HISTORIJSKI RAZVOJ BIBLIOTEKE U TEŠNJU

Tradicija pisane riječi u ovom gradu je duga. A u širenju obrazovanja i kulture veliku važnost imaju i biblioteke koje su se na ovom prostoru razvijale kako pri školama tako i u privatnom vlasništvu. Ovom prilikom želim ukazati na historijski razvoj tešanjske biblioteke njeno današnje stanje kao i zavičajnu zbirku koju ona posjeduje. Prvi zvanični tragovi knjige i biblioteka na ovom području pojavljuju se još u 16. stoljeću, kada su brojni prepisivači knjiga bili u Tešnju

Ali prije nego što se kaže bilo šta o bibliotekama u Tešnju, u cilju što boljeg razumjevanja i izbjegavanja mogućeg nesporazuma u  teksta, ukazat će se na kulturne prilike koje su bile u periodu od Osmanske preko Austo-Ugarske vladavine, pa u periodu između dva svjetska rata i na kraju u periodu poslije drugog svjetskog rata. Kulturni život Bosne i Hercegovine uvijek se morao usklađivati sa ciljevima i politikom vladajućih režima, a ne sa potrebama i težnjama stanovništva. Pa tako u vrijeme Osmanske vladavine kulturni život je bio zapušten i razjedinjen, a osim izvjesnog broja medresa, samostanskih i manastirskih škola u našoj zemlji nije bilo drugih institucija. Upravo u to vrijeme u Tešnju počinje sa radom Gazi Ferhad–begova medresa, čiji se kontinuitet rada neće prekidati sve do XX stoljeća. Ferhad-beg Čelebija, sin Iskenderov, sestrić sultana Sulejmana Veličanstvenoga, jedna je od najznačajnijih ličnosti za rani razvitak Tešnja. On je uvakufio mekteb, medresu, han, 32 ducana... graditelj je i glavne tešanjske džamije "Ferhadije" ili "Čaršijske", kako se u narodu zove. Umro je 1568. god i sahranjen je pred svojom džamijom u Tesnju. U njoj su prepisivana razna djela koja su nastala na orijentalnim jezicima (arapski, turski, persijski), ali su ujedno i nastajala nova djela, a od sredine 18. stoljeća, nastaju djela na maternjem jeziku pisana arapskim pismom, što je dio tzv. »alhamijado književnosti«. U 17. stoljeću na ovom prostoru je osnovana i druga medresa Hadži Mehmedova, na što upućuje jedan rukopis koji je u njoj prepisan, a do sredine 19. stoljća ovdje su oformljene 3 medrese.[1] Djela, koja su nastajala u medresama, bila su uglavnom teološkog karaktera, ali ih ima i iz oblasti geometrije, aritmetike, astrologije, pa i pjesništva. Knjiga se koričila, te »vakufila« tj. poklanjala – medrasama, školama, bibliotekama. Tako se još u 18. stoljeću pominje Emin Ahmet Misir,[2] koji je »uvakufio knjigu«, a početkom 19. stoljeća Mustafa Šefki ef. Udžičanin[3] - prepisivač, muftija u Derventi i muderis Gazi Ferhad-begove medrese u Tešnju - je poklonio veći broj knjiga gradu Tešnju. Nažalost veliki je broj prepisanih dijela, kako u Tešnju tako i u cijeloj Bosni i Hercegovini koji nije sačuvan, s obzirom na činjenicu da je princ Eugen Savojski, austijski vojskovođa 1697. godine zapalio mnoge gradove u Bosni i Hercegovini, pa mu ni Tešanj tom prilikom nije bio izuzetak, ipak određeni broj tih spisa je i sačuvan. Ovdje je zanimljivo pomenutu da je. Dr. Muhamed Ždralovic 1988. godine proučavajući ovu materiju, utvrdio dvadeset i pet prijepisa nastalih u Tešnju[4]. Prva dva nastala su 1672. god i nalaze se u Orijentalnj zbirci Arhiva HAZU, a ostali registrirani prijepisi nastajali su sve do 1869. godine[5]. Jedan broj ovih izuzetno vrijednih prijepisa nalazi se u Općoj biblioteci u Tešnju.

