KLASIFIKACIJA I PREDMETIZACIJA RAČUNARSKIH NAUKA

Predmet i svrha ovoga rada je da sistematski i razumljivo pokuša izložiti način ostručavanja, odnosno klasifikovanja i predmetizacije za samo jedan mali segment cjelokupnog znanja, računarskih nauka i tehnologija. Osim elementarnih teorijskih podataka rad će uz adekvatne primjere nastojati predstaviti način ovog dijela obrade bibliotečke građe, odnosno klasificiranje i predmetizaciju. U ovom radu će se koristiti osim usvojenih pravila za ovu fazu obrade, i iskustva koja se primjenjuju u NUB BiH.

Da bismo dobili makar približnu sliku o nekoj znanstvenoj oblasti, nije dovoljno reći kako i zašto je nastala. Nužno je upoznati neke njezine dijelove, jer će tek nakon toga biti moguće imati jasnu sliku o svrsi i zadacima.

Teorija klasifikacije izgrađuje se na isti način kao i mnogobrojne druge klasifikacije, ali ona, kao onaj dio neke znanosti ili struke koji se odnosi na njezine principe i metode, daje opća načela klasifikacije određenih znanstvenih područja.

Razvoj znanosti pred nama formira nova znanstvena područja, a već postojeće discipline šire svoj utjecaj i služe rješavanju problema koji su vrlo daleko od zadataka od kojih su one nastale.

Rezultat je toga i povećanje broja informacija i izvora znanja. Interes za informacijama među predstavnicima najrazličitijih područja znanosti i djelatnosti je ogroman, ali ono što se onda javlja jeste, kako iz mora informacija otkriti baš one relevantne za upit. Broj tih stoljećima skupljanih i gomilanih činjenica i podataka toliko je porastao da ni najveće institucije zadužene za to ne uspijevaju pratiti i kontrolirati njihov protok.

Potreba klasificiranja dokumenata sa bitnim parametrima u njegovoj obradi prije svega su potupunost obrade sadržaja, gledišta i teme te njihova iskazivanja određenim jezikom za klasificiranje.

Za klasifikaciju je važno izdvojiti one osobine proučavanih objekata koje će biti putokaz ka njihovoj prirodi.

U literaturi nalazimo raznovrsne podjele klasifikacija koje se izvode iz same strukture. Da bismo dobili sliku o primjeni i vrstama klasifikacija u raznim područjima, možemo se poslužiti i klasifikacijom klasifikacija koju daje Ingetraut Dahlberg (1974). Ona sadrži četiri grupe klasifikacija i to :

1. klasifikacija za predstavljanje znanja,

2. klasifikacija za primjenu znanja,

3. klasifikacija za posredovanje znanja,

4. klasifikacija za organizovanje znanja

Bibliotečko-bibliografske klasifikacije svrstane su u treću grupu kao klasifikacije za posredovanje znanja.

Bibliotečka klasifikacija mora pokriti : znanje-sadržaj i vrstu građe koju biblioteka posjeduje.

Gledano kroz prizmu sadržaja znači da treba pokriti sve dijelove znanosti i to osnovne, primijenjene, društvene i prirodne, zatim umjetnost i djelatnosti kao sport, igru, zabavu, domaćinstvo, jer sadržaji dokumenata nisu samo vezani za znanost.

Drugi je zahtjev vrsta građe i vrsta biblioteke.

Kada se u biblioteci govori o klasifikaciji, onda se tu govori o radu na stvarnim katalozima. To su stručni i predmetni katalog koji su bibliotečka organizacija i prezentacija znanja i informacija pohranjenih u bibliotekama.

Klasifikacija (novolat. classificatio) znači razvrstavanje pojmova predmeta na skupine, vrste, tipove itd.

Klasifikovati neku knjigu, ili bilo koji drugi dokumenat u bibliotečko-informacijskoj djelatnosti, znači odrediti joj mjesto u sistemu naučnih i stučnih disciplina.

Bibliotečka klasifikacija podrazumijeva, najprije, identifikaciju sadržine određene publikacije, a zatim njeno prevođenje na neki od klasifikacijskih jezika i uključivanje u cjelinu odgovarajućih sadržinskih baza podataka.

Pojava prvih sređivanja i grupisanja pisanih dokumenata prema njihovom sadržaju vezana je za davna vremena obilježena pisanim spomenicima u vidu glinenih pločica ili papirusnih svitaka.

Od prvobitnih, sasvim jednostavnih i primitivnih oblika

"klasificiranja" pisane građe, pa do suvremenih kompjuterizovanih baza podataka, brojni klasifikacijski sistemi prolazili su kroz različite faze i oblike. Neprekidno su se usavršavali i razvijali kako bi svojim shemama mogli obuhvatiti cjelokupnost ljudskog znanja i razinu naučno-tehničkih dostignuća u datom trenutku.

