ARAPSKO PISMO U LATINICI

Arapsko pismo je poslije latinice najraširenije pismo u svijetu. Njime se služe Arapi, a preuzeli su ga i neki drugi narodi, podražavajući ga i prilagođavajući svojim potrebama (u Iranu, Avganistanu, Pakistanu, Malaji).

Na svim područjima intelektualne djelatnosti, koja se, na bilo koji način, susreću sa riječima i tekstom pisanim arapskim pismom, pa i u bibliotekarstvu, javlja se problem transkripcije/transliteracije arapskog pisma u druga, u našem slučaju u latinično (a i ćirilično) pismo. Dolaskom novih tehnologija on se još više potencira. Nove tehnologije donose mogućnosti intenzivne i brze razmjene informacija, pa se ovom problemu mora pokloniti dužna pažnja. I pored mnogobrojnih radova i pojedinačnih doprinosa rješavanju ovog problema, radi svoje složenosti i obimnosti, ovo pitanje je stalno na dnevnom redu. Kod nas, u Bosni i Hercegovini, pa ni šire, na prostorima bivše Jugoslavije, a ni u svijetu, ni do danas nije usvojena i opšteprihvaćena zajednička transkripcija / transliteracija arapskog pisma. Postoje, naime, mnogobrojne nacionalne transkripcije / transliteracije, postoji čak i ISO standard, te jedna nova transkripcija za potrebe elektronskog bilježenja, proistekla iz međunarodnog poduhvata »Onomasticon Arabicum« iz 1964. godine, ali ipak u svijetu vladaju velike razlike i šarenilo u transkripciji arapskog pisma. Stoga je i razmjena informacija, pogotovo putem elektronskih medija, veoma otežana.

Zbog kompleksnosti ovog problema i hitnosti njegovog rješavanja, u ovom radu će biti ukazano samo na neka pojedinačna pitanja koja nameće bibliotekarska praksa, i to iz oblasti transkripcije/transliteracije arapskih riječi i teksta. Teoretska elaboracija ove problematike, kao i uključivanje i drugih jezika koji se služe arapskim pismom u istraživanje i rješavanje pitanja njihove transkripcije / transliteracije, traži učešće i saradnju naučnika i stručnjaka iz više oblasti u ovom poslu: orijentalista, lingvista, bibliotečkih stručnjaka itd.

Arapski jezik je najmlađi jezik skupine semitskih jezika i jedan od njenih rijetkih živih predstavnika.

Arapsko pismo je staro konsonantsko pismo, koje se piše s desna na lijevo. Ono sadrži 28 slova, od kojih polovinu sačinjavaju slova sa 1-3 dijakritičke tačke pisane iznad ili ispod slova. Svakom glasu pripada jedan znak za pisanje, koje može biti u četiri varijante (ovisno od toga da li stoji samostalno, na početku, sredini ili na kraju riječi). Izuzetak je 6 slova, koja se inače, za razliku od ostalih slova, prilikom pisanja ne vežu sa sljedećim slovom. Ovo pismo ne poznaje velika i mala slova, niti razliku između pisanih i štampanih slova, kao ni podjelu riječi na slogove i prenošenje iz jednog reda u drugi.

Arapsko pismo ima 3 duga i 3 kratka vokala. Dugi vokali se označavaju određenim konsonantima u određenim situacijama. Kratki vokali se, izuzev u kur'anskom tekstu i pojedinim određenim slučajevima, uopće ne bilježe, iako se izgovaraju u govoru, a u pismu podrazumijevaju.

Pored znakova za obilježavanje kratkih vokala u posebnim slučajevima, postoje još neki znakovi sa sličnim osobinama, kao što su: »sukun« (znak da konsonant nema na sebi kratkog vokala), »tanwin« (znak nunacije), »tašdid« (znak za udvojeni konsonant) itd.

Iako je arapsko pismo zasnovano na fonetskom principu, taj princip nije u potpunsti proveden pri obilježavanju stvarnog izgovora, kao što je npr. neoznačavanje asimilacije konsonanta »l« iz određenog člana sa slijedećim, tzv. sunčevim slovima, kojih ima 14 u arapskom pismu.

