Back to OB Quaterly

Uvodne napomene

Pod katalogu pod naslovom Slavenski rukopisi 11. do 14. stolje}a u rukopisnoj zbirci Centralne nau~ne biblioteke Ukrainske akademije nauke, u redakciji profesora O. A. Nazarevskog (1969), objavljen je opis izvjesnog broja ju`noslavenskih rukopisa, od toga jedan dio dosad neobjavljenih, od kojih je sedam ozna~eno kao srpski.

Me|u njima kod istra`iva~a poseban interes izazivaju ~etiri listi}a koja predstavljaju dijelove "Parimejnika", {to ih je prvi put pomenuo, mada samo povr{no i bez detaljnijeg opisa, K. Petrov (1895), premda oni po svom karakteru u mnogo ~emu zauzimaju posebno mjesto.

Listi}i su veoma o{te}eni, od tvrde su, grubo obra|ene pergamene, u osmini, djelomi~no slabo ~itljivi. Kod Petrova se pominju pod brojem 387 (list 1, 3 i 4 po redu ~itanja u "Parimejniku") i 388 (list 2 po redu ~itanja), dok se u katalogu Nazarevskog (1969) nalaze pod br. 20.

 

Pleografski i ortografski opis rukopisa

Pored detaljnog opisa vanjskog izgleda rukopisa dati su paleografski i ortografski podaci, a ukratko je opisan i sadr`aj teksta, pri ~emu je utvr|eno tekstualno podudaranje sa "Grigorovi~evim bugarskim parimejnikom" 13. - 14. vijeka, a na mjestima koja u njemu nedostaju sa "Lobkovskim rukopisom" iz istog vremena.

Izvr{eno je i pribli`no datiranje rukopisa, pa je svrstan u rukopise s konca 13. ili s po~etka 14. vijeka, {to je prema pismu i vrlo vjerovatno, jer u tom pogledu stoji bli`e "Divo{evom jevan|elju" nego kasnijim, naro~ito sude}i prema upotrebi pojedinih slova (Grickat 1962:248) Uz opis je donesen i tekst dvaju listi}a (list 2. i 4.), a u prilogu na i snimak listi}a 2. (Grickat 1962:145)

Ve} prema tekstu koji je izdan u ovom opisu, a to je zapazio, ~ini se, i sam izdava~, o~ito je da se ovaj rukopis mo`e smjestiti me|u srpske samo u naj{irem smislu te rije~i.

Naime, i paleografski i ortografski momenti govore u prilog zaklju~ku da su ova ~etiri listi}a pripadala kodeksu koji je nosio karakteristike koje se pripisuju bosanskim tekstovima.

To zaslu`uje naro~itu pa`nju, osobito ako se ima u vidu da dosad od bosanskih rukopisa poznajemo, uglavnom, tetra evan|elja, tri zbornika (u kojima su ipak prete`no zastupljeni tekstovi iz Novog zavjeta, rje|e iz Starog ili tekstovi apokrifnog karaktera), i odlomke Apostola.

Ovo bi bio, svakako, prvi tekst bosanske provenijencije koji ima ovako izraziti liturgijski karakter po obredu isto~ne crkve. Uz to ovi listi}i sadr`e isklju~ivo tekstove iz Starog zavjeta: dijelove iz Pri~a Solomonovih (list 1. iz glave VIII, 3-16; list 2. iz glave VI, 17-20; list 3. iz glave VI, 21-32), iz knjige proroka Isaije (list 2. iz glave VII,1 i gl. VII, 2; list 4. iz glave XXVII, 4-8) i iz Prve knjige Mojsijeve (list 3. iz glave VII, 8; list 4. iz glave IX, 18).

Ovaj se, dakle, spomenik odvaja s obzirom na karakter teksta od svih ostalih spomenika navedenog fonda, ali je, s druge strane, po paleografskim, ortografskim i jezi~kim karakteristikama najvjerovatnije da ga treba ubrojati u bosanske tekstove, ne ulaze}i u raspravu o tome da li njegovo porijeklo treba vezati za tzv. "Crkvu bosansku" (Solovjev 1948; [idak 1955; 1957; Grickat 1962)

Slova ovog teksta dosta su nebri`ljivo pisana, s nagibom na lijevu ili desnu stranu, pone{to kvadratnog oblika, a redovi su ~esto neravni. Posebno su markantna slova, "arc", "s", "c", "x" i "e" i uglavnom se sla`u sa uobi~ajenim oblikom slova drugih bosanskih tekstova. Kraci kod "~" su simetri~ni, ali je donji stubi} ponekad gotovo sasvim reduciran, {to je neobi~no za ovo vrijeme, jer je to karakteristika kasnijih svjetovnih rukopisa polovine 15. vijeka (Pavlovi} 1921).

