1. Povijest provincije Bosne Srebrene

Franjevci su u Bosnu do{li vrlo rano, sigurno tijekom 14. stolje}a. Prvi franjevac koji je stupio na tlo Bosne 1248. godine bio je, izgleda, hrvatski franjeva~ki provincijal (minister provinciae Selavoniae), kojeg je poslao Inocent IV. sa zadatkom da ispita pravovjernost bosanskog bana Mateja Ninoslava. Popis franjeva~kih vikarija i provincija iz godine 1260. povjesni~ara Luke Waddinga, po kojemu se Bosanska vikarija s osam svojih kustodija nalazi na prvom mjestu, vjerodostojnim smatraju Filip Lastri}, Bono Beni} i Vjenceslav Mijo Batini}. (Lastri}, 1977:59; Beni}, 1979:51; Batini}, 1881:29)

Suprot njima, Julijan Jeleni} misli da franjevci djeluju zastalno u Bosni tek od 1291. kada je Nikola IV, na molbu srpskog velmo`e Stefana Dragutina, koji je u to vrijeme vladao sjeveroisto~nim krajevima Bosne, nalo`io provincijalu Slavonske provincije da po{alje u kne`evstvo bosansko> dvojicu teolo{ki dobro naobra`enih franjevaca. (Jelini}, 1926) Nakon njih ubrzo su prido{li i druga bra}a iz Italije i drugih zemalja u kojima se franjeva~ki red bio ve} dobro ukorijenio.

Franjeva~ka demokratsko-karizmatska organiziranost `ivljenja i djelovanja omogu}ila je subra}i koja su do{la u Bosnu da se vrlo brzo udoma}e na ovom tlu, i pored toga {to nisu znali jezik domorodaca, te zapo~nu uspje{no djelovanje ne samo me|u katolicima nego i me|u bosanskim krstjanima. (Bara~, 1973; Rup~i}, 1982) Uskoro su odgojene i prve generacije doma}ih franjevaca pa je njihova sveukupna djelatnost postala jo{ uspje{nija. To pokazuje i ~injnica da franjevci ve} 1330. godine, po odredbi Ivana XXII, preuzimaju od dominikanaca inkvizitorsku slu`bu u Bosni, zala`u}i se i u ovoj vrlo delikatnoj slu`bi na~elno i prakti~no za dostojanstvo svakog ~ovjeka, za vladavinu istine, pravde i ljubavi u me|uljudskim odnosima.

Za pedesetak godina svoga djelovanja, i to prete`no u urbanim sredinama franjevci su postali vrlo utjecajni i na samom dvoru bosanskih banova i kasnije kraljeva. (Kova~evi}-koji}, 1978) Stoga bosanski ban Stjepan Kotromani} II. poziva 1339. godine franjeva~kog generala Gerarda Odonisa (Eudesa) da pohodi Bosnu. Rezultat posjete bio je, pored ostalog, da se slijede}e godine na generalnom kapitulu franjeva~kog reda u Asizu ustanovljuje Bosanska vikarija na ~elu s Peregrinom Saksoncem.

Prvi franjeva~ki samostan na tlu Bosne sagradio je spomenuti ban u Milama kraj Visokog, zatim je podignut samostan u Kraljevoj Sutjesci, te tijekom vremena brojni drugi samostani. Ubrzo se Bosanska vikarija pro{irila izvan podru~ja dana{nje Bosne i Hercegovine. Ugled franjevaca toliko je porastao da Peregrin Saksonac dobiva dozvolu da mo`e podi}i samostane u Stonu i \akovu.

Ve} u drugoj polovici 14. stolje}a franjevci Bosanske vikarije {ire svoju djelatnost na podru~je sjeverne Bugarske i ju`ne Ugarske, a u vrijeme vikarstva Bartula Alverinskog (1366-1408) sve do Karpata i Crnog mora. Grgur XI. dozvolio mu je 1372. godine da mo`e osnovati samostane u Ra{koj, Vla{koj. Slavoniji i Ugarskoj, a Eugen IV. pridru`uje Bosanskoj vikariji neke samostane u Moldaviji, Dubrova~koj republici i Dalmaciji.