Sa dolaskom Austro – Ugarske vlasti u Bosnu i Hercegovinu kulturne prilike bivaju nešto raznovrsnije i intenzivnije u odnosu na predhodn period, ali još uvijek je bio kontrolisan, cenzurisan od strane okupatorskog režima, koji duže vrijeme nije dopuštao njen razvoj. Početkom 20. stoljeća u Bosni i Hercegovini osnivaju se kulturno–prosvjetna društva nacijonalno orijentisani: »Prosvjeta« (srpsko društvo), »Napredak« (hrvatsko) i »Gajret« (muslimansko) koja osnivaju svoje čitaonice i biblioteke. Godine 1870. je ustanovljena kiraethana tj. čitaonica u Tešnju.[6] U svom djelu, »Biblioteke u Bosni i Hercegovini 1878 – 1918«, prof. Lamija Hadžiosmanović navodi podatak da je 1893. godine u Tešnju  postojala jedna Muslimanska čitaonica.[7] Ne znam da li je riječ o jednoj te istoj biblioteci. Samo da napomenem da su ove čitaonice u svom programu imale i organizovanje predavanja, zabava, opismenjavanje stanovništva i dr. Kulturni život u periodu između 1918-1945 je stagnirao i bio slabo zastupljen, pa ni nacionalno-konfesionalna društva se više nisu mnogo zalagala za njen razvoj kao u ranijem periodu, te u ovom periodu bh. kultura ostaje prepuštena sama sebi. Ovome treba samo dodati da je pored već postojećih nacionalnih društava, formirano muslimansko društvo »Narodna Uzdanica«, koje je bilo prohrvatski orijentisano, za razliku od »Gajreta« koje je bilo prosrpski orijentisano. Ovakva situacija se odrazila i na kulturne prilike u Tešnju, u kome su u tom periodu postojale tri čitaonice:Srpska čitaonica, Muslimanska čitaonica, koja je mjenjala naziv prvo u Građanska a potom u Hrvatsko-muslimanska čitaonica, i još jedna Muslimanska čitaonica[8]. Konačno kulturni život postaje nezavisniji nakon drugog svetskog rata, što omogućava da se uspješnije razvija i da podjednako pripada svim građanima, za razliku od predhodnog perioda, o kojem sam već govorila, kada je ustvari sam kulturni život, pa samim tim i bibliotečka djelatnost bila podređena konfesionalno-nacionalnim društvima. Napokon poboljšanjem društvenih i materijalnih polžaja kulture, rađaju se brojne institucije koje doprinose uspješnijem razvoju samog kulturnog života. Sve ovo je predhodilo stvaranju današnje biblioteke

Biblioteka u Tešnju danas 

Današnja biblioteka u Tešnju, koja je osnovana kao institucija modernog tipa i nema tako dugu historiju, naime priča o njoj počinje neposredno po završetku drugog svjetskog rata, odnosno 1946. god kada je i osnovana. Njen kompletan fond iznosio je svega 500 knjiga, dobijenih uglavnom na poklon od građana i od ostataka fonda Hrvatsko-muslimanske čitaonice. Bila je smještena u prostorijama Kulturno–umjetničkog društva “Bratstvo”, zgrada je 1964. godine srušena, a njena lokacija je bila kod mosta, preko puta današnje pošte. Na samom početku svog osnivanja biblioteka nije imala stalnog biblotečkog radnika. Ali već godinu dana kasnije s prvim stalno zaposlenim, počele su i da pristižu knjige.

Pa tako podatak iz 1957. godine, kada je ujedno i donesen Zakon o Bibliotekama, kazuje da biblioteka već ima 2449 knjiga, i oformljeno Dječije odjeljenje.[9] Od posebne važnosti za rad i razvoj ove biblioteke je godina 1968. kad se knjižni fond znatno obogatio. Naime, Općina Tešanje je izdvojila sredstva za kupovu privatne biblioteke književnika i kulturnog poslenika Hamida Dizdara (1907-1967), koja čini zasebnu cjelinu u Biblioteci kao “Fond Hamida Dizdara”. Bogata historijska građa i brojni rukopisi, te stara periodika čine posebnu dragocjenost ovog fonda. Smatra se da je ova zbirka jedna od vrednijih privatnih knjižnih zbirki u Bosna i Hercegovina. Nju čine 17.237 knjiga pretežno iz oblasti humanitarnih znanosti i umjetnosti, te zbirke ugašene periodike od 898 naslova uglavnom nekompletnih časopisa i listova, od kojih je dobar dio iz 19. stoljeća. Među njima se nalaze: novosadska “Danica” iz 1866, “Golubica”iz 1842, Jagićev “Književnik” iz 1864. te “Srpski letopis” iz prve polovine 19. st. , pa “Bosna”, “Bošnjak”, “Sarajevski cvjetnik”, “Bosanska Vila”, “Nada”, “Behar”, “Gajret” i drugi listovi i časopisi. Posebnu vrijednost fonda čine rariteti tj. rijetki primjerci knjiga objavljenih kod nas i u inostranstvu počev od druge polovine 18. stoljeća pa nadalje. Zbirka rariteta broji 1218 knjiga. Od toga broja 321 sveska se odnosi na bosansku knjigu, 813 na “jugoslaviku”, a 84 sveska na stranu literaturu.[10] “Fond Hamida Dizdara” zasita je jedan od vrijednih spomenika naše kulturne baštine, ali ipak ne i jedini.