Posebna specifičnost ovog pisma je i slovo »alif«, koje označava dugo »a« a ujedno se upotrebljava i kao nosilac suglasnika »hamza«, i to kada iznad njega dolazi bilo koji od 3 vokala (a, i, u), ukoliko se on uopće i označi u pismu. To znači da isti grafički znak služi za obilježavanje više glasova, što nije u skladu sa pravilima transkripcije / transliteracije.

SVRHA TRANSLITERACIJE JE DA SE SLOVO / RIJEČ MOŽE RETRANSLITERIRATI TJ. PREPOZNATI U ORIGINALNOJ GRAFIJI, ZNAČI TRANSLITERIRANO SLOVO / RIJEČ MOĆI PONOVO NAPISATI ARAPSKIM PISMOM. TRANSKRIPCIJA PODRAZUMIJEVA PRENOŠENJE FONEMA IZ JEDNOGA JEZIKA U DRUGI.

Uzimajući sve ovo u obzir, u grafičkom obilježavanju glasovnih vrijednosti arapskog pisma niti je moguće primijeniti fonetsku transkripciju, niti dosljednu transliteraciju arapskog alfabeta. Moralo je doći do kombinacije ova dva postupka, koji je uslovno nazvan transkripcija. U bibliotekarstvu bi (i u izdavaštvu), radi preciznosti i potreba retransliteracije, u svakom slučaju, trebalo primijeniti naučnu transkripciju.

Nepreciznost, neujednačenost i nedosljednost u pogledu transkripcije arapskog pisma u latinično bio je i ostao jedan od većih problema u našem izdavaštvu i bibliotekarstvu. Pošto je zadatak lisnog bibliotečkog kataloga da korisniku ponudi brzu i tačnu informaciju, a elektronskog kataloga da »bibliografsku informaciju ponudi još brže, tačnije i na različitim mjestima«, nepreciznost, neujednačenost i nedosljednost unosa bibliotečkih odrednica i drugih podataka iz arapskog pisma u latinično pokazala se kao velika prepreka u ispunjavanju tog osnovnog zadatka. Problem je još izraženiji prilikom formiranja kompjuterskih datoteka i elektronskih kataloga namijenjenih za razmjenu informacija sa udaljenim bibliografskim bazama podataka.

Na osnovu našeg dugogodišnjeg iskustva u bibliotekarstvu, te konsultacija sa Nacionalnom i univerzitetskom bibliotekom Bosne i Hercegovine, Orijentalnim institutom u Sarajevu, El-Kalemom i drugim relevantnim institucijama u Sarajevu, te Cobiss-centrom mariborskog IZUM-a, stanje bismo ukratko mogli ovako opisati: vlada veliko šarenilo i nedosljednost u transkripciji arapskog pisma u latinično i pored brojnih pokušaja da se te razlike prevaziđu i ustanovi jedan zajednički sistem.

• Tako npr. NUB BiH preuzima sva strana imena sa CD-a Index Translationum (u izdanju UNESCO-a), čija je trankripcija pod uticajem engleske i francuske ortografije.
• Orijentalni institut u Sarajevu se, s manjim odstupanjima, uglavnom drži njemačke, tzv. ZDMG transkripcije, za koju se inače može reći da, zbog svoje jednostavnosti i preciznosti, ima veliki broj pristalica i kod nas i u svijetu.
• U El-Kalemu je u februaru 2000. za potrebe izdavaštva jedna komisija sastavljena od naučnika i eminentnih stručnjaka potvrdila ranije prihvaćenu tzv. popularnu transkripciju, koja se jednom dijelom oslanja na ZDMG, ali se ipak drži fonetskog principa i približava ustaljenim, zaživjelim i prepoznatljivim oblicima arapskih (turskih i perzijskih) riječi u našoj sredini.
• U Biblioteci grada Sarajeva se u svakodnevnoj praksi, a slijedeći tendenciju ujednačavanja sa drugim bibliotekama, odnedavno koristimo odrednicama arapskih, turskih i perzijskih autora sa UNESCO-ovog CD-a Index Translationum.
• ISO standard je u osnovi prihvatio ZDMG transkripciju.

Nakon što je nekoliko biblioteka u BiH (NUB BiH, Biblioteka grada Sarajeva, Biblioteka Filozofskog fakulteta u Sarajevu, te javne biblioteke u Tuzli, Zenici itd) prešlo na automatsku obradu bibliotečke građe u programu Cobiss, stvorena je zajednička baza podataka BiH. Time je i problem neujednačenosti i nedosljednosti u biranju odrednica i transkripcije nelatiničnih pisama, posebno arapskog, došao do punog izražaja, tačnost i brzina davanja informacija korisnicima dovedena je u pitanje.