Prema popisu Barula iz Pize iz godine 1375, Bosansku vikariju sa~injavale su kustodije: Duvanjska, Grebenska, Bosanska, Usorska, Ma~vanska, Bugarska i Kovinska, koje su imale ukupno 35 samostana. Potkraj 14. stolje}a (1393) osnovana je i osma Apulska kustodija, te je tako Bosanska vikarija, osim podru~ja dana{nje Bosne i Hercegovine, obuhva}ala dijelove Ugarske, Dalmacije, Italije, Ra{ke i Bugarske. Pripadale su joj kustodije: Kovinska, Cetinska, Stonska, Ugarska, Jaja~ka, Krbavska i Usorska. Na samom podru~ju dana{nje Bosne i Hercegovine nalazilo se oko 40 franjeva~kih samostana.

Bosanksa vikarija najve}i politi~ki, dru{tveni i kulturni utjecaj imala je u Bosni u vrijeme djelovanja Peregrina Saksonca (1339-1353) i dvadesetak godina prije pada Bosne pod Turke. Kralj Toma Ostoji}, koji je po~etkom vladavine bio nepovjerljiv prema franjevcima, kasnije im je povjeravao najdelikatnije diplomatske misije. O utjecaju franjevaca na politi~ke prilike u srednjovjekovnoj Bosni op{irno pi{e Batini} u vi{e nastavaka u Glasniku bosanskih i hercegova~kih franjevaca. (Batini}, 1887)

Nakon pada Bosne (1463) i Hercegovine (1482) pod Turke bitno se promijenio status franjevaca Bosanske vikarije i na~in njihova djelovanja, ali je njihova djelatnost poprimila nove oblike i postala jo{ zna~ajnija za opstanak i `ivot hrvatsko-katoli~kog pu~anstva u krajevima koje su zauzeli Turci. Pravna podloga za njihovo djelovanje u ovim izmijenjenim i ote`anim uvjetima bila je povelja (Ahd-nama), koju je sultan Mehmed II. Osvaja~ (el-Fatih) podijelio na Milodra`evu kod Fojnice 1463. godine kustosu Bosanske vikarije fra An|elu Zvizidovi}u. Snagom ove carske povelje franjevci Bosne Srebrene branili su stolje}ima ne samo sebe i svoja prava nego i bosanskohercegova~ke Hrvate katolike i sve druge katolike koji su tijekom vremena potpali pod tursku vlast a oni su ih pastorizirali.

Na temelju Ahd-name isposlovali su od turskih vlasti brojne fermane, bujruntije i druge potvrde koje su im omogu}avale da djeluju i u najte`im uvjetima `ivota. Tako je Ahd-nama bila zaista magna charta libertatis ne samo za franjevce nego i za njihove vjernike. (Mandi}, 1971)

U vrijeme turskih prodora preko Save u pravcu sjeverozapada uprno su ih slijedili i franjevci Bosne Srebrene, pastoriziraju}i u Slavoniji i Sirijumu one `upe koje su napustili sve}enici bje`e}i ispred Turaka, te je tako postalo poslovi~no: "Kuda Tur~in ~ordom, tuda fratar torbom". Uo~i Be~kog rata provinciji Bosni Srebrenoj pripadali su samostani: u Fojnici, Rami, Kre{evu, Kraljevoj Sutjesci, Olovu, Srebrenici, Tuzli, Gradovrhu i Modri~i: u Dalmaciji: u Imotskom, Zaostrogu, @ivogo{}u, Makarskoj i na Visovcu; te na prostoru preko Save: u Velikoj, Po`egi, na{icama i Budimu. U vrijeme austrijsko-turskog rata (1683-1699) od samostana u Bosni pre`ivjeli su samo samostani u Fojnici, Kraljevoj Sutjesci i Kre{evu. Godine 1729. na podru}ju, Makarskoj, Omi{u, Sinju, [ibeniku, Visovcu, Kninu i Karinu; te na prostoru sjeverno od Save: u Slavonskom Brodu, Po`egi, Velikoj, \akovu, Na{icama, Osijeku, [arengradu, Iloku, Petrovaradinu, Ba~u, Baji, Aradu i Budimu.

Po zavr{etku austrijsko-turskog rata (1699) franjevci Bosne Srebrene djelovali su na podru~ju tri vrlo ~esto suprotstavljene dr`ave; u Bosni i Hercegovini koja je bila pod turskom vla{}u: u Dalmaciji kojom je upravljala Mleta~ka republika i u krajevima sjeverno iznad Save kojima je vladala Austrija. Jo{ ranije od provincije Bosne Srebrene odijelile su se nake njezine kustodije, a tijekom 18. stolje}a zbog politi~kih i drugih razloga najprije Dalmacija (1735), a potom i krajevi sjeverno od Save (1757).

