3Tako se i "Sarajevski cvjetnik" pojavljuje u vremenu u kojem se već uveliko odvijaju žestoki napadi srpsko-hrvatske nacionalističke štampe na Osmansko carstvo, njenu upravu i reformske tokove, motivirani neskriveni teritorijalnim pretenzijama prema Bosni i Hercegovini. Stoga se nastanak i ove novine može dovesti u direktnu vezu sa potrebom vlasti da se sa stranica neke zvanično nezvanične (nezavisne) novine, također žestoko i otvoreno odgovori i odgovara na te napade, pa u tom kontekstu treba shvatiti i osnovnu namjenu “Sarajevskog cvjetnika.” Iako je to privatna novina, okarakterizirana kao “list informativno-političkog i poučno-zabavnog karaktera", njena osnovna misija je, ipak, dominantno političkog karaktera, a raniji istraživači ove teme (T. Kruševac i Đ. Pejanović) eksplicitno određuju “Sarajevski cvjetnik” kao poluzvaničnu novinu.

U svojoj političkoj angažiranosti “Sarajevski cvjetnik” je do kraja izlaženja ostao dosljedno na liniji konfrontacije nacionalističkoj propagandi i sa istoka i sa zapada, ali tekstovi i polemike koje je na tom planu vodio Mehmed Šaćir Kurtćehajić, urednik novine, samo su najglasniji i najvidljiviji izraz političkog angažmana. Paralelno sa ovim, čisto političkim, tekao je jedan tiši i smireniji političko-edukacijski tok, pa je "Sarajevski cvjetnik" značajan i po nizu tekstova koji su, kroz najširi spektar tema, historijski i politički obrazovali "Cvjetnikovu" čitalačku publiku, što je bilo sasvim u skladu sa Kurtćehajićevom tezom da su novine "vaspitalište društva."

Ipak, kao najznačajniji Kurtćehajićev angažman treba ocijeniti stalno i uporno njegovo nastojanje da uputi svoju publiku na put znanja, obrazovanja i nauke. Dosljedan svojoj devizi da su "novine svijeće koje se nose pred prosvjetom i naukom", on je neprestano davao potjecaj i vlastiti doprinos općem obrazovanju i razvoju prosvjete, kao jedinom sigurnom putu ka općem napretku i dobrobiti društva.

Reformsko vrijeme u kojem živi, Kurtćehajić doživljava kao “novo vrijeme”, o čemu se izjašnjava u uvodniku prvog broja, najavljujući da će njegova novina ukazivati "na puteve civilizacije" i time biti od opće koristi, pa obećava: "I srcem i jezikom želimo da odgovorimo novom vremenu na njegove pozive.” Obraćajući se "braći svojoj i zemljacima" i iskazujući time upućenost svoje novine na sve žitelje Bosne, on se u pojedinim tekstovima posebno obraća Bošnjacima, svjestan krize duha u koju Bošnjaci zapadaju u tom vremenu. Jer, u drugu polovinu XIX stoljeća oni ulaze fizički i duhovno iscrpljeni i ovo stanovništvo se sve više zatvara i izolira, teško se mireći sa novonastalim promjenama i porazima u borbi za autonomiju.

Kurtćehajić smatra da je obrazovanje i prosvjećivanje, posebno Bošnjaka, od vitalnog interesa za njihov opstanak. "Uzroke našeg nenapredovanja" i stagnacije nalazi u tome što se u "mislima ne slažemo”, a prevazilaženje razjedinjenosti vidi u "povezivanju svakog pojedinaca naukom i obrazovanjem", podsjećajući Bošnjake na minula vremena, kada je starješina mogao: "…samo jednim jedinim glasnikom sakupiti sve Bošnjake pod jednu zastavu."