U nastojanju da se sačuva tredicija u sakupljanju dobre knjige RO Narodni Univerzitet (danas Centar za kulturu i obrazovanje, u čijem je sastavu djelovala “Narodna biblioteka”, kao radna jedinica, sve do 2001. god, kada je postala samostalna Javna ustanova i preimenovana u »Opća biblioteka«), zaposleni su se izborili da fond obogate otkupom i poklonima drugih privatnih bibloiteka. Tako se na policama Biblioteke našla orijentalna zbirka knjiga (arapski, turski, persijski), od oko 700 bibliotečkoh jedinica mahom štampanih, ali i rukopisnih, te drugi prtivatni fondovi zavičajnog karaktera od oko 850 bib. jedinica.

Fondovi knjiga i rukopisa na orijentalnim jezicima čine biblioteke, gore već pomenutog muftije i muderisa Mustafe Šefki ef. Udžičanina, njih 150, zatim tu je i biblioteka Mesuda ef. Smailbegovića, (foto F089) (1837-1904) bio je muftija i muderis Gazi Ferhad-begove medrese u Tešnju. Biblioteku koju je poklonio sadrži oko 500 knjiga uglavnom iz oblasti šeriatskog prava, tefsiri – tumačenje Kur'ana, tu su i riječnici, leksikoni arapskog, turskog, perzijskog, jezičnog područja. U fond na orijentalnim jezicima spada i zaostavština tešanjskog učitelja, jednog od osnivača Pozorišta u Tešnju, člana raznovrsnih kulturno – umjetničkih društava, a riječ je o Mehmedu Bajraktareviću Mehi (1927-1993). Pored ovih dobrotvora, u bogaćenju bibliotečkog fonda u Tešnju učestvovali su još: Edhem Pobrić, (foto F093) rođen 12. 2. 1921. god. u Tešnju, bio je bankar, političar, vijećnik AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a, poslanik u Skupštini Bosne i Hercegovine. Dao je izuzetan doprinos privrednom i društvenom razvoju tešanjskog područja 70-tih i 80-tih god. Umro je 6. 10. 1991. god i sahranjen je u Tešnju.

Zatim biblioteke trgovca Dragutina Tanasića i književnika Kasima Derakovića,  koji je rođen u Doboju 15. 3. 1935. god. pisao je prozu i poeziju za odrasle i djecu, književne i likovne kritike, eseje, putopise, reportaže. Umro je 10. 10. 1990. godine.

Pjesnik, prozni pisac, pisac za djecu Bajruzin Hajro Planjac, je još jedan Tešnjak koji je, također, dao svoj doprinos u bogaćenju bibliotečkog fonda Opće biblioteke u Tešnju. Ovdje se nalazi i jedan dio biblioteke Amaterskog pozorišta, koje je u Tešnju osnovano 1953. godine.

S obzirom na sve ove činjenice koje sam ukazala i na bogatstvo koje krije (čuva) ova biblioteka, ne treba da nas čudi da je baš ona 1986. godine dobila dva najveća duštvena priznanja, a riječ je nagradi Drušva bibliotekara SR Bosna i Hercegovina “Najbolja Biblioteka u Bosni i Hercegovini za 1986. godinu” i “Septembarska Povelja” - najveće priznanje Općine Tešanj. Osim toga, ova biblioteka je 1988. godine bila domaćin Jugoslovenske manifestacije “mjesec knjige 1988. gidine” i pri tom ugostila brojne poznate ličnosti iz sfere kulture i umjetosti.

Da se knjiga se u Tešnju oduvijek poštovala i čuvala, te da osjećaj za kulturnim nasljeđem na ovom prostoru nije prestao, svjedoči i činjenica da su u ratnom periodu (1992-1995), radnici biblioteke na čelu sa njenim tadašnjim direktorom, rahmetli Adilom Alićem, uspjeli da sačuvali njena vrijedna dijela, izmjestivši ih u odgovarajuća skloništa.

U nastojanju da svoj fond i dalje bogati, biblioteka izdvaja sredstva za kupovinu knjiga, pa se danas u njoj mogu naći najnoviji naslovi i izdanja. Danas cjelokupni fond Biblioteke sadrži nešto više od 50. 000 kjniga i druge bibliotečke građe, i kao takav stoji na raspolaganju čitaocima

Problem sa kojim se biblioteka suočavala od samog svog osnutka jeste prostor. U potrezi za boljim uslovima smještaja Biblioteka je nekoliko puta preseljavana, da bi 1968. god našla utočište na duži period u zgradi “Šarenog mekteba”, (F076) u ulici Osmana Pobrića, što je omogućilo otvaranje čitaonice, Odjeljenja za odrasle, Dječije odjeljenje, te da na svom području organizuje i bibliotečku mrežu, tako da je sredinom 70-tih godina imala šest pokretnih biblioteka.