Od strane Cobiss-centra je bilo predloženo jedno kompromisno rješenje, ali se nakon izvjesnog vremena uvidjelo da ono stvara neke druge probleme i da ne može zadovoljiti potrebe i lisnog i elektronskog bibliotečkog kataloga.

Nakon ponovne razmjene mišljenja o ovom problemu, članicama u sistemu Cobiss je od strane stručnjaka iz IZUM-a u pismenom vidu bilo predloženo: ili da prihvate englesku transkripciju arapskog pisma ili da odgode obradu bibliotečke građe koja sadrži arapska i druga orijentalna imena ili su pisana arapskim (ili drugim nelatiničnim) pismom. Nije se dogodilo ni jedno ni drugo. S obradom knjiga se nije moglo čekati – knjige su morale na police, a engleski tip transkripcije arapskog pisma, inače stran našem jeziku, nailazi na veliku odbojnost u pojedinim sredinama i nije općeprihvaćen.

Sva ova neslaganja se odnose, kako na sami alfabet u transkripciji, tako i na transkripciju arapskih riječi i teksta u cjelini (npr.: arapskih imena, naslova originala, uporednih naslova i sl., te kompletnog kataloškog opisa na arapskom jeziku).

Poseban problem predstavljaju arapska imena koja su često vrlo složena (sastoje se od imena, kunye, laqaba itd.). Svako od tih imena bi moralo biti pretraživo, a prije toga transkribovano.

Interesantna su i mišljenja i prijedlozi Katarine Jaić sa Katedre za orijentalistiku Filološkog fakulteta u Beogradu, gdje se, uz određena odstupanja, koristi ZDMG transkripcija, ali ne postoji saglasnost oko unosa podataka u elektronskom obliku za arapsko pismo. Između ostalog se predlaže (parafraziram):

Izrada jedinstvenog međunarodnog standarda za transkripciju arapskog pisma

Pošto arapski jezik ima foneme koji ne postoje u jezicima sa latiničnim pismima, mora se iznaći rješenje da se i oni zabilježe znacima koji će biti razumljivi svim jezicima i pismima

Promjene ISO standarda za ove namjene

Rješavanje pitanja ispisa i transkripcije 3 duga i 3 kratka vokala, čije se pisanje često izostavlja

Transkripcija bi trebala biti fonetska, a ukoliko su potrebni i dodatni znaci na ili ispod slova u vidu tačaka ili crtica, oni bi se mogli ispisivati poslije slova

Arapski glas »ajn«, za koji ne postoji ni jedan pogodan znak, mogao bi se predstaviti »zvjezdicom«

Dupla crta koju nudi verzija transkripcije za elektronski katalog mogla bi biti zamijenjena jednom i to donjom crtom, tj. na donjoj liniji pisanja, tako da bi se ona razlikovala od crte koja razdvaja riječ od određenog člana i piše po sredini linije pisanja.

Autorica u prilogu daje i tabelu, koja nudi »pregled i uvid u razlike i podudarnosti značajnijih transkripcija«. (tabela u prilogu)

Potrebno je na nivou BiH (ili barem FBiH), što prije organizirati jedan skup na temu transkripcije arapskog pisma u latinično (i u ćirilično) sa arapskog (i drugih jezika koji se služe arapskim pismom) na bosanski (odnosno hrvatski i srpski) jezik za potrebe bibliotekarstva i izdavaštva, na kojem bi uzeli učešće naučnici i eminentni stručnjaci iz oblasti orijentalistike, lingvistike, bibliotekarstva i, obavezno, predstavnici biblioteka – članica sistema Cobiss.

Tom prilikom bi trebalo podrobno iskristalizirati pitanja iz ovih oblasti, usaglasiti stavove i donijeti zaključke koji će biti obavezujući za sve u izdavaštvu, bibliotekarstvu i sl. Nakon toga bi Zavod za standardizaciju BiH na osnovu donesenih zaključaka izdao odgovarajuće bosanskohercegovačke državne standarde.