Napokon sredinom pro{log stolje}a odijelila su se i subra}a u Hercegovini, te je provincija Bosne Srebrene svedena u svoje dana{nje granice.(Jelini} II???; Niki} 1979)

Istodobno s ovim prostornim promjenama u okvirima Bosanske vikarije, odnosno provincije Bosne Srebrene, zbivale su se zna~ajne politi~ke, dru{tvene i druge promjene koje su znatno utjecale na cjelokupnu njezinu djelatnost. Op}enito govore}i u vrijeme samostalnosti Bosne franjevci su aktivno sudjelovali u svim va`nijim dru{tvenim, politi~kim i kulturnim zbivanjima u njoj, a kasnijetaj njihov utjecaj bio je formalno znatno manji, ali ~esto ~ak i zna~ajniji.

Nakon uspostave redovite crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini (Gavranovi}, 1935) oni vi{e nisu jedino katoli~ko sve}enstvo na ovom prostoru, ali su zbog svojih zasluga i bogate tradicije zna~ajni i po{tovani te je i dana{nji bosansko-hercegoa~ki franjevac "oslonjen na sebe kao nitko krugi, ukorijenjen u narodu kao malo tko, naviknut na krut postupak i te{ke udarce, ukorijenjen u narodu kao malo tko, naviknut na krut postupak i te{ke udarce, spreman na svaku nametnutu borbu, voljan daprihvati svaku situaciju, da joj se prilagodi i da se njome okoristi, te tako nad`ivi" (Koko{ka, ???:23) i suvremene probleme u interesu budu}ih generacija.

Bosanski franjevci znali su se uvijek kao redovnici nagoditi s Rimom, kao Slavi nadmudriti Veneciju, kao katolici `ivjeti i djelovati u turskoj dr`avi, kao Hrvati udoma}iti se u Ugarskoj, nikada ne izdaju}i svoj redovni~ko-sve}eni~ki poziv i ne ostavljaju}i svoj narod. Njihova je velika zasluga {to je provincija Bosna Srebrena postala jedna od ustanova s najdru`im neprekidnim trajanjem i najvrednijim duhovnim naslije|em na slavenskom jugu.

Premda se o spisateljskoj djelatnosti franjevaca Bosne Srebrene do 17. stolje}a sa~uvalo tek nekoliko fragmentarnih svjedo~anstava, ipak se smije zaklju~iti da su oni pisali sigurno daleko vi{e, koliko za vlastite potrebe toliko i za potrebe puka kojem su slu`ili. O nekim srednjovjekovnim spisateljima Bosne Srebrene, npr. Bla`u de Zalka, pi{e Jeleni} u svojoj Biobibliografiji (Jelini}, ???), ali budu}i da su njegova djela ostala u rukopisu nisam ga uvrstio u ovu Biobibliografiju. Me|utim zna se sigurno da su se njima slu`ili kasniji franjeva~ki ljetopisci.

To njihovo pisanje, po tematici i stilu, moralo je biti sli~no onome kakvo se istodobno prakticiralo na zapadnoevropskom prostoru kojem su i sami pripadali po vjeri i kulturi. To uostalom potvr|uje i sam Matija Divkovi}, za~etnik bosanskohercegova~ke knji`evnosti na narodnom jeziku, koji prevodi, prera|uje i u knjige sastavlja srednjovjekovne tekstove namijenjene {irokoj ~itala~koj publici. On pi{e pod utjecajem katoli~ke protureformacije i tridentinske obnove, premda se izravno i intencionalno nikada nije morao boriti protiv protestantizma, koji se uostalom nije ni pro{irio na podru~je na kojem su ponajvi{e ~itane njegove knjige.

U istom 17. stolje}u vjerskopou~na djela namijenjena puku pi{u tako|er: Ivan An~i}, Ivan Bandulavi}, Stjepan Matijevi}, Pavao Posilovi}, Mihovil Radni} i jo{ neki drugi franjevci Bosne Srebrene. Ovdje tako|er spada povjesni~ar Franjo Sudi} Varadinac i pjesnik latinist Martin Brguljanin.

Tijekom 18. stolje}a broj spisatelja Bosne Srebrene znatno je ve}i. Me|u njima su poznatiji:

• Tomo Babi},
• Marko Dobreti},
• Jeronim Filipovi},
• Franjo Graci},
• Filip Lastri},
• Stjepan Margiti},
• Lovro [itovi},
• Vice Vici} i
• Stjepan Vilov.

U ovom stolje}u pisali su isto tako ljetopisci:

• Bono Beni},
• Marijan Bogdanovi} i
• Nikola La{vanin. (Zirdum, 1985)

Me|u istaknutije spisatelje 19. stolje}a, do pojave hrvatskog narodnog preporoda, spadaju:

• Stjepan Marijanovi} i
• Augustin Mileti}.