Početkom agresije na našu zemlju (1992-1995), 1993. godine biblioteka je premještena u prostorije Salona namjestaja, u ulici Patriotske lige, gdje je bila sve do 1998. godine kada je prešla u nešto adekvatniji prostorije, u jedno krilo zgrade dječijeg obdaništa, ulica Hajrudina Hajdića, gdje se i danas nalazi. Ipak moram istaći, da biblioteka zbog uslova u kojima se nalazi kao i nedostatka sredstava nije u mogucnosti da ostvaruje svoje programske ciljeve, ovdje prije svega mislim na posebnu prostoriju za čitaonicu, kao i razvijanje bibliotečke mreže, te kompjuterizacije.

Najznačajnije zbirke i Zavičajna zbirka 

Zavičajna zbirka je određeni bibliotečki materijal u Općoj bioblioteci koji se odnosi na područje na kome je ona formirana (locirana). Čini poseban fond i služi izučavanju prošlosti, sagledavanju sadašnjeg stanja i osnova za planiranje razvoja.

Kriteriji po kojem se izdvaja bibliotečka građa za zavičajnu zbirku, u ovom slučaju zavičajnu zbirku Tešanj, su:

• Građa koja je nastala, objavljena i štampana na teritoriji zavičaja (Tešanj), neovisno od sadržaja građe i pripadnosti autora zavičaju.
• Obavezni primjerak tešanjskih izdavača, bez obzira na vrstu građe.
• Djela značajnih autora koji su rođeni u Tešnju ili su samo jedan period živjeli i radili u Tešnju, te time bitno uticali na njegovo stvaralaštvo i kulturu. Djela tih autora se ne moraju sadržajno ticati zavičaja.
• Građa koja se odnosi na značajne historijske, kulturne i javne ličnosti grada, koja sadržajno govori o njihovom životu, radu i djelovanju u Tešnju, bez obzira na mjesto izdavanja i jezik na kojem je izdata.
• Pojedine numerisane ili nenumerisane biblioteke/zbirke tešanjskih izdavača i biblioteke/zbirke drugih izdavača koje se svojim sadržajem tiču grada Tešnja.
• Građa koja se tematski jednim dijelom odnosi na grad Tešanj, bez obzira na mjesto izdanja i jezik na kojem je pisana ili kazana
• Katalozi tešanjskih izdavačkih kuća
• Časopisi koji izlaze na području zavičaja, ali su namijenjeni širem području ili cijeloj zemlji
• Pojedinačni brojevi časopisa koji sadrže informacije o zavičaju tj. Tešnju bez obzira na jezik i mjesto izlaženja
• Audio-vizuelni materijal koji svojim sadržajem u potpunosti ili znatnim dijelom govori o Tešnju.
• Sitnin štampani materijal i sva druga građa koja se odnosi na Tešanj i institucije i preduzeća u njemu, ili manifestacije i događaji koji su se dešavali u gradu U ovu zbirku spada razna vrsta građe: umjetničke reprodukcije, razglednice, slajdovi, fotografije, dijafilmovi, plakati, katalozi, adresari, kalendari, telefonski imenici, redovi vožnje, prospekti, razna uputstva i smjernice u radu preduzeća i odbora, reklame, itd.

Da je tešanjska biblioteka prava riznica blaga svjedoče nam i djelovi prepiske i rukopisi pojedinih djela brojinh stvaralaca, kao i neki dokumenti. Ovdje ću pomenut samo neke: Muse Ćazima Ćatića, Hamida i Maka Dizdara, Bore Stankovića, Antuna Gustava Matoša, Hamze Hume, Adem-age Mešića, Mustafe Ćemana i drugih.

Ovdje je neophodno navesti i prva izdanja djela: Vuka Karadžića, Dositeja Obradovića, Jovana Dučića, Ive Andrića i dr. koji doduše se ne mogu svrstati u Zavičajnu zbirku Tešnja ali se nalaze u vlasništvu tešanjske biblioteke i zajedno sa ostalim raritetima (ukupno oko 2500), čine bogatstvo od neprocjenjive vrijednosti.

Od posebne važnosti su i tešanjski sidžili - sudski protokoli tešanjskog kadiluka, koji predstavljaju veliku vrijednost kao istorijski izvor, a za tačnost njihovih podataka garantuje činjenica da su nastali pod kontrolom suda te sadrže bogatu građu za izučavanje političke, privredne, kulturne istorije, ne samo lokalnih područja, već i Osmanskog Carstva. Sidžil iz godine 1740–1746, pronašao je Dr. Avdo Sućeska, a preveo prof. Abdulah Polimac. Orginal se nalazi u Narodnoj Univerzitetskoj Biblioteci u Sarajevu, a kopija prevoda u Općoj biblioteci u Tešnju. Ovaj sidžil priređuje Mr. Hadidža Čar-Drnda iz Orijentalnog instituta u Sarajevu.