Kompjuterizacija je cijeli bibliotečko-informacijski sistem usmjerila prema novim tehnologijama koje treba da uspostave brzu i što kompletniju komunikaciju na liniji IZVOR INFORMACIJA - KORISNIK. U tom cijelom procesu klasifikacijski sistemi prerastaju u takav jezik komuniciranja koji omogućava prevođenje kataloških jedinica u mašinsko čitljive medije i njihovo uključivanje u međunarodni sistem informacija.

Poznato je da postoje različiti klasifikacijski sistemi koji se primjenjuju u svijetu, ali ovaj rad će se baviti samo načinom klasificiranja prema jednom od njih, a to je UNIVERZALNA DECIMALNA KLASIFIKACIJA.

Jedan od velikih i značajnih bibliotečko-bibliografskih klasifikacijskih sistema je UDK - Univerzalna decimalna klasifikacija. U našoj literaturi, o toj, u nas najrasprostranjenijoj klasifikaciji, nalazimo je najsažetije definiranu kao sveobuhvatan informacijski jezik za indeksiranje i pretraživanje, u obliku klasifikacijskog sistema sa decimalnim oznakama.

Univerzalna decimalna klasifikacija (UDK) je nastala na samom kraju 19. stoljeća, kada je 1895. u Briselu odlučeno da se za potrebe izrade svjetskog bibliografskog pregleda literature iz svih oblasti znanja prihvati decimalni sistem Melvila Djuia. Tvorcima ovoga sistema smatraju se dvojica belgijskih pravnika: Pol Otle (Paul Otlet , 1868-1944) i Anri Lafonten (Henri La Fontaine, 1853-1943 ). U početku je ovaj sistem nazivan " produženi Djui “ ili “ briselska varijanta “, međutim kako se sistem razvijao, tako se sve više udaljavao od Djuieovog sistema. Prvo izdanje tablica UDK , sa 10.000 podjela i 22.000 pojmova izašlo je 1905. godine. Tokom svog, gotovo jednostoljetnog postojanja, UDK se neprekidno granao i usavršavao, pa je danas jedan od najrasprostranjenijih klasifikacijskih sistema. Njegova široka primjena je, prije svega rezultat njegove univerzalnosti i upotrebe decimalnog sistema arapskih brojeva. Nastojanja tvoraca univerzalne decimalne klasifikacije Pola Otlea i Anri Lafontena počela su se ostarivati osnivanjem Međunarodnog bibliografskog instituta 1895. godine. Ta institucija je danas Međunarodna federacija za dokumentaciju - FID (Federation Internationale de Information et de Documentation) sa sjedištem u Den Hagu (Holandija).

Međunarodni institut za dokumentaciju permanentno radi na unapređenju, osavremenjavanju, izmjenama i dopunama ovoga sistema. Pri FID-i su formirani revizioni komiteti koji prate praktičnu primjenu i eventualne potrebe za revidiranjem. Povremeno se preispituju naučna verificiranost i aktualnost podjela u UDK tablicama pa, ako je to potrebno izdaju se nove sheme, ukidaju pojedini brojevi i usvajaju nove oznake. Izmjene i dopune u UDK tablicama neophodne su kako bi cijeli sistem mogao u svakom trenutku da obuhvati sve novine iz domena znanosti, tehnike, umjetnosti i svega ostalog što zovemo ljudskim znanjem.

Izmjene, nastale u UDK tablicama, objavljuju se u zasebnim sveskama, "Izmjene i dopune UDK " ("Extetions and Correction to the UDC ").

Ovaj rad obrađuje jedan segment UDK tablica, koje su izmijenjene i odnose se na RAČUNARSKE NAUKE I TEHNOLOGIJE. Objavljene izmjene pripadaju UDK 17 ( 1995).

Naša biblioteka, NUB BiH, nije raspolagala ovim izmjenjenim tablicama nakon njihovog objavljivanja, već nešto kasnije, te su se odmah i počele primjenjivati.

Obaveza svih biblioteka je da nakon objavljivanja svih izmjena i dopuna, a koje se odnose na UDK tablice, koje je izradila FID-a, počnu njihovu primjenu u stručnoj obradi.

