SMJERNICE VIJEĆA EVROPE – EBLIDA O KNJIŽNOM ZAKONODAVSTVU I POLITICI U EVROPI

Prateći nove tehnološke procese u oblasti bibliotekarstva, elektronskog izdavaštva i politici knjige uopće, u Frankfurtu, 16-17. oktobra 2000, održan je ministarski kolokvij pod nazivom “Vrijeme izbora: ka demokratskoj politici za knjige i elektronskom izdavaštvu”, koji je imao zadatak da trasira put održive evropske politike u oblasti knjiga, biblioteka i elektronskog izdavaštva, čime bi se promovirala i podstakla raznolikost ponude i jedan demokratski pristup u skladu sa zahtjevima ujedinjene Evrope.

Da bi se realizirao projekat Vijeća Evrope "Elektronsko izdavaštvo, knjige i arhiva", koji je utemeljen na Sedmoj konferenciji ministara zaduženih za pitanja kulture, održanoj u Parizu, oktobra 1992. godine, utvrđene su smjernice, u kontekstu tog projekta, i objavljene u publikaciji “Smjernice Vijeća Evrope - Eblida o knjižnom zakonodavstvu i politici Evrope i radne smjernice Vijeća Evrope za zakonodavne i mjere politike u razvoju knjige i elektronskom izdavaštvu".

Cilj ovih smjernica jeste da se utvrde i popišu vladini instrumenti koji će podstaći nacrte projekata za lance knjiga i biblioteka, te da utiču na stvaranje novih inicijativa u svrhu razvoja moderne i savremene ekonomije elektronskog Ratom opustošene bosanskohercegovačke biblioteke i zamrlo izdavaštvo moraju se obnavljati. Njihovo obnavljanje, način organiziranja i stručnog rada valja usaglasiti sa evropskim standardima. Ka tom cilju odvest će nas put koji zahtijeva puno znanja, rada i međusobnog komuniciranja. Koliko više tog puta prevalimo to smo bliže ujedinjenoj Evropi.

Da bismo bliže shvatili evropsku politiku u ovoj oblasti prenosimo utvrđene

"Biblioteke čine neophodnu i nezamjenjivu komponentu kulturne, obrazovne i informacijske infrastrukture jednog društva. Uz to, one predstavljaju nezamjenjiv dio kulturne baštine.

Ova ideja je od posebne važnosti u savremenoj Evropi iz brojnih razloga:

a) garantuje zaštitu osnovnog ljudskog prava slobode izražavanja i javnog pristupa

informacijama;

b) potiče demokratski razvoj nove tehnologije i globalizacije, gdje su biblioteke ključni akteri u politici kulturno orijentirane Evrope o informacijama i komunikativnim tehnologijama;

c) upotpunjuje tendencije globalizacije putem naglašavanja lokalnih dimenzija i napredovanjem multijezičkih i multikulturnih društava;

d) pruža podršku institucionalnim i ekonomskim reformama koje se dešavaju u istočnoj Evropi, što ukazuje na važnost biblioteka u procesu demokratizacije tih država;

e) osigurava razvoj i čuvanje nacionalnih zbirki u bilo kojem obliku ili bilo kojeg sadržaja.

S obzirom na opšteprihvaćenu činjenicu da neka zemlja u cjelosti ne pripada demokratskom svijetu sve dok njeni stanovnici nemaju jednako pravo i slobodan pristup informacijama, posebno je važno da se ti principi primijene preko evropske saradnje na međunarodnom nivou.

U tom kontekstu, Vijeće Evrope je odlučilo da ispita polje biblioteka kako bi se izradili nacrti o principima s ciljem jačanja i, tamo gdje je primjereno, usklađivanje relevantnog nacionalnog zakonodavstva i politike članova država.

Ukoliko složena priroda problema čini iluzornim bilo koji pokušaj jedinstvenosti zakonodavstva i pravila, to onda očito dovodi do izuzetne potrebe za zajednički napor da se formulišu principi koji se prilagođavaju demokratskim principima koji su kompatibilni sa konstitucionalnim principima članova država, a za koje je vjerovatno da će nadahnuti svoju politiku u vezi sa knjižnim zakonodavstvom i politikom.