U daljem tijeku 19. stolje}a me|u franjevcima Bosne Srebrene pojavilo se vi{e zna~ajnih, ne samo spisatelja nego i kulturno-prosvjetnih radnika kakvi su bili:

• Bla` Josi},
• Ivan Franjo Kuki},
• Antun Kne`evi},
• Grgo Marti},
• Martin Nedi} i
• Marijan [unji}.

Njima treba pribrojiti i ne{to mla|e:

• Miju Vjenceslava Batini~a,
• Josipa Dobroslava Bo`i}a,
• Jaku Matkovi}a,
• Bonu Dobroslava Nedi}a,
• Ignacija Struki}a i
• Jeronima Vladi}a.

Po~etkom 20. stolje}a me|u franjevcima Bosne Srebrene isti~e se nekoliko spisatelja s literarnim ambicijama. Bili su to

• pjesnici Augustin ^i~i},
• Nedjeljko Dugonji}-Vrhov~i},
• Josip Marku{i}
• i Branko Strahimir [karica,
• te pripovjeda~, feljtonist, knji`evni kriti~ar i romanopisac Eugen Mati}, poznatiji kao Narcis Jenko.

Istodobno spisateljsku djelatnost zapo~inje:

• povjesni~ar Julijan Jeleni}, a ne{to kasnije
• filozofski pisac Bonifac Badrov,
• kulturni povjesni~ar Rastislav Drlji},
• povjesni~ar Berislav Gavranovi},
• povjesni~ar i etnograf Augusin Kristi}, te
• pjesnik i filozofski pisac Vojislav Mio~.

Istaknuti spisatelji Bosne Srebrene koji pripadaju novijoj generaciji jesu pravnik Vitomir Jeli~i} i germanist Ivan Vojislav Pudi}, a od `ivu}ih Augustin Augustinovi} i Ignacije Gavran.

S obzirom na formu, izuzv{i nekoliko naslova u kojima je sadr`ana i poezija, spisateljstvo franjevaca Bosne Srebrene do hrvatskog narodnog preporoda prozno je, a glede sadr`aja prete`no vjersko-pou~eno. Ono je stajalo prvenstveno u slu`bi njihova redovni~kog zvanja i sve}eni~kog poziva, tj. svojim pisanjem `eljeli su udovoljiti vlastitim duhovnim potrebama i potrebama vjernika kojima su slu`ili. Kao u~itelji, lektori i profesori u pu~kim, gramati~kim (srednjim) i filozofsko-teolo{kim {kolama morali su sastavljati odgovaraju}e priru~nike slu`e}i se pri tom ve} postoje~im. Budu}i da su franjevci Bosne Srebrene bili stolje}ima gotovo jedini prosvjetni radnici me|u hrvatskim katoli~kim pu~anstvom na prostoru koji su Turci bili okupirali, pisali su prikladne priru~nike ne samo za samostanske pu~ke {kole nego i za obrazovanje druge djece i omladine.

Lektori i profesori provincijskih generalnih filozofsko-teolo{kih u~ili{ta pi{u priru~nike za potrebe svojih studenata, koji su uglavnom ostali u rukopisima. Takvi spisatelji bili su pipadnici tzv. budimskog kulturnog kruga:

• Lovro Bra~uljevi},
• Petar Karapand`i},
• Ivan Kopijarevi} Stra`emanac i
• [imun Meci},

zatim Filip Lastri}, profesor po`e{kog u~ili{ta, te brojni drugi lektori i profesori filozofsko-teolo{kih u~ili{ta u Slavonskom Brodu, Osijeku, Iloku, [ibeniku, Fojnici i drugdje. (Ho{ko, 1976, 1977, 1977a, 1978, 1988)

Drugi spisatelji Bosne Srebrene pisali su, prevodili, prilago|avali i sastavljali tekstove asketskog sadr`aja, razne molitvene knji`ice, upute i pravila za {to savr{enije prakticiranje redovni~kog i sve}eni~kog `ivota. Za potrebe sve}enika napisana su tako|er brojna katehetska i homiletska djela kakva su:

• An~i}eva Vrata nebeska i `ivot vi~ni,
• Babi}ev Cvit razlika mirisa duhovnoga,
• Bandulavi}eve Pi{tole i evan|elja,
• Divkovi}eve Besjede,
• Filipovi}evo Pirpovidanje nauka krstjanskoga,
• Jakovljevi}eve Hrvatske pu~ke propovijedi,
• Lastri}ev Testamonium bilabium i
• Margiti}eva Fala od sveti.