U sferi Kurćehajićevog interesiranja su i različite oblasti iz života bosanskog čovjeka pa se on u svojim "ogledima" (T. Kruševac) bavi najrazličitijim temama iz raznih oblasti društvenog života. Zanimljivi su njegovi tekstovi o “škodljivim utjecajima" u kojima piše o sujevjerju i nadriljekarstvu, zatim o navici naših ljudi da od stranaca primaju negativne utjecaje (oblačenje, kocka, alkohol), a ne njihova dostignuća iz oblasti nauke, zanatstva, trgovine, poljoprivrede. On se također negativno izražava o carigradskom pozorištu “Karađoz” u odnosu na pozorište zapadnog tipa… Veliki broj Kurtćehajićevih tekstova posvećeni su socijalnim problemima - alkoholizmu, prosjačenju, kocki, nezbrinjavanju siročadi, zaštiti umobolnih, te mnoštvu gradskih komunalnih problema (rasvjeta u Sarajevu, kaljave ulice, problemi sa psima lutalicama…).

Zahvaljujući Kurtćehajićevom angažmanu na općem prosvjećivanju čitateljstva "Sarajevski cvjetnik" redovno objavljuje "upute za unapređenje”, korisne savjete, najviše iz oblasti zdravstva i zemljodjelstva. Urednik donosi i niz kritičkih tekstova o stanju Bosanskog vilajeta, među kojima se izdvajaju oni koji su objavljivani pod naslovom “Razgovor dvojice", pisani u satiričnom maniru. Čitateljstvo također nije uskraćeno ni za zabavne sadržaje, pa se na stranicama novine redovito pojavljuju najrazličitije zanimljivosti iz svih sfera života i iz svih krajeva svijeta.

"Sarajevski cvjetnik" je najpoznatiji po svojim polemikama koje je vodio sa nizom srpskih i hrvatskih nacionalističkih novina ("Zastava", "Vidovdan", "Svetovid", "Jedinstvo", "Novi list", "Narodne novine"…). Tri su glavna potjecaja koji uzrokuju nastanak "Cvjetnikovih" polemičkih tekstova - novinski napadi na Osmansko carstvo i njegove činovnike, pisanje o položaju hrišćana u Bosanskom vilajetu, i svojatanje Bosne i Hercegovine.

"Sarajevski cvjetnik" ima 83 polemička teksta (prema Bibliografiji), a nekolicina ih je između ličnosti (Teofil Bogoljub Petranović polemizira sa Đorđom H. Lazarevićem), polemike na tekstove dopisnika "Sarajevskog cvjetnika" (primjer Sava Kosanović polemizira na ranije objavljen Hadžitrampićev tekst i sa Stojanom Unićem i polemika između gradova Kulen Vakufa i Petrovca). Ovdje svakako treba spomenuti i polemike koje Kurtćehajić vodi sa osmanskim novinama, a najpoznatija je ona koju o činovničkoj službi vodi sa carigradskim “Basiretom”, u koju se ukljčuje, i na "Cvjetnikovu" stranu stavlja, i nekolicina drugih osmanskih novina.

Tekstovi o panslavizmu otkrivaju Kurtćehajića kao poznavaoca tadašnje međunarodne politike i odnosa u Europi, koji se, kao i uvijek, reflektiraju na Bosnu i Hercegovinu. On nedvosmisleno ukazuje da se ideje panslavizma generiraju iz Rusije, a da Srbija u panslavizmu vidi mogućnost ostvarenja svojih ciljeva. Međutim, dok Srbija ostvarenje svojih želja traži u osloncu na Rusiju i Francusku, Kurtćehajić opstanak Bosne vidi u jačanju Osmanske carevine.

Narodnjaštvu, kao najočiglednijem pojavnom obliku panslavizma na prostorima Bosne i Hercegovine, Kurtćehajić također daje velik prostor na stranicama svoje novine, iskoristivši polemički i komentatorski žar Ljubomira Bosnančića (pseudonim za Dionizija, mitropolita Dabrobosanskog). Ovaj se autor na temu narodnjaštva javlja sa pet tekstova, od kojih su dva polemike sa Stojanom Unićem, a tri su tekstovi u kojima Bosančić razotkriva nosioce i prirodu narodnjaštva kao dio ruskog sveslavenskog pokreta.

Tri su najznačajnije rubrike "Sarajevskog cvjetnika": Vilajetske vjesti, Unutrašnje vjesti i Inostrane vjesti.

