Lamija Hadžiosmanović
PRIVATNE BIBLIOTEKE OSMANSKOG PERIODA U BOSNI I HERCEGOVINI
Publikovano u: Biblioteke u Bosni i Hercegovini za vrijeme Austrougarske vladavine. Veselin Masle{a, Sarajevo, 1980, str. 69-78
Abdulah Kantamiri-zadeova biblioeteka
Na sarajevskom trgu At-mejdanu Abdulah Kantamiri-zade "muderis, vais i ba{ kitab u mehkemi" (Ba{eskija 1968:180), pjesnik (Kadi} s.a.:293),autor pjesme o Hekim Oglu Ali-pa{i, spjevane povodom banjali~ke bitke 1737. godine (Had`iosmanovi} 1976) sagradio je zgradu za biblioteku od klesanog kamena:
... u koju je bio uvakufio sve svoje }itabe a kasnije i svoju ku}u u Magudi u korist Misrije medrese i svoje kutubhane, {to tvrdi {erijatski hud`et od 9. {abana 1212. (1797) u 37. {id`ilu na strani 204". (Kemura 1912:73)
Iz ovog izvora saznajemo da je biblioteka imala i bibliotekara, pla}enog po 14 ak~i dnevno. Koliko se zna sam graditelj je najve}im dijelom popunio njen fond djelima koje je sam prepisivao. U~itelj i autor nekih prigodnih ~lanaka A. Kulier ostavio nam je zapis o ovom zdanju za svog boravka u Sarajevu 1878. godine. Dosta precizno je opisao izgled i polo`aj ove sarajevske biblioteke i iznio podatak da je njome upravljao izvjesni Sunulah-efendija (Kulier 1928:104).
Po{to je vakuf Kantamiri-zadea vremenom osiroma{io, Mehmed Hur{id-pa{a, guverner Bosne, naredio je da se ova knji`nica prisajedini Gazi Husrev-begovoj. U trenutku prenosa imala je 136 svezaka. Po istoj naredbi u Gazi Husrev-begovu knji`nicu prenesene su i dvije privatne biblioteke: Muzaferije Abdulkadira sa 37 knjiga i Had`i Halila Herceglije sa 153 knjige (Popovi} 1956:69). Sto dvadeset i tri godine nakon izgradnje, 1897. godine, prilikom regulacije Miljacke, ova zgrada je poru{ena, a ne{to kasnije je njen fond prenesen u Gazi Husrev-begovu biblioteku. Vjerovatno zato {to je Abdulalh Kantamiri-zade prepisivao ve}inu svojih knjiga, nije ih ozna~avao pe~atom, kao {to su to ~inili njihovi vlasnici. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci su ova djela izdvojena i nazna~ena imenom vlasnika -- prepisiva~a. U vrijeme prenosa u Gazi Husrev-begovu bibliotelku, ova zbirka je brojala 109 svezaka.
Osman [ehidijina biblioteka
Na mjestu gdje se danas nalazi Gazi Husrev-begova biblioteka trajala je punih 157 godina Biblioteka Osman [ehdi Bjelopoljca. Osman [ehidija bio je sekretar Divana bosanskog namjesnika Ali-pa{e Hekim-oglua, s kojim je do{ao u Bosnu 1746. godine. Bila je to {estougaona zgrada, koja je svojom kupolom podsje}ala na turbe. Biblioteka je podignuta 1757. godine u spomen rano preminulog graditeljevog sina Hatema, koji se bavio knji`evno{}u i iznad svega volio knjige. Osman [ehdi Bjelopoljac poslao je novac Mehmed-pa{i Kukavici da sagradi zdanje za biblioteku. Vremenom je o{te}en drveni krov zgrade, pa ga je godinu dana po okupaciji Mustafa Hajrudin-beg Fadilpa{i} pokrio olovom (Kemura 1916:31).