Sidžil iz 1751-1789 godine preveo je prof. Abdulah Polimac iz sarajeva a za štampu ga priređuju prof. dr. Lamija Hadžiosmanović i Salih Trako iz Orijentalnig instituta iz Sarajeva.

Sidžil koji se odnosi na godinu 1639-1642, (nalazi se kod prof. Ahmeda Aličića, direktora Orijentalnog instituta u sarajevu). dio ovog sidžila koristio je Osman Asaf Sokolović i objavio je u Sarajevu 1942. godine pod naslovom »Tešanj prije tri stoljeća«.

Na osnovu svoje bogata kulturne prošlosti, i vrijednih fondova Tešanj danas posjeduje zavidnu zavičajnu zbirku knjiga i dokumenata koja čini osnov svih naučno-istraživačkih radova, to potvrđuju brojni naslovi novih knjiga nastalih zahvaljujući upravo ovom fondu Zavičajne zbirke. Do danas su nastala značajna djela kao što su: Knjževni opis Hamida Dizdara, Sabrana djela Muse Ćazima Ćatića, Zbirka pjesama “Sa gornjeg čardaka”, bibliografija “Hasanaginica”, »Tešanjske zanatlije i trgovci 1642-1992«, Alija Galijašević, Tešanj 1996. »Adem-aga Mešić Moj odgovor bezimenim klevetnicima«, priredio Amir Brka, Tešanj, 1998.

Pored svih ličnosti koje sam već pomenula, a koji su zaslužni za rad i razvoj tešanjske biblioteke, posebno mjesto zauzimaju Mustafa Ćeman i Amir Brka, s toga smatram da im i u ovom radu treba posvetiti dužnu pažnju.

Mustafa Ćeman 

Najznačajnija ličnost nakon 1945. godine u oblasti bibliografije, svakao je Mustafa Ćeman koji je rođen u Miljanovcima kod Tešnja 4. 4. 1925. godina, gdje je završio i osnovnu školu, a potom i tuzlansku Okružnu medresu (Behrem – begovu). Radio je kao bibliotekarski pomoćnik u IRO » Zora« u Zagrebu, sve do 1985, kada je penzionisan, ali svoj rad nastavlja u porodičnoj kući u Jelahu kod Tešnja. Poznansvo sa Alijom Isakovićem je imalo veliki utjecaj na početak njegovog, uopće bavljenja, bibliografijom. Bio je  Isakovićev suradnik na značajnim projektima iz bošnjačke književnosti, kao što su antologija »Biserje« i zbornik » Hasanaginica«. Nesumljivo je da Ćemanov bibliografski rad predstavlja veliki doprinos za bosansko-hercegovačku znanost. Jer pored bibliografija iz književnosti, pisao je tekstove iz naše prošlosti, naročito iz perioda srednjovjekovne Bosne te na taj način osvjetljavao nedovoljno poznate činjenice. Svoje bibliografske i druge priloge objavljivao je u: »Značenja«, »Preporod«, »Ljiljan«, Tešnjak«, »Znak Bosne«, »Kabes«, »Gradina«, »Glasnik Rijaseta Islamske zajednice«. Njegovo najznačajnije djelo je » Bibliografija bošnjačke književnosti« koja obuhvata period od 530 godina i sadrži 16. 845 bibliografskih jedinica (Zagrb, 1994.). Ali nisu zanemarljiva i ostala: bibliografija literature o »Hasanaginici« (1975), bibliografije Muse Ćazima Ćatića (1979), Ahmeda Muradbegovića (1987), Hamida Dizdara (1998), o pokretu Husein–kapetana Gradašćevića (1991), bibliografija o banu Kulinu, o pjesništvu žena Bosne i Hercegovine, bibliografija hadisa i hadiskih znanosti (1998), literature o Nasrudin–hodži(1989), a u rukopisu su mu ostale bibliografije još nekih tema i pisaca, npr. bibliografija Avde Karabegovića, Kasima Derakovića, zatim tu je i bibliografija o Tešnju, zapravo izbor literature koji je na 442 strenice donosi 4.161 relevantniju jedinicu. Ova bibliografija je uvezana u samo pet strojopisnih primjeraka, a jedan od njih se čuva u Općoj biblioteci u Tešnju. Približno istog obima je bibliografija Stoca završena 1991. godine, bibliografije »literature o srednjovjekovnoj Bosni«. Napustio nas je u julu 1999.godine.