Ova novina je pune tri i pol godine bila hroničar svjetskih zbivanja, prateći: međunarodne krize, ratove i ustanke, ujedinjenja i konstituiranja novih država, nastajanje međunarodnih političkih saveza, unutrašnju politiku pojedinih država, nepoštivanje ljudskih prava, međunarodne izložbe i događaje, smrti i bolesti državnika i tako dalje. U Inostranim vjestima također se spominju svi tadašnjni carevi i poznati diplomate čije političke "igre" će ostaviti duboke tragove na geopolitičkoj mapi Europe.

U Inostranim vijestima urednik "Sarajevskog cvjetnika" je povremeno davao komentare najbitnijih svjetskih zbivanja, čime je nesumnjivo znatno doprinosio rasvjetljavanju uzroka pojedinih krupnih političkih događaja (ratova, pobuna, kriza…), te razumijevanju zamršenih diplomatskih akcija i međunarodnih dogovora koji su prethodili najkrupnijim svjetskim događajajima ili su ih pak slijedili. Sve ove događaje on je posmatrao i iz perspektive Bosne, pokušavajući situirati njen položaj i sudbinu unutar globalnih svjetskih kretanja. Današnje analize ovih tekstova kazuju da je Kurtćehajić raspolagao validnim informacijama, da je bio izuzetno dobro obaviješten, te da su njegove procjene i predvianja budućih događanja, ali i analize njihovih uzroka, bili u najvećem broju ispravni, što su potvrdila kasnija svjetska zbivanja.

U rubrici "Unutrašnje vjesti" Kurtćehajić donosi vijesti koje se odnose na zbivanja u Osmanskom Carstvu, međunarodnim diplomatskim aktivnostima prema Carevini, ali nije rijedak slučaj da su u ovoj rubrici i vijesti iz onih država koje su u prvim decenijama devetnaestog stoljeća bile u sastavu Carstava (Srbija, Crna Gora, Rumunija…) ili su i dalje, makar formalno, u njenom sklopu (Egipat). Najveći broj priloga u ovoj rubrici su informacije iz Osmanskog carstva, mahom prenesene iz zvaničnih carigradskih novina. To su u najčešće "čiste vijesti" koje Kurtćehajić ne prati svojim komentarom, izuzev kada su tematski vezane za države koje su ranije bile u sastavu Osmanskog carstva ili kada izvještavaju o modernizaciji države.

"U Sarajevskom cvjetniku" osim vijesti, komentara i polemika, pojavljuju se književni oblici kao što su putopisna proza, eseji i neke vrste satiričnih dijaloških formi, koje predstavljaju preteče budućih novinskih žanrova - putopisa, reportaže, esejistike i satire.

Mehmed Šaćir Kurtćehajić, vlasnik i urednik "Sarajevskog cvjetnika", ostavio je, nažalost, malo pisanih tragova o radu i životu novine, u onom njenom segmentu koji podrazumijeva tehničku, poslovnu i profesionalnu infrastrukturu, koja omogućava nastajanje svakog pojedinačnog broja novine i njen put do čitaoca. Analizom tekstova "Sarajevskog cvjetnika" i objavljenih radova, pokušalo se odgovoriti na neka od najbitnijih pitanja vezanih za rad i život ove novine, o gotovo potpunim nepoznanicama o sastavu redakcije, redakcijskim saradnicima, dopisnicima (potpisanim i nepotpisanim), pretplati i distribuciji.