Godine 1759. utemeljitelj je poslao iz Carigrada 180 rijetkih rukopisa iz oblasti orijentalne knji`evnosti i islamskih nauka. "Na ve}ini rukopisa ove biblioteke ima pe~at s ovakvim tekstom na arapskom jeziku: 'Ovaj primjerak uvakufi Osman [ehdi od had`egana carsskog divana u Sarajevu pod uvjetom da se iz knji`nice ne iznese ni pedlja ni koraka god. 1173.' " (Spaho 1932:76) To {to je specijalno izra|cn pe~at s uputstvima o radu s knjigom, potvr|uje brigu koja je posve}ivana svakom primjerku u toj biblioteci. Sejfudin Kemura, koji je od 1905. godine bio njen bibliotekar, zabilje`io je nekolicinu darodavalaca, koje je prona{ao u sid`ilima. "Prvi je iz H. Isatove mahale Talirevi}a ulica u Sarajevu uvakufi 1170. - 1762. godine nekoliko dirhema u dobrotvorne svrhe od kojih odredi i nektu svotu hafizu Kjulubu kao pla}u o tom se nalazi vakufija na 139 stranici (opisa L. H.) sarajevske d`amije. 2. Muhamed Seid F. Hromi} uvakufljuje: 200 gro{a i to 1193. (A.H.) da se daju na kamate od tih kamata da se pla}a vazifa hafizi kjutubu iste biblioteke, o tomc je vakufija {tampana u opisu careve d`amije na str. 25. (Kemura 1916:5) Bosanski namjesnik Mehmed Hur{id-pa{a uvakufljuje jednu ku}u u Carevoj mahali.
Osman [ehdijina biblioteka je sve vrijeme imala knji`ni~ara sa redovnom platom, koji je ~esto uz to bio darivan od legatora. Njen posljednji bibliotekar, Sejfudin Kemura, ostavio nam je dokument o prestanku rada ove ustanove: "Visoka Zemaljska vlada odlu~iv{i na~initi rijasetsku zgradu kraj Careve d`amije usput obori 1. ramazana 1329. A.H. (26. avgusta 1910. godine) i gore navedenu kjutub hanu, u namjeri da sagradi ljep{u i moderniju, ali na `alost to joj dovede naglu smrt i vje~iti zaborav." (Kemura 1916:16) Tada je fond biblioteke preseljen u nepodesne prostorije novosagra|enog muftijskog ureda, a 1914. godine priklju~en je Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Me|u rukopisima ove knji`nice posebnu vrijednost predstavlja 458 svezaka vakufskih knjiga i 82 sid`ila, koje je 1905. godine poklonio sarajevski kadija Vehbi Sikiri}.
Karad`oz-begova biblioteka
Ono {to je Gazi Husrev-begova biblioteka zna~ila za Sarajevo, to je u Mostaru bila Kara|oz-begova, nazvana imenom svog legatora. Po dosad poznatim izvorima, ona je najstarija ustanova te vrste u Mostaru, izgra|ena po~etkom 1570. godine. U prvo vrijeme bila je uz medresu, koju je tako|e podigao Kara|oz-beg. Iz vakufname osniva~a saznajemo da je njen temeljni fond dosta skroman, odnosno da su ga ~inili: "Sedam kompletnih ukori~enih i lijepo pisanih mushafa, 30 d`uz'ova Kur'ana u ko`u ukori~enih za u~enje u d`amiji, kompletan ukori~en komentar Kur'ana od Kadi Bajdavije, komentar djela [irat-el-islam od Sejjid Alije i arapsko turski rje~nik Ahtariju." (Ahtarija, L. H.) (Hasandedi} 1971:108)
Iz ovog dokumenta se doznaje da je postojao mutevelija (upravnik vakufa), koji je bio obavezan da knjige ~uva da ih ustupa na kori{}enje, ali uz kauciju i svjedo~enje jednog lica. Ne znamo ta~no kada vjerovatno po{to je prvobitni prostor postao pretijesan, sagra|ena je kutubhana (biblioteka) uz medresu. Ovu biblioteku je bogatio fond javnih i privatnih biblioteka, koje su se redom slijevale u nju.