Pojavljivanje ovakvog oblika, ~ini mi se, mo`e se u datom slu~aju svesti na pisarovu nebri`ljivost. Slovo "z" ima dvije varijante, ali je objema zajedni~ki du`i, tanko iscrtani repi}, koji je u jednoj varijanti zaokru`en u desno, dok se u drugoj o{tro ispod linije prelama s desna na lijevo. Slovo "`", kao kod ve}ine bosanskih tekstova, ima zna~ajno smanjen gornji dio, dok je kod slova "h" tako|e produ`en lijevi kraj, koji se u vidu tanjeg ili debljeg repi}a spu{ta pod donju liniju. Slovo "s" je ponekad gotovo prava linija zadebljala pri dnu i vrhu, ili malo previjena po sredini, {to opet odgovara liniji ovog slova u ve}ini ostalih bosanskih tekstova, tj. obliku sa zakr`ljalim krajevima,dok slovo "e" podsje}a na glagoljsko "f" (Pavlovi} 1921:241; Grickat 1962:246).

Dva inicijala ovog rukopisa izvedena su crnilom i crveno-sme|om bojom, konture velikih slova na po~etku pojedinih poglavlja tako|e su iscrtana crnilom, a popunjena istom bojom, dak su ostala velika slova izvedena samo cinoberom, ne{to svjetlije nijanse. Uostalom, crnilo i cinober su glavne boje iluminacija i velikog broja ostalih bosanskih kodeksa.

No ono {to je odsudno za karakterizaciju ovog teksta pripada ortografskim momentima, prije svega potpunom nedostatku ligature "ja" i uop}e rijetkom pojavljivanju ligatura, samo "u" i "ju", a izuzetno "je", te odsustvu nadrednih znakova ([idak 1957:136).

Ligatura "ja" je dosljedno zamjenjivana "jatom", {to ~ini jednu od najizrazitijih osobina bosanskih tekstova, dok je pojava ligaturnog "je" ograni~ena na nekoliko primjera, prete`no u fleksivnim zavr{ecima, ili kod li~nih zamjenica. Analiza se vr{i samo na temelju onog dijela teksta koji je objavljen (Grickat 1962:145). Iako sam imala u rukama listi}e, vremena je bilo i suvi{e malo za prepisivanje ili iscrpniju obradu.

U jednom primjeru je, najvjerojatnije, prepravljeno od "i" (je(jat)kovla), i na mjestu gdje bi trebalo da je "i", {to pribli`uje ove listi}e drugim bosanskim rukopisima u kojima se sre}u ispravke istog tipa (Speranskij 1902:174; Grickat 1962:251). Ligaturno "u" pojavljuje se naporedo sa "ou", ali je ipak relativno rijetko i ograni~eno na po~etak i sredinu rije~i, dok se "ou" nalazi u svim polo`ajima. Ligatura je u posmatranom tekstu zastupljena svega ~etiri puta ("ubo", "sudi", "v(pg)zupijot", "~udesa"). Isto je tako karakteristi~na osobina odsustvo posebnog oblikovanja "lj" i "nj", osim u slu~ajevima ispred "i", gdje je njihova posebna palatalna vrijednost ozna~ena ligaturom "jo", kao npr.: "~lvkoljub~e", "ljodem"; osim toga, ova ligatura ima i silabi~ku vrijednost: "pravdoju", "tvojeju" i sli~no.

U svim ostalim slu~ajevima stoji iza "l" i "n" obi~an neprejotirani vokal, a meko}a nije obilje`ena ni na koji drugi na~in. Ovo je, tako|e, jedna od izrazitih osobina bosanskih tekstova, kao u primjerima: "poklanaem", "je(jat)kovla", "v(pg) nem", "izdravilev", "ostavlenie" i sli~no. Svi primjeri sa slogom ja dosljedno su napisani "jatom", kao: "(jat)rostiju", "(jat)ko", "(jat)kovla", "v(pg)selena(jat)", "u(jat)zvi se", "byti(jat)".