Tako smo ustanovili da je "Sarajevski cvjetnik" u svome svakodnevnom nastajanju bio oslonjen na pomoć postojećeg novinarskog i tehničkog kadra angažiranog oko rada Vilajetske štamparije i lista “Bosna”. Izuzev izvjesne neidentificirane pomoći iz okruženja Vilajetske štamparije i redakcije “Bosne”, i jedinog svoga stalnog saradnika - dr. Veli bega (pisao savjete iz medicine), Kurtćehajić nije imao stalnih redakcijskih saradnika u stvaranju novine. On također nije mogao da se osloni na stalnu ili povremenu dopisničku mrežu sa područja Bosanskog vilajeta ili iz nekih drugih krajeva Osmanskog carstva, pa je u stvaranju vijesti mahom bio oslonjen na prijevode strane štampe i na telegrafske vijesti, kao i na povremene dopise (Priposlato), što nikako ne predstavlja postojanje neke organizirane dopisničke mreže. Ovdje su također potvrđene tvrdnje ranijih istraživača o velikoj Kurtćehajićevoj uredničkoj aktivnosti i novinarskoj produkciji, što smo ustanovili iscrpnom analizom nepotpisanih tekstova. Ova novina je imala stalne pretplatnike, pojedince i ustanove, kao i organiziran sistem distribucije. Ona se realizirala preko poštanskih linija u druge sandžake (što je plaćano), i preko policijskih službenika (besplatno) u kadiluke Sarajevskog sandžaka i u Pljevlje. O čitanosti ovoga lista nemamo novih podataka i oslanjamo se na ranija istraživanja Hamdije Kreševljakovića i Emine Memije.

Mehmed Šaćir (Šakir) Kurtćehajić (1844. Bijelo Polje -1872. Beč) izuzetna je ličnost bosanskohercegovačke kulturne i žurnalističke tradicije. Prvi je novinar Bošnjak, a kao vlasnik nedjeljnika "Sarajevski cvjetnik" utemeljitelj je neovisnog novinarstva. Već ove preporuke daju mu posebno mjesto u historiji bosanskohercegovačke kulturne baštine, a ne manje značajno mjesto zauzimao je u političkom životu svoga vremena kao urednik zvanične "Bosne", direktor Vilajetske štamparije, zvanični tumač za turski jezik, član Vilajetske skupštine (medžlisi umumii vilayet) i predsjednik beledije (gradonačelnik Sarajeva).

Živio je u vremenu promjena kojima je i sam dao pečat, kao i nekolicina njegovih suvremenika i sugrađana, koji su svojim djelima i idejama ostavili trajnoga traga u kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine druge polovine XIX stoljeća među kojima su Salih Sidku Hadžihuseinović Muvekit, Fadil paša Šerifović, fra Grga Martić, Miloš Mandić, Sava Kosanović, Vaso Pelagić i drugi. Neki od njih bili su tema pisanja "Sarajevskog cvjetnika" (Vaso Pelagić), a neki su i sami pisali (fra Grga Martić i Sava Kosanović).

Vrijeme u kojem nastaje "Sarajevski cvjetnik" je za Bosnu, posebno za Sarajevo, ona prijelomnica u kojoj se na ulici počinju sretati Istok i Zapad, miješaju se, ne razumijevajući se uvijek, ali živeći zajedno. To je vrijeme otvaranja konzulata, novih jezika koji se mogu čuti na ulicama, vrijeme prodora novih zanata, trgovačkih i drugih običaja. To je vrijeme u kojemu poslovni ljudi počinju oglašavati svoje obrte, turističke reklame, kafane, podrume pića i kazina, vrijeme "Karađoza”, ali i europskog pozorišta, to je ono jedinstveno vrijeme u kojem je preko oglasa moguće naći i takve zanatsko-umjetničke ponude kakve su recimo molersko-fotografske. Sve se to može naći na stranicama "Sarajevskog cvjetnika", kao i "nečuvena" vijest kako je sjevernonjemački konzul Otto Blay udario jednog domaćeg čizmedžiju muslimana Huseina Džaltura na Carevoj ćupriji u Sarajevu. Na stranicama "Sarajevskog cvjetnika" tako se susreću carevi i kraljevi, defiliraju slike bitaka što se vode širom Europe, ali su tu i zabilješke o malim običnim ljudima i događajima, čak i o psima lutalicama.