Smjernice se slažu sa istim principima međunarodnih konvencija koje promovira Vijeće Evrope i druge međunarodne organizacije u srodnim poljima, a posebno:

Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda,

Član 10;

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, Član 19, Generalna skupština Ujedinjenih naroda, Rezolucija 217 A;

Okvirna konvencija Vijeća Evrope za zaštitu nacionalnih manjina. 2. 1. 1995. god.;

Direktiva Savjeta Evropske unije 92/100 EEC od 19. novembra 1992. god. o pravu iznajmljivanja i pravima zajma i o određenim pravima vezanim za autorsko pravo u području intelektualne imovine;

Prijedlog Komisije o Evropskom parlamentu i direktivi Vijeća o harmonizaciji određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu, COM (97) 628 konačno – 97/0539 COD;

Proglas IFLA-UNESCO-a za javne biblioteke (1994);

Izjava IFLA-e o bibliotekama i intelektualnoj slobodi (mart 1999);

Konvencija UNIDROIT-a o ukradenim ili ilegalno izvezenim kulturnim objektima (1995.);

IFLA-UNESCO-ve smjernice za legislaciju legalnog depozita (1981);

Preporuke koje su uključene u Izvještaj o zbirci depozita elektronskog izdavaštva koje je objavila Evropska komisija (1996).

Postojeće smjernice naglašavaju potrebu za:

a) osiguravanjem skladnosti na različitim nivoima hijerarhije pravnih normi, između pravila koja su srodna knjižnom zakonodavstvu i pravila koja su primijenjena u drugim srodnim poljima;

b) proširivanjem područja djelovanja tradicionalnih odredbi za biblioteke, kako bi se uzele u obzir sve vrste različitih problema relevantnih za knjižno zakonodavstvo;

c) postizanjem balansa između interesa svih dotičnih pojedinaca i pravnih osoba, kao i različitih kategorija knjiga i informacijskih stručnjaka.

Potrebno je podsjetiti da bi knjižno zakonodavstvo trebalo uzeti u obzir različite uslove i interese članica država kako bi učinak bio što zadovoljavajući.

Prema tome, odgovornim vlastima članica država se preporučuje da:

a) usvoje zakonodavne ili druge mjere koje su u skladu sa principima koji su naglašeni u Smjernicama i da postojeće zakonodavstvo izjednače sa tim istim principima;

b) što više prošire Smjernice do svih tijela i osoba kojih se one tiču.

a) Usluge biblioteka bi se trebale omogućiti svim građanima bez obzira na njihovu rasu, nacionalnost, religiju, kulturu, političku pripadnost, starost, fizičku ili mentalnu slabost, spol ili seksualnu orijentaciju.

b) Osnovni informacijski materijal, pribor i usluge koje finansiraju javni fondovi trebaju biti besplatni za korisnika i jednako dostupni svim članovima korisničke zajednice bez obzira na njihovu kupovnu moć.

c) Materijal ne bi trebao biti izuzet, a pristup mreži onemogućen na bilo kojoj drugoj osnovi osim na osnovu zakona koji je na snazi.

d) Biblioteke bi trebale nabaviti materijal i omogućiti pristup izvorima informacija s obzirom na kvalitet i važnost potreba korisničke zajednice.

e) Kolekcije i izvori bi trebali uzeti u obzir različitost zajednica kojima se služe, a njihova različitost se očituje s obzirom na sadržaj, jezike ili oblike u kojima su dostupni.

f) Biblioteke bi se trebale potruditi da obezbijede najviši nivo i kvalitet intelektualnog i fizičkog pristupa svojim materijalima i izvorima.

g) Biblioteka i njene usluge bi trebale biti na prikladnom mjestu, dostupne svima, sa opremom koja se nabavlja za potrebe onih koji imaju probleme sa vidom, sluhom ili drugim oblicima zdravstvenog oštećenja.

a) Razvijanje kolekcije biblioteke bi trebalo biti utemeljeno na samostalnoj stručnoj procjeni bibliotekara, bez političkog, komercijalnog, uticaja sekte ili drugog uticaja, na konsultacijama sa predstavničkim tijelima korisnika, grupama zajednice i njihovim obrazovnim, informacijskim i kulturnim institucijama.

b) Politika razvijanja kolekcije bi trebala biti takva da se kolekcija neprestano pregleda kako bi se uočile potrebe za promjenama i mogućnostima. Razvijanje kolekcije bi trebao biti transparentan proces, a politika na kojoj se temelji bi trebala biti javna.