Da bi jedna suvremena biblioteka mogla ostvariti svoje funkcije i da može ispuniti sve postavljene zahtjeve mora imati dobro uređene kataloge. Osvjetljavajući sadržinu knjižnog fonda, sistematizovanu prema različitim svojstvima dokumenata, KATALOZI predstavljaju osnovnu kariku bez koje bi bila nemoguća komunikacija na relaciji KORISNIK- BIBLIOTEČKI FOND. Osnovni katalozi u jednoj biblioteci su stručni i predmetni, a razlike među njima se ogledaju u osnovnom pristupu u načinu grupisanja građe i upotrebi drugačijih klasifikacijskih sistema, odnosno jezika indeksiranja. U stručnom katalogu primjenjuje se decimalni sistem arapskih brojeva, a u predmetnom katalogu se koristi prirodni govor.

STRUČNI KATALOG je zasnovan na sistemu koji predstavlja unaprijed datu shemu u kojoj svaki pojam ili predmet ima svoje utvrđeno mjesto, svoj klasifikacioni simbol.

PREDMETNI KATALOG predstavlja popis bibliotečkog fonda po određenim pojmovima ( predmetima) izraženim odrednicama.

Dakle, postupci klasificiranja i predmetizacije su procesi koji stručno obrađuju bibliotečku građu, bez kojih bi bila nemoguća izrada stručnog i predmetnog kataloga.

Po bibliotečko-klasifikacijskim shemama izrađuju se stručni katalozi kao popisi građe raspoređene na niz osnovnih skupina prema podjeli svih znanosti, djelatnosti i umjetnosti, koje se dalje dijele na podređene skupine i podskupine.

Sam proces klasificiranja ima tri bitna koraka:

1.analiza dokumenta (sadržajna obrada dokumenta)

2. određivanje aspekata

3. indeksiranje odnosno klasificiranje (prevođenje iskazanog na jezik klasifikacije)

Tako dobivena stručna oznaka konvencionalni je simbol koji se dodaje stručnim skupinama i podskupinama, tj. pojmovnim jedinicama, a sastavni je dio klasifikacijske sheme.

Predmetni katalog obavještava korisnika koju literaturu ima biblioteka, bez obzira kojoj stručnoj grani predmet pripada ili sa kojeg aspekta se predmet posmatra. Predmet se upotrebljava u specijalnom značenju i označava temu kojoj je djelo posvećeno. Odrednice predstavljaju osnovne dijelove predmetnog kataloga. One su samostalne, svrstane su po abecednom redoslijedu, bez obzira na njihove logične odnose podređenosti u određenoj naučnoj oblasti.

PREDMETNE ODREDNICE su riječi ili izrazi koji najpreciznije i što konciznije izražavaju sadržaj dokumenta.

Predmetne odrednice za sadržajni opis se moraju unositi prema pravilima sistema predmetnih odrednica ili tezaurusa.

U okviru sistema uzajamne katalogizacije je pored obaveze poštivanja uputstava za oblikovanje predmetnih odrednica, obavezno poštivanje odredbi Priručnika za UNIMARC, za koherentnost sadržajne obrade, naročito Bloka sadržajne analize.

Osim jedinstvenog pristupa formiranja zapisa, uvjet za uspostavljanje sistema i njegovo korištenje je izgradnja predmetno orijentisanog kontrolisanog rječnika.

KONTROLISANI RJEČNIK je leksikografski organiziran skup predmetnih oznaka (predmetnih odrednica i predmetnih rubrika) koje okupljaju dokumenta sa istim predmetom-temom i semantičkih veza kojima se obezbjeđuje:

- dosljedna primjena izabranog termina utvrđenog obima značenja,

- izdvajanje sinonima i kvazi-sinonima,

- razdvajanje i označavanje homonima i homografa

- povezivanje pojmova po nadređenosti ili cjeline sa dijelovima

- okupljanje pojmova bliskih po značenju (asocijativne relacije).

NUB BiH nema bosanskohercegovačkog makrotezaurusa, te smo radi toga prisiljeni koristiti Spiskove predmetnih oznaka i Uputstva za oblikovanje predmetnih rubrika koje je pripremila NUK Ljubljana.

Spiskovi predmetnih skupina su uzeti iz Bloka sadržajne analize UNIMARC formata. Označavaju strukturu pojedinih polja koja određuje UNIMARC. Na prvom mjestu su imenske predmetne oznake koje odgovaraju unosu u polja 600, 601 , 602. Polje 604 pripada predmetnoj oznaci ime/naziv autora i stvarni naslov kao predm. odrednica. Polje 605 pripada stvarnom naslovu kao predmetnoj odrednici, 606 tematskoj, 607 geografskoj, 608 vremenskoj, a 609 formalnoj predmetnoj odrednici.

Spiskovi takođe obuhvataju neusvojene termine koje kao predmetne odrednice upisujemo u polje 96… U polje 610 upisujemo slobodno formirane predmetne odrednice.

