NOVO INFORMACIJSKO DOBA AKTUELNO STANJE BIBLIOTEKARSTVA U BOSNI I HERCEGOVINI

Rat i obnova, uz ništa manje bolne tranzicijske muke, ostavili su teške posljedice na sve segmente života i rada u BiH. Ipak, barem se nama tako čini, u najtežem položaju su se našle postradale biblioteke.

Tokom rata mnoge su bibliotečke zgrade pretrpjele velike štete, a neke su i potpuno uništene, a bibliotečki fondovi su devastirani. Nažalost, osjetno je izmijenjena i struktura stručnog kadra u bibliotekama.

Zato su sada, u pravilu, biblioteke u BiH smještene u neadekvatnim prostorijama i time još dalje od svoje osnovne uloge u savremenom društvu, koju svijet prepoznaje i kao "neophodnu silu pri podržavanju i razvoju demokracije". Isti taj svijet od biblioteka traži da "obezbijede najviši nivo i kvalitet intelektualnog i fizičkog pristupa" svojim fondovima i izvorima.

U međuvremenu, fondovi bh. biblioteka su veoma zastarjeli i sve se teže obnavljaju. U pravilu, biblioteke ne dobivaju namjenska sredstva za kupovinu bibliotečke građe ili za, recimo, obezbjeđivanje pristupa nekoj od svjetskih baza podataka.

Poseban problem predstavljaju biblioteke koje su nekada djelovale u okviru domova kulture ili radničkih univerziteta, a čiji status ni do danas nije riješen. Ali ni to ne treba da čudi kada se zna podatak da u BiH još ni jedna zgrada biblioteke nije namjenski sagrađena, tj. sve bh. biblioteke žive u "nužnom smještaju".

A razvijeni svijet je već davno prepoznao da "biblioteke čine neophodnu i nezamjenjivu komponentu kulturne, obrazovne i informacijske infrastrukture jednog društva" i posebno istakao njihovu ulogu u institucionalnim i ekonomskim reformama koje se provode u tranzicijskim zemljama. Tako se upravo bibliotekama pridaje velika važnost u procesu demokratizacije tih država.

Jedan od puteva za brže prevazilaženje stanja u kojem se našla naša zemlja jeste i razvoj bibliotečko-informacionog sistema, kao temeljnog sistema u razvoju svake zemlje.

Poznato je da mnoge zemlje izdvajaju velika sredstva za razvoj bibliotečko-informacionog sistema (BIS), a rezultat tih ulaganja očituje se u privrednom razvoju zemlje, koji je, prema statističkim podacima, proporcionalan ulaganju u BIS. Dakle, koliko raste ulaganje u bibliotečko-informacioni sistem toliko raste i nacionalni dohodak. Ovaj "recept" izgleda još nije stigao do naših institucija koje odlučuju o izgradnji biblioteka i bogaćenju bibliotečkih fondova, zatim o kadrovskoj strukturi u bibliotekama, a o novim tehnologijama, te o potrebama korisnika u 21. stoljeću (novo informaciono doba!) da i ne govorimo.

U međuvremenu, svijet ide svojim putem. U razvijenim zemljama klasičnu bibliotečku građu sve više potiskuje ona u elektronskoj formi. Mnoge biblioteke već unazad pet godina u svoje fondove primaju samo časopise u elektronskoj formi. Naravno, sve su češće i knjige u istoj formi, što bitno utiče i na rad takvih biblioteka. Recimo, internet je učinio da potencijalni korisnik takve građe u jednoj biblioteci može biti bilo ko na Planeti. S obzirom na našu poratnu situaciju - veliki broj građana BiH u izbjeglištvu - možda su elektronski fondovi i mrežni pristup njima imperativ naše najskorije budućnosti. Prije toga bi se trebalo na odgovarajući način riješiti, između ostalih, i pitanje copyrighta, a to se može postići suradnjom biblioteka sa izdavačima i ustanovama za zaštitu autorskih prava. Izdavanje elektronskih publikacija zahtijeva i rješavanje pitanja depozita, dostupnosti i zaštite elektronskih publikacija. Također, neophodno je ustanoviti uslove i ograničenja koja proizilaze iz tehničke i pravne naravi korištenja elektronske građe.

Automatizacija pojedinih biblioteka u Bosni i Hercegovini je počela prije više od dvadeset godina. Neke biblioteke su imale veoma razvijene softvere, koji nisu zaostajali za tadašnjom svjetskom praksom. Nažalost, put kojim su krenule biblioteke, zbog okolnosti koje su uslijedile, bio je naglo prekinut, a interes za nadoknadu izgubljenog i što brži razvoj, ostao je samo na željama onih koji rade u bibliotekama. U planovima razvoja Bosne i Hercegovine o bibliotekama i razvoju bibliotečko-informacionog sistema (BIS) nema ni riječi. Kao da pitanje razvoja BIS-a još nije došlo na red.

Naravno, o izgradnji BIS-a i uključivanju biblioteka u međunarodni sistem razmjene informacija treba se dogovarati na državnom nivou. Nedavno doneseni kantonalni zakoni u oblasti bibliotekarstva pokušali su da pravno regulišu bibliotečku djelatnost na regionalnom nivou. Način uspostavljanja BIS-a i segmentiranje uloge kantonalnih biblioteka u njemu, te razjašnjenje odnosa među bibliotekama trebalo bi biti regulisano posebnim aktima na nivo države. Ista adresa bi trebala regulirati pravni status biblioteke "od posebnog interesa za državu". Dakle, organi državne vlasti bi trebali regulirati pravne i finansijske uslove djelovanja takve institucije.