"Sarajevski cvjetnik" je nabijen Kurtćehajićevim "novim vremenom" koje nije uvijek ispunjeno tvrdim stavovima, polemikama i nacionalnim borbama, nego često slikama živog života, susreta civilizacija, novih ideja i pojava. To novo vrijeme za Kurtćehajića nije samo vrijeme "korisnih reformi" osmanske uprave, čija dostignuća je neprekidno zagovarao, nego i vrijeme u kojemu se tako srčano bori za usvajanje svake nauke "ma odakle dolazila". I zato, iako svjestan "da će mu to neki zamjeriti", uzor vidi u nekim zapadnim tekovinama, posebno u oblasti nauke, tehnike i kulture, pa su njegovi apeli upućeni učenjacima domovine: "…da prosvijetle oči i umove naroda" pokušaji da prosvjetiteljske ideje dobiju širu podršku. Tako njegovi pogledi na situaciju u Bosanskom vilejetu prevazilaze njegovo vrijeme i svojom ambicijom dosežu do znatno kasnijih postignuća u ukupnoj kulturnoj sferi, pa će Kurtćehajićev "put u novo vrijeme" biti trasiran tek u dvadesetom stoljeću.

Salname-i vilayet. Sarajevo, (Vilajetska štamparija), knj. III 1285/1868

Sarajevski cvjetnik. Mehmed Šaćir Kurtćehajić (ur.), Sarajevo, (Vilajetska štamparija), 1868/1285 - 1872/1289

Ademović, Fadil: Prve novine i prvi novinari u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, Nezavisna unija profesionalnih novinara Bosne i Hercegovine, 1997

Aličić, Ahmed S.: Uređenje Bosanskog ejaleta. Orijentalni institut, Posebna izdanja, knj. XI, Sarajevo, 1983

Aličić, Ahmeda S.: "Uloga Sarajeva u političkom životu BiH, za vrijeme osmanske vlasti” U: Prilozi historiji Sarajeva, Sarajevo, Institut za istoriju 1997 str. 61-67

Bašagić, Savfet beg: Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti. Sarajevo, 1912

Bejtić, Alija: Bibliografija štampanih radova o Sarajevu do kraja 1954. Sarajevo, Muzej grada Sarajevo, 1964.

Bogićavić, Vojislav: Pismenost u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, Veselin Masleša, 1975

Buljubašić, Medžida: “Urbanizacija i prosvjetni objekti u bosanskom ejaletu”. U : Prilozi za orijentalnu filologiju. Sarajevo, Orijentalni istitut, 1991, knj. 41, str. 347-359

Ćorović, Vladimir: Bosna i Hercegovina. Beograd, Samostalna radionica Tenesi, 1989, (reprint izd. 1925)

Ćurić, Hajrudin: Muslimansko školsto u Bosni i Hercegovini do 1918. Sarajevo, Veselin Masleša, 1983

Ćurić, Hajrudin:. "Uz stogodišnjicu jedne štamparije". U : Bibliotekarstvo, Sarajevo, Društvo bibliotekara Bosne i Hercegovine, god XII, knj. 1, 966, str. 25-28

Čurćić, Lazar: "Prilog istoriji oblikovanja srpske i hrvatske ćiriličke knjige štampane u XVI veku". U: Zbornik za slavistiku, Novi Sad, Matica srpska, 1976, knj. 10, str. 97-115

Dizdar, Hamid. "Bilješke o razvitku štampe u Bosni i Hercegovini". U :Bosniaca, 1997, god II, br.2, str. 39-47

Ekmečić, Milorad: "Predgovor". U: Giljferding, Aleksandar: Putovanje po Hercegovini, Bosni i staroj Srbiji. Sarajevo, Veselin Masleša, 1982, str. 5-18

Ekmečić, Milorad: Stvaranje Jugoslavije (1790-1918). knj.I. Prosveta, Beograd, 1989

Ekmečić, Milorad: Ustanak u Bosni 1875-1878. Sarajevo, Veselin Masleša, 1973

Enciklopedija Jugoslavije. Socijalistička Republika Bosna i Hercegpvina (separat iz II izdanja Enciklopedije Jugoslavije), Zagreb, Jugoslavenski leksikografski zavod, 1983.