Amir Brka 

Rođen je 25. 10. 1963. godine u Tešnju, gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju, a studiji južnoslovenskih književnosti i maternjeg jezika, na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.. Objavio je sljedeće knjige:

»Prirodni redosljed« (poezija), 1996, »Bjelina paspartua« (poezija), 1997, »Zavičajni muzej« (poezija i proza), 1998, »Antikrist u jeziku« (poezija), 1999, »Na pergameni lica« (poezija), 2001, »Monografija grada« (roman), 2001, koja je proglašena za najbolju knjigu u Ze-do kantanu, Nagrada Međunarodne kulturne manifestacije »Zeničko proljeće«, Godišnja nagrada Društva pisaca Bosne i Hercegovine za 2001, nominacija za nagradu »Meša Selimovića« za najbolji roman na bosanskom, hrvatskom, srpskom i crnogorskom govornom prostoru. Danas obavlja funkciju direktora Centra za kulturu i obrazovanje u Tešnju u okviru kojeg je, pored ostalog, zasnovao izdavačku djelatnost u kojoj je do sada publikovano šezdesetak naslova

Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, te redakcija »Godišnjaka Bošnjačke zajednice kulture Preporod« (Sarajevo), časopisa Diwan (Gradačac) i »Znak Bosne« (Zenica)

Pored ovoga bavi se i proučavanjem kulturne povjesti tešanjskog kraja, čemu je rezultat sedam objavljenih knjiga. Od posebnog značaja za rad biblioteke ima njegovo djelo »Katalog knjiga štampanih do 1910. godine na jezicima jugoslavenskih naroda« Tešanj 1991., ovo je jedina štampana knjiga u našoj zemlji ovog karaktera. Naime riječ je, kako sam naslov kaže o katalogu knjiga štampanih do 1910. godine na jezicima jugoslavenskih naroda, koje sadrži tešanjska bibloteka. Ne znam da li je riječ o jednom ambicioznom poletu tek svršenog diplomca, (s obzirom da je knjiga izdata četiri godine nakon diplomiranja) ili je autor djela imao suviše slobodnog vremena u šta sumnjam, ali zasigurno znam da je ovo jedan vrlo hrabar korak, s obzirom na činjenicu da se prilikom rada na ovoj knjizi nije koristio već postojećim kataloškim karticama, pa ih tom prilikom samo uvrstio u svoje djelo (pošto ih biblioteka u svom katalogu nije ni imala), nego je morao uraditi kompletan kataloški opis svake od knjiga. Katalog sadrži 1318 kataloških jedinica štampanih latinicom, jer okolnosti nisu dozvoljavale da se kataloške jedinice štampaju pismom kojima su pojedine knjige napisane. To se odnosi na knjige štampane crkvenom ćirilicom, glagoljicom ili bosančicom.[11]

Od svih duhovnih vrijednosti i ljudskih tvorevina knjiga je svakako najdragocjenija. Mislim da sam njenu dragocjenost, koju ona ima u Tešnju, pokazala malim putovanjem kroz našu biblioteku.

ZAVIČAJNA ZBIRKA FOTOGRAFIJA 

Na osnovu raznoraznih i veoma bogatih fondova, zaposleni u Općoj biblioteci u Tešnju su uspjeli oformiti veoma bogatu Zavičajnu zbirku, koja predstavlja osnov svih naučno –   istraživačkih radova na našem prostoru. Fotografije same po sebi spadaju u fond zavičajnih zbirki, a zajedno sa zapisima, građevinama , arheološkim iskopinama spašavaju prošlost od zaborava.

Koliko je fotografija značajna kao dokument, kao sredstvo masovne komunikacije i kao umjetnost danas je svakom poznato. Upravo sa pojavom fotografija, u umjetnost je ušao jedan novi princip koji se više ne može tumačiti parametrima klasične umjetnosti, jer osnova svega je u “snazi trenutka”, u zadržavanju prolazne stvarnosti. Danas, gotovo tri stoljeća poslije, od pojave prvih fotografija smo umogućnosti napraviti i digitalni arhiv fotografija. Upravo cilj ovog diplomskog rada bio je napraviti digitalni arhiv kolekcije fotografija Zavičajne zbirke grada Tešnja, uz mogućnost njihovog prezentiranja u formi CD-a, kao i WEB prezentaciji.

Za izradu ovog projekta korištene su fotografije iz privatnih zbirki. Jedan dio fotografija koje smatram izuzetno vrijednim su iz prve polovine 20. stoljeća, čiji je autor prvi tešanjski fotograf, Mustafa Deljkić (1900-1964). Inače, Deljkićevu zbirku čini veliki broj fotografskih negativa na staklu i na filmu, a  u  zbirci prevlađuju snimci za lična dokumenta, kao i veliki broj negativa koji bilježe različite manifestacije održavane u Tešnju i okolini od 30-tih do 60-tih godina 20. stoljeća, panorame grada iz različitih perioda idt. Danas se ove fotografije nalaze u vlasništvu Centra za kulturu i obrazovanje,  koji je u oktobru 1999. godine postavio izložbu fotografija Mustafe Deljkića.