Pomenimo me|u njima: Biblioteku Dervi{-pa{e Bajezidagi}a (`ivio krajem 16. stolje}a), koja je, koliko se do sada zna, druga biblioteka ove vrste: u Mostaru. Osnovao ju je 1593. godine dr`avnik i pjesnik Dervi{-pa{a Bajezidagi}. Zavje{tao je 46 svezaka i odredio pravila pona{anja prema knjizi. Odre|eno je da se knjige ne smiju nikome poklanjati, niko ih ne mo`e prisvajati niti se smiju iznositi iz Mostara. Ovi su rukopisi preneseni 1890. godine u Kara|oz-begovu biblioteku. (Ga~i} 1971:7)
Zatim, ]ejvan ]ehajina bibilioteka, ~iji je zavje{talac ]ejvan ]ehaja, koji je sagradio d`amiju u Mostaru, Blagaju i Gabeli i za njihove potrebe odredio 1558. godine 120 potpunih d`uzeva Kur'ana i jo{ osam svezaka religiozne sadr`ine.
Ali-pa{a Rizvanbegovi} je za potrebe svoje tekije, na Luci u Mostaru, pribavio niz rukopisa od kojih su mnogi zagubljeni. On je ta ko|e {ejhu tekije u @iv~i}ima Mejli-babi sagradio ku}u, u kojoj se i danas ~uva kolekcija knjiga i rukopisa iz oblasti misti~ke poezije, {to su je stvarali dervi{i ove tekije. Veoma dragocjena djela iz privatne biblioteke mostarskog filozofa Mustafe Ejubovi}a, zvanog [ejh Juje te njegovog u~enika Ibrahima Opija~a, na{la su tako|e mjesto u Kara|oz-begovoj biblioteci. To su djela knji`evnog i filozofsko-religioznog sadr`aja, me|u kojima su najvredniji [ejh Jujini autografi.
Kara|oz-begova biblioteka je uspjela da se odr`i u austrougarsko vrijeme, a i kasnije. Njen poseban zna~aj je u tome {to je u svom fondu ~uvala mnoge rukopise vrijedne za izu~avanje kulturne i istorijske pro{losti na{ih naroda, a i {to je sabrala mnoge autografe doma}ih autora, koji su pisali na orijentalnim jezicima, ili na maternjem jeziku arapskim pismom. Da je njen fond sadr`avao vrijednih rukopisa svjedo~i nam i tekst Mehmeda Hand`i}a, bibliotekara Gazi Husrev-begove biblioteke u vremenu izme|u dva rata. Hand`i} tu navodi da je na{ao izvjestan broj djela ~iji su autori ljudi na{eg porijekla, a i dosta vrijednih rukopisa. Me|utim, "biblioteka je u vrlo lo{em stanju, a mnoge knjige razasute i na rubu propasti" (Hand`i} 1934:638). Na `alost, nemamo podataka koji bi nam ne{to vi{e kazali kako je vo|ena ova biblioteka.
Vakufname su bile jedini izvori iz kojih se moglo saznati {ta je u biblioteku stiglo, {ta je ko zavje{tao itd. I po tome se zna da je bila sre|ena kao i ostale biblioteke ovog tipa. Zatvorena je 1934. godine, a 16 godina kasnije izabrane su najva`nije knjige i rukopisi i prenesene u Gazi Husrev-begovu biblioteku.
Biblioteka Halil Efendije
Da je knjiga bila cijenjena i kori{tena i izvan ve}ih mjesta, govori nam ~injenica da je u Gra~anici bilo nekoliko privatnih i javnih biblioteka. Jedna od zna~jnijih po broju i vrijednosti rukopisa, Halil-efendijina biblioteka.