c) Trebao bi se obezbijediti materijal za manjine na njihovom vlastitom jeziku koji se tiče njihove kulture, kao i održavati kulturu šire zajednice na njihovom vlastitom jeziku. Uz to, kolekcije biblioteke bi trebale široj zajednici predstavljati kulture manjina.

d) Biblioteke bi trebale činiti dio jednog ili više sistema unutar zemlje koji učestvuje u pitanjima nabavljanja i izvoza kolekcija i time stvoriti bliski radni odnos sa drugim kulturama, obrazovnim i informacijskim insitucijama.

e) Biblioteke bi trebale obezbijediti pristup materijalima koji nisu dio kolekcije biblioteke i to putem nacionalnog i međunarodnog međuposuđivanja i uslugama dostave dokumenata, uključujući pri tome sredstva elektronskog informisanja i mrežne informacije.

a) temeljito koristiti potencijale informacijskih mreža, konkretno Interneta, što omogućuje pristup informacijama na način koji nije moguć putem kolekcija odštampanog primjerka;

b) nastojati postići elektronski pristup izvorima informacija u ime korisnika i, isto tako, omogućiti javni pristup sa odgovarajućim stepenima podrške i poduke, što omogućuje samostalno korištenje informacija u mreži;

c) dozvoliti pristup na materijalu na Internetu koji je ilegalan u sklopu jurisdikcije u kojoj se nalazi korisnik. Ovom posljednjem je prepušteno da sam odluči kojim drugim informacijama želi pristupiti;

d) formulisati politiku korištenja Interneta kako bi se izrazili ciljevi i metode u obezbjeđivanju javnog pristupa informacijama u mreži;

e) poštovati prava korisnika, uključujući pravo na povjerljivost i privatnost;

f) neprekidno ispitivati njihovu politiku javnog pristupa i primjenu u praksi uz savjetovanje s tijelima i asocijacijama građanskog društva, kako bi se osigurali ciljevi i zadaci.

a) obezbijediti neophodni pravni status i stručne platforme za sve vrste biblioteka u sklopu okvira nacionalne informacijske politike;

b) ujednačiti ravnotežu između opštih principa i još detaljnijeg niza standarda i provođenja;

c) obezbijediti platformu koja može razjasniti odnose između biblioteka, drugih subjekata u "svijetu knjige" kao i u širem univerzumu znanja;

d) obuhvatiti sve vrste nosilaca informacija, naročito sa Interneta, kako bi se svim građanima zagarantovao slobodan pristup informacijama;

e) istaknuti usluge biblioteke kao neophodnu silu pri podržavanju i razvoju demokracije. Uz to, središnje i lokalne vlasti bi trebale obezbijediti neophodne organizacijske, ekonomske i kontrolne mehanizme kako bi omogućili tu funkciju i osigurali bibliotekama odgovarajuće mjesto u nacionalnoj informacijskoj politici;

f) ponuditi smjernice za kvalitetno mjerenje provođenja vezanog za različite vrste biblioteka i njihovih ciljeva.

a) obezbijede jasnu strukturu za sve stepene sektora biblioteke, jasno odrediti pravila, dužnosti i odgovornosti za tijela koja rade na vođenju biblioteke;

b) nastoje razviti neophodnu infrastrukturu kako bi se poticala saradnja između različitih vrsta biblioteka, reorganizirati posebne zadatke i ciljeve u širem okviru nacionalnih informacijskih odredbi.

a) Tehnički standardi i standardi koji se odnose na telekomunikacije, elektronske mreže i slično bi se trebali koristiti, koliko je god to moguće, u svrhu olakšavanja nacionalne i međunarodne razmjene informacija.

b) Povećana proizvodnja i distribucija sadržaja u digitalnom obliku guši tradicionalne kategorije biblioteka. Biblioteke i njihove mreže bi trebale, bez obzira na svoje fondovske agencije, imati odgovornost da služe zajednici biblioteke i najširem društvu.

c) Učenici i studenti bi trebali naučiti postupak poboljšanja i rukovanja kako bi što bolje iskoristili informacijske uređaje koji su dostupni i u obrazovnom sistemu i u širem društvu, i to bi se trebalo uvrstiti u smjernice i nastavne planove na svim nivoima obrazovanja.