Pored Deljkićevih, u ovom radu su uvrštene i ništa manje vrijedne fotografije koje čuvaju spomen na novije tešanjsko vrijeme, to su fotografije privatnih kolekcija: Hasana Brkića, Amira Brke, Edina Alića, Jadranka Durmića, te turističke zajednice Tešanj.

Zahvaljujući postojećim fotografijama već pomenutih privatnih kolekcija, u radu su zastupljene fotografije Tešnja iz perioda s kraja 19. stoljeća pa do danas, zatim fotografije koje označavaju značajne svečanosti i događaje, razne građevine, kao i neke od ličnosti koje su na svoj način dali određeni doprinos ovom gradu.

FAZE RADA NA BIBLIOGRAFIJI FOTOGRAFIJA: 

Čitav projekat izveden je uz pomoć sljedećih standarnih uređaja i kompjuterskih programa:

1. Corel Photo-Paint 10.0

2. Uredski skener Mustek 1200 USB plus

3. MS Excel - program tabelarnih baza podataka

4. Microsoft Front Page – editor HTML (web) stranica

5. IrfanView program za pregledanje slika

Prva faza rada se bazirala na radu u programu  Corel Photo-Paint 10.0 koji se sastojao iz niza operacija i to:

Skeniranje fotografija

Prilikom skeniranja fotografija korišten je uredski skener Mustek 1200 USB plus, crno-bijele fotografije su rađene sa gray scale 600 DPI, a color fotografije sa true color 600 DPI.

Obrada foftografia

Sljedeći zadatak nakon skeniranja fotografija  jeste obrada, a sastoji se iz  rotacije tj. mogućnost rotiranja fotografija 180, 90  u zavisnosti da li je fotografija horizontalna ili vodoravna. Rotiranje je vršeno samo na fotografijama čija širina je bila veća od širine skenera.

Najvažniji dio nakon obrade fotografija jeste arhiviranje, to znači, spasiti fotografije u tif formatu,  a nakon toga od tif formata pravimo jpg format. U tif formatu, kao arhiv, se nalzi 139 skeniranih fotografija, odnosno, 1 cd crno-bijelih i 1 cd color fotografija. Na dodatnom cd-u nalazi se 25 color  skeniranih slajdova u bmp formatu 72 DPI?, dimenzija 8x8 cm., od toga je 8 slajdova resemplirano u tif format 600 DPI. Za WEB prezentaciju je izabrano 87 fotografija i 8 slajdova koji su kompresovani odnosno, prebačeni u jpg. format 120 DPI.

Baza podataka

Jedna od faza rada na bibliografiji fotografija zasniva se na radu u programu MS Excel -  - program tabelarnih baza podataka. Ova faza je izuzetno važna jer služi u idetificiranju svake pojedine fotografija. Tabela u Excelu se sastoji iz polja:

WEB prezentacija 

Posljednja faza rada sastoji se iz web prezentacije koja je rađena u IrfanView program za pregledanje slika, odnosno kriranje malih slika, i osnovnog HTML koda. Dorada i ostali dopisi su rađeni u Microsoft Front Page.

Web prezentacija je dostupna  na privremenoj adresi   http://hako.tesanj.ba/aida

Inače, cijelokupni proces rada se može upotrijebiti na bilo koju zbirku razglednica ili fotografija, a ovakva izrada bibliografije fotografija može se primjeniti u  bilo kojoj instituciji koja želi imati jedan ovakav digitalni arhiv, bilo da je riječ o privatnim ili društvenim preduzeđima, tvornicama, muzejima, bibliotekama, pozorištima, turističkim zajednicama. Smatrama da je ovakav način pohranjivanja informacija vrlo važan i u radu jedne zavičajne zbirke, jer ovaj način arhiviranja fotografija, pruža mogućnost kompletiranja zbirki, pronalaženje podataka na jednom mjestu, pristup zbirci, ušteda vremena i prostora.

Ovaj rad predstavalja jedan mali doprinons bogatstvu zavičajne zbirke u Tešnju, ali iskreno se nadam da ću ovim projektom  probuditi interes ljubitelja fotografije  za upotrebu kompjuterskih progma u izradi digitalnih arhiva i očuvanju već zabilježenih i ovjekovječenih trnutaka.