Naravno, i ovaj spomenik poznaje samo tvrdi poluglas, a tome odgovara i forma "y", kao npr.: "by", "ty", "bytije". Autor opisa je kao srpskohrvatske crte nazna~io i zamjenu "y" sa "i" i "i" sa "jatom", me|utim, u tekstu koji je objavljen uz opis za drugu od ovih tvrdnji nema sasvim sigurnih dokaza. Za zamjenu "y" sa "i" su dva relativno pouzdana dokaza: "budi ti" (nominativ jedinine), "sudi" (akuzativ mno`ine), ali je vjerovatno da se ova osobina mo`e sresti i u drugim dijelovima teksta, s obzirom da je na ova dva listi}a i broj primjera sa "y" zbog kratica neobi~no mali.

Druga tvrdnja govorila bi na vrlo ubjedljiv na~in da se radi o bosanskom tekstu, me|utim, jedini primjer u tekstu je dvojben (tek }e pribavljanje fotokopija svih listi}a omogu}iti detaljniju analizu, i to u vi{e pravaca). Ina~e "jat" se pi{e etimolo{ki na pravom mjestu: "noz(jat)", "sv(jat)d(jat)tel", "posr(jat)d(jat)", "gr(jat)hov", "mir(jat)" (loc. sg.), "odol(jat)ti", "na sel(jat)", b(jat)", "b(jat)hou" i sli~no. ^uvanje "jata" i nezamjenjivanje sa i se nikako ne mora smatrati nebosanskom osobinom, s obzirom da uz tekstove sa ikavskog tla, gdje je zamjena vr{ena ranije, postoje i tekstovi sa ijekavskog tla, gdje je diftong zamjenjivan kasnije, tako da se njegova posebna vrijednost ~uva u svijesti prepisiva~evoj, {to osigurava pravilno pisanje.

Izrazit je primjer u tom smislu takav nesumnjivo bosanski rukopis kao {to je "Divo{evo jevan|elje". Pa ~ak i pojedina~ni primjeri zamjene "jata" i "e" u tom kodeksu ne opovrgavaju njegov ijekavski bosanski karakter, jer se mogu vezivati za druge uzroke (Grickat 1962:255). O ijekavskom karakteru uvjerljivo govori potpuna odsutnost "jata" i "jeri".

Primjer pretpostavljene zamjene "i" sa "jatom": "procv(jat)tet" je unekoliko nejasan, jer bi oblik odgovarao glagolu "procv(jat)titi/t(jat)ti", kanonski tekstovi pokazuju samo oblik "procvitati", sa varijantom "procv(jat)tati" u mla|im tekstovima, ali prezent ovog glagola ne bi odgovarao navedenom primjeru.

Postoje i dva primjera sa "jatom" mjesto "e", prvi bi bio "ras(jat)/li/{e", drugi "var(jat)i" (part. prez. act.). Sporadi~nu zamjenu "e", "jatom" poznaju i drugi bosanski tekstovi, a osim toga, oba primjera su donekle specifi~na. U prvom primjeru je mogu}e pretpostaviti da je pisar namjeravao da napi{e oblik glagola "ras(jat)(jat)ti", pa se korigovao prema predlo{ku, dok se u drugom slu~aju u najstarijim kodeksima, kao npr. Marijinskom, po pravilu sre}e "var(jat)ti", {to je moglo utjecati i na pisanje participa.

U primjeru gdje u starijim kodeksima postoji naporednost u upotrebi "jata" i "e", na{ tekst ima "jat", {to odgovara stanju u drugim bosanskim kodeksima, kao u primjeru "ijud(jat)iska" (Dani~i} 1871:44; Speranskij 1902:174; Grickat 1962:256).

I ova ~etiri listi}a pokazuju jednu osobinu dosta zna~ajnu za bosanske tekstove, to je ~injenica da, s jedne strane, zadr`avaju dosta arhai~ne crte u morfologiji i leksici, dok, s druge strane, naro~ito u fonetici, probija u njih narodni govor u ja~oj mjeri nego u srpskih.

I ovdje ima nekoliko takvih osobina koje je vrijedno registrovati. Kao i u ostalim bosanskim tekstovima, i u ovim listi}ima vrlo je ~esto izostavljanje poluglasa u slabom polo`aju, kao npr.: "vsa", a u tom smislu karakteristi~ne su i skra}enice, kao u primjerima: "vsi", "stvori", "stvorim", "vsei", "sv(jat)d(jat)tel", "upvah", koje stvarno odra`avaju `ivi izgovor, dok je titla jo{ samo formalnog karaktera.