d) Usluge biblioteke za posebne grupe korisnika bi se trebale navesti u zakonodavstvu i/ili pravilima i osigurati jednim dijelom putem usluga regulisanih/sadržanih u uobičajnim odredbama biblioteke, dijelom putem posebnih biblioteka i dijelom putem centralizovanih sistema.

e) Proučavanje bi trebalo sadržavati istraživanja o tome kako se novi razvoji u korištenju informacijske tehnologije primjenjuju u drugim sektorima društva, na primjer usluge “smart carda" bi se mogle primjenjivati u razvijanju usluga digitalne biblioteke.

f) Uprava biblioteka na nacionalnom nivou bi trebala razmotriti razvijanje usluga biblioteke unutar nacionalne i međunarodne informacijske politike koja je usmjerena na međusobno približavanje institucija u sektoru ALM (arhivi, biblioteke, muzeji)

a) Odnos između očekivanog stepena usluge i odredbe o odgovarajućim novčanim sredstvima bi trebao biti jasan, bez obzira na vrstu biblioteke i nivo autoriteta koji upravlja bibliotekom.

b) Finansiranje biblioteka bi u pravilu trebala biti javna odgovornost. Usluge biblioteka koje djelimično fundiraju drugi izvori ne bi trebale dolaziti u sukob sa profesionalnim integritetom bibliotekara i odabirom materijala biblioteke, niti bi to trebalo ugrožavati fundamentalne principe slobodnog pristupa i ponudu određenih osnovnih besplatnih usluga.

c) Biblioteke i organi upravljanja biblioteke bi zajedno trebali razviti organizacijske strukture, nadgledne i kontrolne mehanizme koji će osigurati najbolju moguću vrijednost za javni novac koji se koristi za usluge biblioteke pomoću dizajniranja instrumenata za odgovarajuće mjere provođenja i kontrolu kvalitete za različite vrste biblioteka.

d) Budžeti biblioteka bi trebali odražavati uticaj novih tehnologija, a novčana sredstva bi se trebala osigurati za odgovarajuće obrazovanje osoblja i korisnika kako bi se pravilno koristili novi uređaji i servisi.

a) Bibliotekarsko obrazovanje bi se trebalo ogledati u nacionalnoj zakonodavnoj odredbi i bibliotekarskoj politici kao imperativ za usluge biblioteka da osigura dodatno snabdijevanje profesionalnim bibliotekarima i drugim osobljem.

b) Vlasti biblioteke bi trebale poticati razmjenu bibliotekarskog osoblja kroz razvoj Programa razmjene evropskog kadra.

9. U zakonima koji se bave autorskim i sličnim pravima, biblioteke bi se trebale priznati kao organizacije s javnom funkcijom - koje financiraju javni fondovi - koje olakšavaju raspoloživost i korištenje informacija.

a) Vlade bi trebale uspostaviti pravnu poziciju za biblioteke u okvirima autorskog prava i sličnih prava.

b) Bibliotekama bi se trebalo omogućiti da vrše svoje djelatnosti bez obzira na vrstu materijala kojim rade, bilo da se radi o štampanim, audio-vizuelnim ili digitalnim informacijama. Shodno tome, porezne olakšice na autorska prava koja se primjenjuju na štampane materijale bi se trebale, koliko je god to moguće, primijeniti i na digitalne materijale. Trebalo bi dozvoliti pretraživanje u biblioteci.

c) Politička tijela bi trebala osigurati pravne i financijske uslove, garantujući građanima nesmetani pristup kulturnim, naučnim, obrazovnim i socijalnim informacijama pomoću biblioteka, bez obzira na način na koji su one uskladištene, transportovane ili distribuirane.

a) Vlade imaju posebnu obavezu da omoguće pristup informacijama koje je Vlada sačinila.

a) Trebali bi se uspostaviti pregovori između poslodavaca i sindikata, koji imaju mandat da pregovaraju sa nosiocima prava ili njihovim organizacijama.

b) Materijal koji je dostupan putem elektronskih mreža bi trebao biti besplatan za korisnike unutar biblioteke.

a) Prikupljanje nacionalne kolekcije kako bi se sačuvala, razvijala i prenijela nacionalna kultura na buduće generacije;

b) Kompilacija i publikacija nacionalne literature;

c) Pristup uskladištenim publikacijama.