Filipović, Nenad: "Osmanska Bosna i Osmansko carstvo u djelu "Stvaranje Jugoslavije 1790-1918 Milorada Ekmečića" U: Prilozi za orijentalnu filologiju, Sarajevo, Orijentalni institut, 1991, vol. 40 str. 433-457

Hadžijahić, Muhamed: "Pokušaj osnivanja štamparije i novina u Sarajevu 1853.g." U : Bibliotekarstvo, Sarajevo, Društvo bibliotekara Bosne i Hercegovine, 1964, knj. X, br. 4, str. 27-40

Hadžijahić, Muhamed: Od tradicije do identiteta - Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana. Sarajevo, 1974,

Hadžiosmanović, Lamija: "Pogled na kulturne i prosvjetne prilike u Bosni i Hercegovini posljednjih decenija turske uprave". U: Filozofski fakultet, Radovi knj. IX-X, 1976-1980, Sarajevo, 1980, str. 313-327

Hadžiosmanović, Lamija i Demirović, Hatidža: "Bibliografija književnih priloga “Sarajevskog cvjetnika”. U : Bibliografija književnih prologa u listovima i časopisima Bosne i Hercegovine 1850-1918. Sarajevo, Institut za književnost, 1991 str. 71-80

Hammmer, Joseph von: Historija Turskog (Osmanskog) carstva. knj. III, Zagreb, 1979,

Hunski, Vjekoslava: "Publikacije i štamparije od 1800-1878.godine". U: Pisana riječ u Bosni i Hercegovini od najstarijih vremena do 1918. godine. Sarajevo, Veselin Masleša, 1982, str. 233-255

Hunski, Vjekoslava: Ogledi iz povijesti bosanskohercegovačke knjige. Sarajevo, Društvo bibliotekara Bosne i Hercegovine, 1987

Idrizović, Muris: "Mehmed Šakir Kurtćehajić". U: Prilozi za orijentalnu filologiju, XIV-XV /1964-65, Orijentalni institut, Sarajevo, 1969, str. 353-358

Imamović, Mustafa: Pravni položaj i unutrašnjo politički razvitak BiH od 1878- 1914. Sarajevo, Svjetlost, 1976.

Istorija diplomatije Knj. II Diplomatija novog doba. Potemkin .etc..Beograd, Arhiv za pravne i društvene nauke, 1949

Jezik štampe u BiH do 1918. priredila Herta Kuna, Institut za jezik i književnost, Odjeljenje za jezik, Radovi VIII, Sarajevo,1981

Jukić, Ivan Franjo: Sabrana djela. Knj.I-III, Sarajevo, Svjetlost, 1973

Kapidžić, Hamdija: "Razvitak štamparija u Bosni za turskog vremena". U : Gajret, Sarajevo, Bosanska pošta, 1930, god. XIV, str. 300-303 ,

Kecmanović, Ilija: "Istorija knjige u Bosni i Hercegovini". U: Bibliotekarstvo, Sarajevo, Društvo bibliotekara Bosne i Hercegovine, 1960, god. 6, knj. 1, str. 12-16

Kecmanović, Ilija: "Srpsko-dalmatinski magazin o Bosni i u Bosni (u Hercegovini) Doprinos Bosne i Hercegovine Preporodu u Dalmaciji". U: Glasnik arhiva i Društva arhivista Bosne i Hercegovine, Sarajevo, god III, knj. III, 1963,

Kreševljaković, Hamdija: "Štamparije u Bosni za turskog vremena 1529.-1878". U : Građa za povijest književnosti hrvatske. Zagreb, Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti, 1920, knj. 9, str. 3-41

Kreševljaković, Hamdija: "Vilajetske skupštine." Kalendar "Narodene uzdanice", Sarajevo, 1938, str. 161-164

Kreševljaković, Hamdija: Kratak pregled hrvatske knjige u Herceg Bosni od najstarijih vremena do danas. Sarajevo, 1912.

Kruševac, Todor: Bosanskohercegovački listovi u XIX veka. Sarajevo, Veselin Masleša, Sarajevo, 1978,.