Bibliotekama treba omogućiti najveći nivo tehničke podrške, jer rješavanje pitanja infrastrukture predstavlja osnov sa izgradnju svakog sistema. Neophodno je što prije omogućiti bibliotekama pristup međunarodnim bibliotečkim servisima. Recimo, pretplate na mnoge servise su izuzetno visoke, međutim ukoliko se cijena pristupa servisu podijeli između više biblioteka, onda ona postaje prihvatljiva.

Nakon šest godina prekida, ponovno uključenje u COBISS (1998), segment bibliotečko-informacionog sistema BiH, predstavlja značajan korak u izgradnji jedinstvene baze podataka o fondovima bh. biblioteka. Izgrađivanje ove baze podataka veoma je važno za sve biblioteke u BiH. Nakon više od dvije godine djelovanja COBISS-a, odnosno aktivnog uključivanja šest biblioteka u izgradnju uzajamne baze podataka, da se zaključiti da je neophodno utvrditi uslove i izraditi program uključivanja biblioteka u sistem, te riješiti pitanje tehnološke podrške bibliotekama. Izrada programa uključivanja bh. biblioteka u COBISS podrazumijeva suradnju između Nacionalne i univerzitetske biblioteke, kao centralne biblioteke Bosne i Hercegovine, Društva bibliotekara BiH i COBISS-a. Prioritet prilikom uključivanja u sistem treba da imaju biblioteke sa bogatim i raznovrsnim fondovima, stručno osposobljenim kadrovima, a prije svega specijalne, fakultetske i narodne biblioteke koje imaju priključak na Internet. Naš cilj u okviru ove baze je da za što kraće vrijeme naša baza obuhvati što veći broj naslova. To možemo postići aktivnijim učestvovanjem u sistemu i ubrzanjem procesa obrade građe.

Međutim, zamisao s kojom se pristupilo primjeni ovog sistema (jedna biblioteka obrađuje jednu jedinicu bibliotečke građe, a ostale biblioteke toj jedinici dodaju svoje lokalne oznake) kao da nije prisutna u praksi. Trebamo imati povjerenja jedni u druge, a tome možemo doprinijeti dogovorima, razmjenom iskustava, a sve u svrhu ujednačavanja rada u sistemu. Kao jedan od problema navest ćemo neujednačenost jedinstvene odrednice za bosanskohercegovačke autore. Tako, npr, u bazi imamao tri jedinstvene odrednice (Blok 700) za Mešu Selimovića. Naravno, tome doprinosi nepostojanje normativne datoteke autora ili neki registar bh. autora.

Što se tiče stranih autora, dogovor je da se koristi Index translationum, kako bismo za strane autore imali jedinstvenu odrednicu, iako nekad i sa njom nismo zadovoljni.

Jednostavno, ako griješimo na isti način, onda je to sistemski lakše riješiti.

Naravno, veliku poteškoću izaziva neriješen status (finansiranje) COBISS-a, koji je jednim dijelom nastao i zbog početnog netransparentnog nastupa vlasnika softvera, kada se radi o cijeni korištenja njihove usluge.

Također, bibliotekari BiH moraju preuzeti aktivnije učešće u obrazovanju kadrova za rad u sistemu COBISS. Neophodno je riješiti i pitanje redakcije uzajamnog kataloga, kao i pitanje dodjele licence. Predmetnice koje se koriste u COBISS-u kombinacija su više pravila za predmetnu izradu kataloga (Slovenija, Srbija i Hrvatska), tako da je njihova neujednačenost izgleda bila neminovna.

Mada BiH ima tradiciju u izradi predmetnog kataloga, čvrstih pravila za predmetni katalog nemamo. Recimo, projekat izrade predmetnog tezaurusa podrazumijeva uključivanje velikog broja institucija i stručnjaka iz raznih oblasti. Imajući u vidu važnost predmetnog kataloga u automatizovanoj obradi podataka, ne bi trebalo predugo čekati sa započinjanjem ovog posla.

Dakle, moraju se stvoriti okolnosti u kojima će biblioteke postati važna mjesta, neizbježna kada se traže relevantne informacije i u formi koja je danas najzanimljivija. Ponavljamo, zahtjevi korisnika u odnosu na biblioteke bivaju sve složeniji, pa u takvim okolnostima uloga bibliotekara postaje važnija. Bibliotekar mora biti osoba koja je spremna da pronalazi i ona tzv. nemoguća rješenja, da pomaže i usmjerava sve one koji žele da dođu do neophodne informacije. Zato je nužno biblioteke pretvoriti u mjesta okupljanja mladih, a to se može uraditi samo primjenom najnovijih tehnologija. Zbog toga je važno ostvarivati ideju "Internet u svakoj biblioteci". Na taj način biblioteka proširuje svoje fondove, a informacija, kao najtraženija roba, postaje dostupnija.

Veliku pažnju treba posvetiti obrazovanju bibliotekara na svim nivoima. Bibliotekarima treba pružiti mogućnost da se permanentno obrazuju, mada i bibliotekari moraju raditi na svom samoobrazovanju, jer nove tehnologije pružaju velike mogućnosti za to.

U opisanim okolnostima veoma je teško izgrađivati sistem koji bi trebao da odgovori na sve zahtjevnije potrebe korisnika. Bez značajnije podrške resornih institucija, koje su i najodgovornije za status i položaj biblioteka u BiH, razvoj bibliotečko-informativnog sistema će i dalje teći sporije, a posljedice će se očitovati i na usporavanju ukupnog razvoja naše zemlje. Tako nas barem uče iskustva razvijenog svijeta.