Ti standardi bi trebalo da zadovolje potrebe i lisnog i elektronskog kataloga i da obuhvate:

• Arapski alfabet u transkripciji
• Transkripciju riječi i teksta u cjelini pisanog arapskim pismom (na arapskom, perzijskom, staroturskom i drugim jezicima.)
• Transkripciju turske latinice
• Transkripciju orijentalnih (arapskih, turskih, perzijskih i drugih) imena u bibliografskom opisu građe i pitanje načina odabira oblika odrednica i redalica
• Pitanje alfabetskog redanja transkribiranih orijentalnih (arapskih, perzijskih i drugih) imena u lisnom katalogu

Što se arapskog jezika tiče, između ostalog, bi trebalo usaglasiti:

• Transkripciju kratkih i dugih vokala
• Pitanje diftonga
• Transkripciju »alifa«, »hamze« i određenog člana
• Upotrebu crtice u transkripciji
• Transkripciju »tanwina« i pomoćnih znakova
• Pitanje genitivne veze u transkripciji
• Transkripciju imena s prijedložnom konstrukcijom
• Transkripciju evropskih imena u upotrebi itd.

Bilo koje usaglašeno i dosljedno provedeno rješenje biće bolje od ovog stanja u kojem se sada nalazimo. Trebalo bi razmisliti i o ove dvije verzije:

Na nivou BiH (ili FBiH) usaglasiti standarde o pomenutim pitanjima i dosljedno ih provesti kroz cijeli bibliografski opis.

(U Cobiss-programu bi, što se odrednica tiče, to izgledalo ovako: u polje 700 unijeti dogovorene oblike odrednica, a u 900, pored ostalih potrebnih općih uputnica, unijeti i odrednicu preuzetu sa UNESCO-ovog CD-a Index Translationum ili nekog drugog izvora po dogovoru; usaglasiti i unos podataka u polja 300, 500 itd.)

Preuzeti oblike imena sa pomenutog UNESCO-ovog CD-a ili nekog drugog izvora po dogovoru i kroz cijeli bibliografski opis dosljedno provesti trans- kripciju ALA (American Library Association) ili neku drugu englesku trans- kripciju.

(U Cobiss-programu: u polje 700 unijeti oblike sa pomenutog UNESCO-ovog CD-a ili nekog drugog izvora po dogovoru, a u polja 900 unijeti ostala potrebna imena; usaglasiti unos podataka u polja 300, 500 itd.)

Nadamo se da će se ovim prilogom doprinijeti rješavanju problema transkripcije arapskog pisma u latinično, te potaknuti našu naučnu i stručnu javnost da se ponovo i sa većom odlučnošću uhvati ukoštac sa ovom problematikom, i ako se to dogodi, onda je ovaj članak ispunio svoju zadaću.

• Index translationum (CD) : cumulative Index since 1979. – 6^th ed. - Paris : UNESCO, 1999.
• International standard ISO 233-1984(E) : Dokumentation – Translation of Arabic characters into Latin characters. – 1^st ed., 1984.
• International standard ISO 233-2:1999(E) : Information and documentation -Transliteration of Arabic characters into Latin characters. Part 2, Arabic language-Simplified transliteration. – 1^st ed., 1999.
• Jaić, Katarina: Elektronski katalog u on-line okruženju i problemi beleženja bibliografskih podataka nelatiničnih pisama. // Predmetna klasifikacija od lisnog do elektronskog kataloga : zbornik radova. – Beograd : Narodna biblioteka Srbije, 1999, str. 157-165.
• Janković, Srđan: Transkripcija arapskih riječi i teksta. // Bibliotekarstvo : časopis Društva bibliotekara Bosne i Hercegovine. – Sarajevo, 1960. - God. 6, br. 3, str. 1-43.
• Janković, Srđan: Transkripcija i adaptacija imena iz orijentalnih jezika : imena i nazivi iz arapskog. // Pravopisne teme. IV, Transkripcija i adaptacija stranih imena. // Radovi. – Sarajevo : Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, 1980. – VII, str. 9-73.
• Simeon, Rikard: Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. – Zagreb : Matica hrvatska, 1969.
• Verona, Eva: Pravilnik i priručnik za izradbu abecednih kataloga. Dio 1, Odrednice i redalice. – Zagreb : Društvo bibliotekara Hrvatske, 1970.