Kruševac, Todor: "Periodika bosanska za turskog vremena: 1850-1878". U: Glasnik društava arhivskih radnika u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1967, god. VII, knj. VII, str.103 - 161

Kruševac, Todor: "Sopron u Bosni". U: Prilozi za proučavanje istorije Sarajeva, Sarajevo, Muzej grada Sarajeva, 1966, god.II, knj. 2, str 157 - 184

Kuna, Herta: Jezik Bosanskog prijatelja. Sarajevo, Svjetlost, 1983

Levy, Moric: Sefardi u Bosni. u redakciji Kemala Bakaršića, (Sarajevo), (1996)

Logar, Janez: Uvod u bibliografiju. Sarajevo, Svjetlost, 1973

Medaković, Dejan: Grafika srpskih štampanih knjiga XV-XVIII. Beograd, Srpska akademija nauka, 1958

Memija, Emina: Štampana knjiga i periodika u Bosni i Hercegovini 1800.-1878. Sarajevo, 1984. (Disertacija)

Memija, Emina: "Bibliografski popis štampanih knjiga pisaca iz Bosne i Hercegovine u periodu 1800-1870". U: Bibliotekarstvo, Sarajevo, Društvo bibliotekara Bosne i Hercegovine, 1984, knj. XXX, str. 79-83

Memija, Emina: Bosanski vjestnici. Sarajevo, El Kalem, 1991

Mihajlov A. I., Giljarevskij R.S.: Uvod u informatiku / dokumentaciju. Referalni centar Sveučilišta, Zagreb, 1984

Mikačić, Mira: Teorijske osnove sustava za predmetno označavanje. Zagreb, Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1996

Milovanović, Mihajlo: Pisanje, uređivanje i štampanje štampe. Beograd, Tehnička knjiga, 1979

Nametak, Alija: "Neki narodni običaji u Bosni pod turskom vlašću". U: Glasnik vrhovnog islamskog starješinstva, Sarajevo, 1956 god. VII

Nametak, Alija: "Polemika Bogoljuba Petranovića s Đorđom H. Lazarevićem u "Sarajevskom cvjetniku". U : Bibliotekarstvo, Sarajevo, Društvo bibliotekara Bosne i Hercegovine, 1964, god. X, br. 4, str.49-63

Nogo, Ljiljana: "Fonetske, morfološke i leksičke osobine" Sarajevskog cvjetnika" U : Jezik štampe u BiH do 1918. priredila Herta Kuna, Institut za jezik i književnost, Odjeljenje za jezik, Radovi VIII, Sarajevo,1981

Papić, Mitar: "Naša prva dva novinara". U: Tragom kulturnog nasljeđa, Svjetlost, Sarajevo, 1976, str 70-77

Papić, Mitar: Hrvatsko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918.godine. Veselin Masleša, Sarajevo, 1982.

Papić, Mitar: Istorija srpskih škola u Bosni i Hercegovini. Veselin Masleša, Sarajevo, 1978

Papić, Mitra: Razgovori o minuloj Bosni. Sarajevo, Svjetlost, 1974

Pavičević, Branko: Crna Gora u ratu 1862. Beograd, Istorijski institut, 1963

Pejanović, Đorđe: "Štampa u Bosni i Hrcegovini za vreme turske uprave". U : Pregled, Sarajevo, Nova tiskara Vrček i dr., 1940. god. XIV knj., XVI, str. 585-594

Pejanović, Đorđe: Bibliografija štampe Bosne i Hercegovine 1850-1941. Sarajevo, Veselin Masleša, 1961.

Pinto, Avram: "Popis knjiga štampanih na hebrejskom jeziku" U: Pisana riječ u Bosni i Hercegovini od najstarijih vremena do 1918. godine. Sarajevo, Veselin Masleša, 1982, str.195-215

Popis deziderata bosanskohercegovačke periodike 1850.-1914. Narodna biblioteka NRBiH, Sarajevo, 1962

Popović, Vasilj: Istočno pitanje. Zavod za izdavanje udžbenika, Sarajevo, 1965

Rečnik književnih termina. Beograd, Nolit, 1986

Rizvić, Muhsin Književno stvaranje muslimanskih pisaca u BiH u doba austrougarske vladavine. Akademija nauka i umjetnosti BiH, Djela knj. XLVI, Odjeljenje za književnost i umjetnost .knj. 2/1 Sarajevo, 1973.