S druge pak strane, ima primjera sa parazitskim poluglasom, kao "steb(pg)lie". Pored toga, treba zabilje`iti konsonantsku asimilaciju u primjeru "is kov(pg)~ega" (Dani~i} 1871:59; Grickat 1962:262) pomjeren preglas kod slabije poznatog vlastitog imena: "Romeliov" (napisano ~ak s "omegom"), sa`imanje dvaju i fleksivnog nastavka u primjeru "ni{tim" u posesivnom pridjevu "isina" (gednitiv jednine srednji rod) -- uporedi "ioziina" (genitiv mno`ine mu{ki rod) -- i u nom sg. m. "aram(pg)ski". Kao osobitost treba zabilje`iti i stari asigmatski aorisni oblik "ne mogu" (tre}e lice mno`ine), {to odgovara relativno ~estoj upotrebi asigmatskog aorista u drugim bosanskim tekstovima (Grickat 1962:264)

Me|u arhai~ne osobine mogu se jo{ ubrajati: nom. pl. "snove", nom. pl. broja "tr(pg)e" i nom. pl. dvaju participa "is(pg)d(p){e" i "`ivu{tei". U morfolo{kom pogledu pored arhai~nih osobina prisutno je i nekoliko slu~ajeva prodiranja narodnog govora, kao u voc. sg. pl. "gr(jat)hov".

U leksi~kom se pogledu izdvaja leksema "izdravilev", sa prelaznim sekundarnim "v", koja je u ovoj specifi~noj formi izrazita karakteristika bosanskih }irili~kih kao i glagoljskih tekstova (Dani~i} 1871:48; Miklo{i} 9999:245)

Leksi~ki je donekle interesantan i leksem "neprav(pg)n", s formom koja se javlja i u "Sre}kovi}evom jevan|elju" (Speranskij 1902:174). Kao leksi~ku varijantu treba registrovati i "v(pg)zupijut" (u transkripciji "v(pg)zopijut" je prema mojim bilje{kama gre{ka), sa ve} izmijenjenim "v(pg)" u "u(pg)". Primjer nije naro~ito karakteristi~an, zabilje`en je i kod Miklo{i}a (9999) kao noviji prema "v(pg)zu(pg)piti", ipak upu}uje na vezu s bosanskim jevan|eljima, kod kojih je prelaz "v(pg)" u "u" u otvorenom slogu dosta obi~na pojava, svakako daleko obi~nija nego u srpskim kodeksima (Grickat 1962:259)

Mo`e se, naravno, pretpostaviti da }e u nepregledanim dijelovima biti jo{ osobina koje }e pomo}i da se sigurnije utvrde jezi~ke karakteristike teksta, me|utim, i na temelju ovoga {to je dosad izlo`eno mislim da se mo`e sa dosta sigurnosti pretpostaviti da su ova ~etiri listi}a bosanska, kako po svojim paleografskim i ortografskim, tako i po jezi~kim osobinama, koje nam upravo u pitanju bosanskih kodeksa mogu biti jedan od korisnih putokaza.

 

Bilje{ke u tekstu

 

Dani~i} \uro
1871 Hvalov rukopis. Starine JAzu (Zagreb), sv. 3, 1871

Grickat Irena
1962 Divo{evo evan|elje. Ju`noslovenski filolog (Beograd), sv. 25, 1961-1962

Miklo{i~ Franc
9999 Lexicon paleoslovenico-graeco-latinum

Nazarevski O. A
1969 Slovjanski rukopisi XI-XIV st. u fondah viddilu rukopisi u Centralnoj naukovoj biblioteki Akademii nauk Ukrainskoj RSR. Kijev,1969,

Pavlovi} Milivoj
1921 Beli}evi odlomci bosanskog jevan|elja. Zbornik filolo{kih i lingvisti~kih radova A. Beli}u. Beograd 1921.

Petrov K.
1875 Opisanie rukopisei cerkovno-arheologi~eskego muzeja pri Kievskoi duhovnoi akademii. Tom 1 i 2. Koev 1875

Solovjev Aleksandar
1948 Vjersko u~enje bosanske crkve. Rad JAZU (Zagreb), sv. 270, 1948

Speranskij V.M.
1902 Ein bosnisches Evangelium in der Handschriftensammlung Sre}kovi}s. Arhiv fur Slavische Philologie (Wien) sv. 24, 1902

[idak Jaroslav
1955 Kopitarovo bosansko eeven|elje u sklopu pitanja "Crkve bosanske". Slovo (Zagreb), sv. 4-5, 1955 str. 43-63
1957 Marginalija uz jedan rukopis "Crkve bosanske" u mleta~koj Maricijani. Slovo (Zagreb), sv. 6-8, 1957, str. 138-152

Back