leksikografskog tipa.

Nažalost, broj raspoloživih i kvalitetnih bibliografija je toliko mali da nema mjesta pretjeranom optimizmu. Ako se ne varam, prethodna bibliografija historiografskih radova o Bosni i Hercegovini štampana je davne 1970. godine u šapirografskom izdanju, izdanju koje je iste godine kada je publicirano postalo i ostalo prvi bibliografski raritet.

Nešto povoljnija situacija bila je jedino sa tematskim bibliografijama regionalnog tipa koje je sa uspjehom izdavao Centar za balkanološka istraživanja Akademije nauka, a fokusirala je ilirologiju. Osnovni set te obimne bibliografije imao je i svoje redovite suplemente.

Međutim, sa olakšanjem mogu primijetiti da ova gotovo sumorna slika bibliografije na našim prostorima biva zamijenjena nešto vedrijim tonovima prije svega bibliografskim prilozima Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, koja se aktivno uključila u obiman posao spremanja retrospektivne bibliografije Bosne i Hercegovine.

Slijede - nadalje - bibliografije koje su nastale isključivo entuzijaznom pojedinaca bibliografa - da napomenem izuzetno vrijedan zajednički rad Lamije Hadžiosmanović i Emine Memija - bibliografija časopisa Biser, i nejvjerovatno uspješnu bibliografiju Sarajevskog cvjetnika - magistarska radnja Senade Dizdar, kao i kompleksnu bibliografiju rukopisa lijepe književnosti Lejle Gazić - nažalost koja jeste i najtužnija bibliografija, jer je jedino preostalo svjedočenje o rukopisima koji su nekada krasili zbirku Orijentalnog instituta u Sarajevu.

Na kraju - ako bih mogao dodijeliti neki laskav atribut kolegi dr. Budimiru Miličiću za njegov bibliografski rad - onda mi dozvolite da sačinim slijedeće poređenje. Čini mi se da dr. Miličić ponovo donosi duh i dah sigurno najvećeg bosanskohercegovačkog bibliografa - Ferdinanda Velca, te sa Velcom dijeli i predmet interesa - ali i neizmjernu ljubav prema sakupljanju i bilježenju bibliografskih izvora.

Na tom putu - uvjeren sam - da će dr. Miličić u godinama što predstoje - učiniti isto ono što je i Ferdinand Velc uradio - sačiniti potpunu bibliografsku sliku Bosne i Hercegovine. Želio bih ohrabriti dr. Miličića da to i učini.

Nama ostalim savjet. S obzirom da su bibliografije i rijetke i dragocijene bilo bi uputno, ako to već niste napravili, dobaviti sopstvenu kopiju.