Odabrani izraz mora tačno i nedvosmisleno odrediti sadržaj dokumnta po proncipu najbliže oznake (deskriptor). Za razliku od ključne riječi koju odabiremo iz naslova, abstrakta ili teksta, deskriptor se formira na osnovu sadržaja analiziranog dokumenta. Uzimanje ključne riječi kao deskriptora je zapravo moguće, ali nije očekivano, niti obavezno.

Način oblikovanja, red riječi, označavanje, kategorije i svi ostali elementi predmetnih odrednica su dati u Uputstvu: Vsebinska obdelava v vzajamnom katalogu. Cilj ovoga rada nije da daje uputstva, ona su data u pomenutoj literaturi.

NUB BiH je kao članica IFLA-e, odmah nakon preuzimanja "Izmjena i dopuna UDK", ažurirala svoju praksu klasificiranja bibliotečke građe i počela primjenjivati novousvojene brojeve.

Ovaj rad je posvećen jednom dijelu izmijenjenih i dopunjenih brojeva, a odnosi se na računarske nauke i tehnologije.

U ovom slučaju izmjena napravljen je značajan zaokret. Računarske nauke i tehnologije se sada posve drugačije tretiraju nego ranije.

Prema Pregledu cjelokupnog znanja u naučnim disciplinama i stručnim oblastima koje su razvrstane u deset osnovnih grupa, ova naučna disciplina je posve promijenila svoje mjesto. Ranije je nauča disciplina koja obrađuje RAČUNARSKE NAUKE I TEHNOLOGIJE (nisu se tako ni zvale) bila smještena u osnovnoj grupi 6 koja obrađuje Primijenjene nauke, Medicinu i Tehniku. Po najnovijim dopunama ova naučna disciplina je locirana u grupu 0, zajedno sa: Nauka i znanje, Organizacija, Informacija, itd.

Ako analiziramo podgrupu 681, u kojoj je ranije bila locirana disciplina koja obrađuje računare, možemo konstatirati da toj podgrupi pripada: Precizni mehanizmi i instrumenti. Ili još detaljnije, računari i sve što im pripada kroz znanje koje treba negdje obraditi i smjestiti, naravno u bibliotečkom smislu, bilo je u podgrupi podgrupe 681.3, formulirano kao Oprema za obradu podataka.

S obzirom na to da su računarske nauke i tehnologije u posljednja dva desetljeća doživjele takav uspon i razvitak, bilo je logično da se znanja i dokumenti koji se odnose na njih više ne mogu adekvatno smjestiti u tako uzak prostor kakav su ranije u klasifikacionoj obradi imali računari i njihova tehnologija.

Izmjene UDK brojeva koje su sada ponuđene i čija je primjena počela sasvim drugačije tretiraju računare i njihovu tehnologiju. Tablice su vrlo detaljno razrađene, obuhvatile su širok aspekt u obradi, nudeći elemente koji obrađuju: arhitekturu računara, računarski hardver, računarski softver, računarske programske jezike, korisničku okolinu, podatke, računarske komunikacije, mreže, umjetnu inteligenciju i računarske tehnike prema aplikacijama. Ove tablice daju veliki broj ponuđenih indeksa za ostručavanje bibliotečke građe, tako da klasifikacija po tim brojevima mnogo preciznija i detaljnija.

I ove tablice se primjenjuju po već utvrđenim pravilima za UDK, sa glavnim tablicama, specijalnim pomoćnim brojevima u okviru glavnih tablica unutar skupine i općim pomoćnim brojevima, kao i uz korištenje već poznatih simbola u UDK.

1. Babović, Mirjana, Jančić, Svetlana: Alfabetski katalog monografskih publikacija. Beograd, 1991.

Compjuter science and technology "Extetions and Correction to the UDC" . UDK 17 FID, Den Hag, 1995.

3. Glumac, Divna: Predmetni katalog u biblioteci opšteg tipa. Narodna biblioteka Srbije, Beograd, 1980.

4. Kovačević, Mirjana, Jovanović Sofija: Pravila za definisanje predmetnog sadržaja. Narodna biblioteka Srbije, Beograd, 1991.

5. Mikačić, Mira: Teorijske osnove sustava za predmetno označavanje. Hrvatsko bibliotekarsko društvo, Zagreb, 1996.

6. Todorović, Slobodanka: Stručni katalog : skripta. Narodna biblioteka Srbije, Beograd, 1991.

7. Vsebinska obdelava v vzajamnom katalogu. NUK,

Ljubljana, 1996.

6. Žuljević, Emir: Savremeni bibliotečki klasifikacioni sistemi. Društvo bibliotekara BiH, Sarajevo, 1988.