a) imati odlike obavezujućih pravila koja su namijenjena da obavezuju izdavače/proizvođače da pohrane primjerke u nacionalnim institucijama za pohranjivanje. Dobrovoljno pohranjivanje se ne bi trebalo obeshrabriti ukoliko ono postigne isti cilj kao i obavezujuće.

b) obuhvati sve kategorije publikacija i odgovarajućih politika jer se svaka od njih treba urediti. Sa nastojanjem legislature pravnog depozita da obuhvati sve vrste nosioca informacija uključujući i digitalni materijal, imperativ je izgraditi most između legislature pravnog depozita i legislature autorskog prava. Takva legislatura treba osigurati pristup i pohranjivanje elektronskog materijala i ponuditi razumnu kompenzaciju nosiocu autorskog prava.

a) institucije za pohranjivanje bi trebale biti u mogućnosti da osiguraju djelotvornu bibliografsku uslugu i odgovarajući pristup pohranjenim publikacijama isključivo preko elektronskih mreža kako bi se povećala učinkovitost. Nacionalne biblioteke i/ili druge nacionalne bibliografske agencije bi trebale aktivno surađivati sa drugim vladinim organizacijama i nevladinim organizacijama kako bi bolje služile cjelokupnoj knjižnoj zajednici, kao i najširem društvu.

b) Depozit štampanih primjeraka se treba čuvati na prikladan način, tri do pet primjeraka u skladu s nacionalnim potrebama. Zbog velike cijene koštanja programa očuvanja, preklapanja politika koje su povezane sa pravnim depozitima zvuka, audio-vizuelni, filmski i elektronski materijal treba pažljivo izbjegavati.

c) Deluxe ili vrijedne publikacije treba pohraniti u ograničenim primjercima.

d) Nepoštivanje pravila pravnog depozita se treba sankcionisati finansijskim ili drugim mjerama.

e) Kompenzacija za slaganje s mehanizmima pravnog depozita bi trebalo biti proizvod pravovremenih i opsežnih bibliografskih usluga. U nekim slučajevima, pravni depozit može isto tako biti instrument u stvaranju arhiva za proizvođače.

f) Modeli saradnje između depozicionih institucija se treba dalje analizirati.

g) Dalje istraživanje je potrebno kako bi se pretražili pravni, tehnički i finansijski aspekti pravnog depozita elektronskog izdavaštva.

a) dokumenti pisanog nasljeđa, bilo iz biblioteke ili ne, budu integrisani u definiciju i/ili spisak kulturnih dobara pod zaštitom pravila o kontroli izvoza; u određenom slučaju pisanog nasljeđa u bibliotekama, njihov stalni izvoz se ne treba dozvoliti, već samo privremeni izvoz.

b) UNIDROIT Konvencija iz 1995. god. o ukradenim ili ilegalno izvezenim kulturnim objektima je sastavila dokument o pitanjima krađe ili ilegalnog izvoza, kao nastavak preporuka Skupštine Parlamenta Vijeće Evrope 1372 (1998);

c) Nacionalni propisi obezbijede kontrolu međugraničnog kretanja kulturnih dobara, u skladu sa Direktivama Savjeta Evrope (Propis Savjeta od 9.12.1992. god. sa popratnim tekstom)

d) Administrativna i pravna saradnja za pisano nasljeđe bude pojačana zbog posebne povredivosti;

e) Programi koji su namijenjeni za obezbjeđivanje informacija i pristupa pisanom naslijeđu koje je preneseno tokom Drugog svjetskog rata budu potaknuti. "

U našoj zemlji, opterećenoj problemima stvaranja države, teško da će se ko sjetiti nas koji radimo u ovoj oblasti i živimo od nje, pa da nam stvori uvjete prema uzansama ujedinjene Evrope. Stoga nam valja prionuti na posao - davati inicijative, osavremenjivati znanje i poslovnost, zahtijevati i sarađivati sa izvršnim i zakonodavnim organima vlasti u Bosni i Hercegovini kako bi se stvorile neophodne pretpostavke za prihvatanje i zaživljavanje Smjernica Vijeća Evrope o knjižnom zakonodavstvu i politici u Evropi, te politici i zakonodavstvu usmjerenom ka razvoju knjige i elektronskom izdavaštvu.

Priredila za štampu: Hatidža Demirović