Had`i Halil ibn Ahmed ibn Sulejman ef. al-Bosnavi al-Grad~avi, izme|u ostalog bio je i bibliotekar Carske medrese u Beogradu (Hand`i} 1940:195)
Bila je smje{tena u medresi Osman-kapetana Grada{~evi}a sina Husein-kapetana Grada{}evi}a (umro 1813. godine), u koju }e se i ina~e koncentrisati mnoge privatne zbirke knjiga i rukopisa a na}i }e mjesto i ostale biblioteke i knjige rasute po Gra~anici. Najprije je vlasnik ustanovio posebnu biblioteku, koja je bila smje{tena u Pervane d`arniji. Kasnije su knjige prenesene u pomenutu medresu. Pe~at s njegovim imenom i godinom 1737. utisnut je u svaku knjigu. Ba{ taj pe~at po mi{ljenju Hazima [abanovi}a svjedo~i da je Halil-efendija bio visoki funkcioner ([abanovi} 1973:52).
Zahvaljuju}i Mehmedu Hand`i}u imamo dosta podataka o biblioteci i njenom vlasniku. Tako, na primjer, Hand`i} navodi da se strogo vodilo ra~una o posu|ivanju knjiga. U jednoj zabilje{ci na knjizi ove biblioteke na{ao je da je korisnik za posue|eno djelo morao dati kauciju i jamstvo dva svjedoka. Revers koji je prona{ao Hand`i} po mnogo ~emu je zanimljiv. ^italac koji posu|uje knjigu jam~i, ako bi stradala, da }e za nju "platiti ~etiri stotine gro{a" (Hand`i} 1940:197). Svaki primjerak je bri`no ~uvan da se ne bi otu|io. Knjige Halil-efendijine biblioteke su bile, uglavnom, religiozno-filozofske sadr`ine, a bilo je ne{to i lingvisti~kih tekstova. Zajedno s knjigama koje su mnogi poklanjali biblioteci Grada{~evi}eve medrese i Halil-efendijina zbirka je prenesena u Gazi Husrev-begovu biblioteku 1939. godine.
El~i Ibrahim-pa{ina biblioteka
Za svog vezirovanja u Travniku (1704-1705) El}i-Ibrahim-pa{a je izgradio medresu i uz nju podigao biblioteku, u koju je uvakufio 103 rukopisa na orijentalnim jezicima. Da je upravo tada opremio biblioteku potvr|uje nam i tekst posebno ure|enog pe~ata utisnutog na svaki rukopis: "Uvakufio je El~i had`i Ibrahim-pa{a govore}i: 'Dobra djela odstranjuju zla' ..." ([abanovi} 1973:58)
Kao i mnogi utemeljiva~i, i El~i Ibrahim-pa{a je odredio kako treba postupati sa knjigama. Tako je, po njegovom zavje{tanju, |acima duzvoljeno uzimati knjige, ali samo onima koji su nastanjeni u Trvniku. Knjige se mogu koristiti isklju~ivo u prostorijama biblioteke. U izuzetnim slu~ajevima knjiga se mogla iznijeti uz "jak zalog".
Nismo mogli ustanoviti {ta zna~i taj "jak zalog". Legatur je tako|e odredio i kaznu za bibliotekara u slu~aju da ne po{tuje propise. Vremenom je njen fond boga}en darovima mje{tana, me|u kojima su neki poklanjali ~itave zbirke. U stvari, mnoge feudalne travni~ke porodice toga vremena imale su svoje privatne zbirke knjiga. (Papi} 1975:135)
Godinc 1781. ova medresa sa bibliotekom je popravljena, po{to je njeno zdanje vremenom postalo tro{no. Dosta velika zbirka knjiga koja je pripadala bosanskom veziru Mehmed-pa{i Kukavici, a koja je, po svemu sude}i, bila uvakufljena njegovoj medresi u Travniku podignutoj oko 1760. godine, dospjela je u ovu biblioteku. Ali D`elaludin-pa{a (1820-1822) tako|e je uvakufio prili~an broj djela iz svoje biblioteke. Godine 1895. ova knji`nica smje{tena je u nove prostorije u okviru novosagra|ene medrese, koja nosi ime svog vakifa (Bejti} 1942:279).
=*=
Me|u zna~ajnije sarajevske biblioteke i zbirke knjiga koje su ve} u drugoj deceniji austrougarske vladavine zavr{ile svoj vijek spadaju: Misrijina i Sim-zade \umi{i}a.