ZAHVALE 

Ovom prilikom želim izraziti veliku zahvalnost: Amiru Brki, Sabihi Jabandžić, Rifatu Kantiću, na stručnoj i prijateljskoj pomoći, što su mi  pružali u vrijeme rada na ovom radu. Takođe, veliku zahvalnost dugujem Hasanu Brkiću, Edinu Aliću, Turističkoj zajednici Tešanj, Centru za kulturu i obrazovanje i njenom direktoru Amiru Brki,  na ustupljenim fotografijama za ovaj rad, te kolektivu Javne biblioteke u Tešnju, koji su mi učinili dostupnim materijal neophodan za obradu diplomskog rada.

LITERATURA: 

1)         DRAGOMIR GAJEVIĆ:  »KULTURNO-ISTORIJSKI OKVIRI NOVIJE KNJIŽEVNOSTI«. - Sarajevo, 1991.

2)         LJUBINKA BAŠOVIĆ: “BIBLIOTEKE I BIBLIOTEKARSTVO U BOSNI I HERCEGOVINI 1918-1945”. - Sarajevo, 1986.

3)         LJUBINKA BAŠOVIĆ: “BIBLIOTEKE I BIBLIOTEKARSTVO 1945-1975”. – Sarajevo, 1977.

4)         LAMIJA HADŽIOSMANOVIĆ: “BIBLIOTEKE U BOSNI I HERCEGOVINI 1878-1918”. – Sarajevo, 1980.

5)         VLADIMIR JOKANOVIĆ, EMIL POPOVIĆ,  MILOŠ STOJANOVIĆ: “ MALA JUGOSLOVENSKA ENCIKLOPEDIJA BIBLIOTEKARSTVA”. – Beograd, 1988

6)         AMIR BRKA: “KATALOG KNJIGA ŠTAMPANIH DO 1910. GODINE NA JEZICIMA JUGOSLAVENSKIH NARODA”.-Tešanj, 1991.

7)             MUHAMED ŽDRALOVIĆ: “PREPISIVAČI DJELA U ARABIČKIM RUKOPISIMA II”. 1988.

8)         AMIR BRKA: “SVJETLOSTI KASABE”. – Tešanj, 2002.

9)         MEHO BAJRAKTAREVIĆ: “NAD OSTACIMA JEDNE ZBIRKE”, ODJEK XXX / 1977,

10)       “BOŠNJAK” – LIST ZA POLITIKU, POUKU I ZABAVU. GODINA XIV, BR.13.,  Sarajevo, 1904.

11)        “TEŠANJ KULTURNO-PRIVREDNI INFORMATOR”. – Tešanj, 1995.

12)       “TEŠANJ HISTORIJSKO-KULTURNI PRIVREDNI INFORMATOR”, Tešanj, 1991.

13)       MUSTAFA ĆEMAN: “TEŠANJ I OKOLICA KROZ PRAHISTORIJU I HISTORIJU” – ČLANCI, PRILOZI, BIBLOIGREFIJA, 1989. (Rukopisi – neobjavljena bibliografija).

14)        MOMČILO SPASOJEVIĆ: “O RAZVOJU PISMENOSTI I KNJIGE U TEŠANJSKOM KRAJU” , NEVEN XXX/1988, BR. 137,

15)       RAMIZ BRKIĆ: “USTANOVA SA 1400 RARITETA” , NEVEN XXX/1988, BR. 137

[1] Amir Brka: “Kultura bošnjaka Tešnja” – Tešanj  kulturno-privredni informator, Tešanj, 1995, 28.str

[2]  Momčilo Spasojević: “O razvoju pismenosti i knjige u Tešanjskom kraju” - Neven xxx/1988, Tešanj,       br. 137, 

[3] Meho Bajraktarević: “Nad ostacima jedne zbirke” - Odjek xxx/1977, 12, 17-18. str

[4] Muhamed Ždralović: “ Prepisivači djela u arabičkim rukopisima II«, 1988,

[5] Amir Brka: “Kultura bošnjaka Tešnja” – Tešanj  kulturno-privredni informator, Tešanj, 1995, 28.str. 

[6] »Kroz stoljeća tešanjska« - Tešanj-Historijsko kulturni-privredni informator, Urednik: Hajro Planjac Tešanj, 1991, 8. str. 

[7] Lamija Hadžiosmanović:  “Biblioteke u Bosni i Hercegovini 1878-1918”, Sarajevo, 1980, 174. str

[8] Ljubinka Bašović: “Biblioteke i bibliotekarstvo u Bosni i Hercegovini 1918 – 1945”, Sarajevo,1986, 120. str.

[9] Ljubinka Bašović: “Biblioteke i bibliotekarstvo u Bosni i Hercegovini  1945 – 1975. ”, Sarajevo, 1977,

[10] Amir Brka: »Katalog knjiga štampanih do 1910. godine na jezicima jugoslavenskih naroda«, Tešanj, 1991, 5. str.

[11] Amir Brka: »Katalog knjiga štampanih do 1910. godine na jezicima jugoslavenskih naroda«, Tešanj, 1991, 6. str.