Rizvić, Muhsin. Između Vuka i Gaja. Sarajevo, Oslobođenje, 1989

Skarić, Vladislav: Izabrana djela. Prilozi za istoriju Sarajeva Knj. II, Sarajevo, Veselin Masleša, 1985.

Skarić, Vladislav: Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austo-ugarske okupacije. Sarajevo, 1937.

Sokolović, Osman, Hadžijahić, Muhamed: "Prvi pokušaji štampanja radova" Bibliotekarstvo, Sarajevo, Društvo bibliotekara Bosne i Hercegovine, 1963, knj.IX, br. 4, str. 22—31

Šamić, Midhat: Francuski putopisci u Bosni i Hercegovini u XIX stoljeću (1836-1878), Sarajevo, Veselin Masleša, 1981

Škaljić, Abdulah: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo, Svjetlost, 1979.

Tepić, Ibrahim: "BiH od kraja XVII st. do austrougarske okupacije 1878.godine". U: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do dugog svjetskog rata, Sarajevo, Bosanski kulturni centar, 1998.

Tuđman, Miroslav: “Rječnik odabranih pojmova". U: Obavijest i znanje. Zagreb, Filozofski fakultet, 1990, str. 161-243

CHICAGO MANUAL OF STYLE 14^th.Edtion, Chichago University Press, Chichago, 1995ISBD (S) : Međunarodni standardni bibliografski opis serijskih publikacija. (prerađeno izd.), Hrvatsko bibliotekarsko društvo…/etc./, Zagreb 1992.

ISBD (A) : Meunarodni standardni bibliografski opis starih omeđenih publikacija (antikvarnih). (1.izd.), Hrvatsko bibliotekarsko društvo, Zagreb, 1995

ISO/214 (E) 1976 Documentacion-Abstracts for publications and documentation.

ISO R 8(1954) JUS.Z. A. 4.0209 (1968) Izgled periodičkih publikacija.

ISO R 215 1961) JUS Z A4.021 (1968) Izgled priloga u periodičnim publikacijama.

R 77 (1958), JUS Z.A4.023 (1968) i ISO 690 (1975) Dokumentacija - Bibliografske referense: osnovni i dodatni elementi.

Smjernice za primjenu ISBD-a na opis sastavnica. Hrvatsko bibliotekarsko društvo…/etc/, Zagreb, 1989

Verona, Eve Odrednice i redalice. Prvi dio drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Zagreb, Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1986.; Kataložni opis. Drugi dio, Zagreb, Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1984.

Vsebinska obdelava v vzajamnem katalogu : predmetne rubrike seznami in navodla za oblikovanje. Ljubljana, Narodna in univerzitetna knjižnica, 1997

ProCite for Windows (ver.3) (ver.4.1) Research Information Systems, 1997, 1998

Reference WEB Poster (ver 1) Research Information Systems, 1998

MS - Word for Windows (ver. 7) Microsoft, 1995

MS - Excel for Windows (ver. 7) Microsfft , 1995

ProCite Baza podataka "Sarajevskog cvjetnika" nalazi se Odsjeku za komparativnu književnost i bibliotekarstvo, Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu © Senada Dizdar, 1999

Apstrakt :

U članku su dati izvodi (obim , metode, rezultati istraživanja, zaključak i literatura) iz magistarske ranje Sarajevski svjetnik: studija i bibliografija. Sarajevski cvjetnik je izlazio u periodu od 26. decembra 1886. do 1. jula 1872. godine i predstavlja prvi nezvanični i privatni list u Bosni i Hercegovini, a njegov izdavač i urednik bio je prvi bošnjački novinar Mehmed Šaćir (Šakir) Kurtćehajić. Osnovni problem predstavljala je izrada bibliografije u savremenom bibliografskom programu (Pro Cite verzija 4. 1 format za opis članaka Journal Article) s obzirom da Sarajevski cvjetnik ne spada u grupu periodičnih publikacija koje imaju definirane bibliografske elemete. U formalnom smislu nestandardiziranost se ogleda u izostanku glavnog stvarnog naslova i autora u većini tekstova, a sadržajno to je jedan raznovrstan bibliografski korpus.