Sarajevski kadija Ismail Misri osnovao je po~etkom osamnaestog vijeka medresu i uz nju biblioteku. Ostatak rukopisa koji su ~inili njen fond ~uva se danas u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, u koju je prenesen 1897. godine. Iste godine u Gazi Huusrev-begovu biblioteku prenesena je i zbirka rukopisa iz medrese Sim-zade Abdulkerim-efendije, koja je u narodu bila poznata po imenu Drvenija. Poru{ena je zgrada ove ustanove "a za novac koji je kao od{tetu dubila biv{a vakufska uprava od sarajevske op{tine podignut je muslimanski konvikt u Dugom sokaku". (]uri} 1956:109)
U turskom vremenu me|u muslimanskim dijelom stanovni{tva pisana rije~ se {iri posredstvom vjerskih {kola, d`amija i tekija. Kako sve do osamnaestog vijeka ni Carigrad nije imao {tamparija -- prvu {tampariju u Carigradu, odnosno Turskoj, osnovao je 1726. godine Ibrahim Muteferrika, porijeklom Ma|ar (Rafikov 1973) -- djela su prepisivana rukom ili su stizala iz drugih zemalja Istoka. Potreba za ud`benicima, s jedne, i vjerskim {tivom, sa druge strane, u~inila je da je prepisivanje postalo obi~aj u medresama.
Pored u~enilka, prepisivanjem su se bavili mnogi i kao zanatom. O tome nam svjedo~i i Ba{eskijina Hronika. Mada je krajem devetnaestog stolje}a u Sarajevu osnovana {tamparija u kojoj su {tampani ud`benici, i tada, a i u astrougarskom vremenu, kada se pove}ao broj {tamparija nije zamro kult prepisivanja. To nije bilo samo umno`avanje rukopisa nego i stvarala~ki rad. Do danas je dosta sa~uvano kaligrafski prepisanih rukopisa, ~ije su posebno marginalne zabilje{ke i dodaci va`an podatak za izu~avanje kullturne pro{losti Bosne i Hercegovine.
Nedostatak {tamparija, odnosno skupa knjiga, jedan je od zna~ajnijih razloga {to biblioteke ovog vremena nisu bile bogzna kako bogate. Sve do stapanja fondova manjih bilblioteka u Gazi Husrev-begovu nije bilo nijedne knji`nice koja je imala vi{e od dvije hiljade svezaka. Vjerovatno i zbog toga stru~nom ure|enju biblioteka nije poklanjana osobita pa`nja, nego je jedino vakufnama bila obavezan dokumenat o uvakufljenim djelima. Kada je po~elo inventarisanje knjiga, ~injeno je to po uuzoru na ure|enje bibliotoka Bliskog istoka, koje su tako|e uglavnom nastajale zavje{tanjem. ^ak i najve}a i po knji`nom fondu najbogatija islamska biblioteka i u turskom i u austro-ugarskom vremenu - Gazi Husrev-begova - nije imala nijedan katalog ure|en po savremenijim bibliotekarskim principima sve do godina izme|u dva rata. Osavremenjivatnje obrade knji`nog fonda zapo~inje Mehmed Hand`i}.
Mnogi rukopisi i knjige nestali su u po`arima, ratnim razaranjima i selenju Muslimana u Tursku za vrijeme dvojbe monarhje i tako su zauvijek izgubljeni. Dosta privatnih zbirki rukopisa koie su posjedovali ne samo pripadnici uleme nego i trgovci i zanatlije 47 prelazile su u vlasni{tvo vakufskih biblioteka, a ove su se krajem devetnaestog i po~etkom dvadesetog vijeka stapale s ve}im knji`nicama. (Ba{eskija 1968)
Me|u privatnim kolekcijama rukopisnih knjiga, a i {tampanih, bilo je i onih koje su sadr`avale i po 250 svezaka, {to je za to vrijeme predstavljalo pravo bogatstvo. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalazimo traga nekima od njlh a o sudbini mnogih ne mo`emo re}i ni{ta pouzdano.
Biblioteke islamske vjerske zajednice ~uvale su djela na orijentalnim jezicima, tj. arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Tako|e je sa~uvan znatan broj rukopisa koje su pisali na{i ljudi arapskim pismom na maternjem jeziku. To su tekstovi izoblasti teologije, islamskog prava, islamske filozofije, retorike, istorije, medicine, astronomije, geografije, leksikografije, te misti~ke, didakti~ke i ljubavne poezije.
Nisu rijetki rukopisi i knjige na kojima su vlasnici, ~itaoci ili prepisiva~i pribilje`ili zanimljive podatke i utiske koji se odnose na knjigu, ili neke druge doga|aje. Bilje{ke su stavljane na po~etnim ili posljednjim stranicama, na marginama i u samom tekstu (Dobra~a 1963).
Bilje{ke u tekstu
Ba{eskija Mula Mustafa [efki
1968 Ljetopis 1746-1804 (prevod sa turskog uvod i komentar Muhamed
Mujezinovi}), Sarajevo, 1968
Bejti} Alija
1942 El~i Had`i Ibrahim-pa{in vakuf u Travniku. U: "El-Hidaje",
Sarajevo, 22.11.1042, sv. 5, str. 279
]uri} Hajrudin
1956 [kolske prilike Muslimana u Bosni i Hercegovini 1800-1878.
Srpska Akademija nauka, odjeljenje dru{tvenih nauka, knjiga 50,
Beograd 1956
Dobra~a Kasim
1963 Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa (Sveska 1).
Sarajevo, 1963
Ga~i} Jelena
1971 Uz ~etristogodi{njicu prve javne biblioteke u Mostaru.
Bibliotekarstvo (Sarajevo), sv. 17, 1971, str. 1-10
Hand`i} Mehmed
1934 Nekoliko dragocjenih rukopisa u Karad`oz-begovoj biblioteci u
Mostaru. Glasnik islamske vjerske zajednice (Sarajevo), sv. 2, 1934,
br. 12, str. 633-639
1940 Biblioteke H. Halil-efendije u Gra~anici. "Gajret"
Kalendar, 1939, Sarajevo 1940, str. 195
Kadi} Muhamed Enveri
s.a. Hronika. Sveska 4 (rukopis) Gazi Husrev-begova biblioteka,
Sarajevo, s.a.
Kemura Sejfudin
1912 Sarajevske d`amije i druge javne zgrade turske dobe. Sarajevo,
1912
1916 U dvori{tu Careve d`amije mehrum Osman ef. Kjutubhana. Sarajevo,
1916
Kulier A.H.
U doba okupacije Sarajeva 1878. godine. "Napredak" kalendar
1929, Sarajevo, 1928,
Had`iosmanovi} Lamija
1976 Dvije neobjevljene pjesme o banjalu~kom boju iz Kadi}eve
Hronike. Prilozi za orijentalnu filologiju (Sarajevo), sv. 22-23,
1972-71, 1976, str. 318-322
Hasandedi} Hivzija
1971 Muslimanske biblioteke u Mostaru. Anali Gazi Husrev-begove
biblioeteke (Sarajevo), sv. 1, 1971
Papi} Kre{imir
1975 Travnik grad i regija. Travnik, 1975
Popovi} Ljubinko
1959 Prilog istoriji biblioteka u Bosnsi i Hercegovini u vremenu od
1878. do 1918. godine. Bilten Dru{tva bibliotekara Bosne i Hercegovine
(Sarajevo), sv. 5., br. 3-4, 1959
Rafikov A. N.
1975 O~erki istorii knjiga - pe~atanija v Turcii. Lenjingrad, 1975
Spaho Fehim
1932 Gazi Husrev-begova knji`nica. "Spomenica Gazi Husrev-begove
~etristogodi{njice, Sarajevo, 1932
[abanovi} Hazim
1973 Knji`evnost Muslimana na orijentalnim jezicima. Sarajevo, 1973
(c) Lamija Hadžiosmanović