Matija Divkovi} je za potrebe puka sastavio Nauk krstjanski za narod slovinski, a za potrebe sve}enstva Nauk kstjanski s mnoziemi stvari duhovniemi, koji je za ono vrijeme predstavljao svojevrsnu enciklopediju duhovnog `ivota u prozi i stihu. Kr{}anski puk posebice je rado ~itao Babi}ev Cvit razlika mirisa duhovnoga (Babu{u), Margiti}evu Ispovid krstjansku (Stipanu{u) i Mileti}evo Istuma~enje stvari potribiti (Biskupova~u).

Franjevce Bosne Srebrene, izrazito povezane sa svojim narodom, uvijek je zanimala njihova narodna i crkvena pro{lost. Odatle me|u njima velik broj priznatih povjesni~ara kao {to su:

• Filip Lastri}, prvi znanstveni bosanskohercegova~ki historiograf,
• Marin Nedi},
• Ivan Franjo Juki},
• Antun Kne`evi},
• Mijo Vjenceslav Batini},
• Josip Dobroslav Bo`i},
• Jeronim Vladi},
• Ignacije Struki},
• posebice Julijan Jeleni},
• Rastislav Drlji},
• Berislav Gavranovi} i vi{e `ivu}ih povjesni~ara.

Zbog posebnih i te{kih okolnosti franjevci Bosne Srebrene bili su prisiljeni da se stolje}ima bave ne samo narodnim nego i stu~nim lije~ni{tvom. Neki su {tovi{e zavr{avali studij medicine na poznatim evropskim u~ili{tima, a drugi su se u tom privatno usavr{avali. U knji`nicama provincije Bosne Srebrene, kao svjedo~anstvo tog njihova rada, sa~uvane su brojne ljekaru{e, a Franjo Graci}, Bla` Iki} i Petar Mare{evi} objelodanili su radove s podru~ja medicine. (Karamati}, 1984)

Budu}i da je glazba usko povezana sasamim sve}eni~kim pozivom u samostanima provincije Bosne Srebrene uvijek je njegovan ovaj oblik umjetnosti, ali o tome postoji vrlo malo sa~uvanih podataka. Zna~ajno je da je rukopis Vice Vici}a bio prva knjiga franjevaca Bosne Srebrene koja je, pod naslovom Pisme razlike, tiskana Gajevim pravopisom. Osim Vici}a kao istaknutije glazbenike Bosne Srebrene treba svakako spomenuti Nenada Duji}a i Mirona Kozinovi}a, koji su u rukopisu ostavili vi{e glazbenih skladbi. (Milanovi}, 1977; [pralja 1982)

U tiskanim djelima franjevaca Bosne Srebrene susre}emo dva pisma: bosan~icu i latinicu. Ako izuzmemo objelodanjene izvje{taje i neke druge fragmetnarne dokumente koji su ranije pisani latinicom i u ime Provincije slati u Rim, onda je bosan~ica prvo pismo kojim su franjevci Bosne Srebrene tiskali svoja djela. Nema dvojbe da je ona bila u uporabi i prije Divkovi}a i da su se njom kao rukopisnom slu`ili ne samo franjevci nego i obi~ni puk, jer Margiti} svjedo~i da je umiju ~itati i pastiri po Bosni, po Ercegovini, po Dalmaciji, po Ungariji i ostali mnogi misti. (Margiti}, 1704)

Ovim pismom, osim Divkovi}a i Margiti}a, svoja djela tiskali su i Stjepan Matijevi} i Pavao Posilovi}. Krivo se navodi da je i Pavao Papi} svoj prijevod s talijanskog pod naslovom Sedam trublji z probuditi gri{nika na pokoru tako|er tiskao bosan~icom 1649. godine. Istina je ustvari da je on ostao u rukopisu sve do nedavno, kad ga je za tisak pripremio i tiskao vrijedni Ignacije Gavran. Ve} u 18. stolje}u franjevci Bosne Srebrene, koji pi{u i na hrvatskom jeziku, tiskaju svoja djela latinicom, ali se sve do po~etka 19. stolje}a zadr`ava u uporabi rukopisna bosan~ica.

Po{to su franjevci Bosne Srebrene, bez obzira jesu li pisali bosan~icom ili latinicom, sve do kraja 19. stolje}a svoja djela tiskali izvan Bosne i Hercegovine, a vrlo ~esto i u inozemstvu, grafija im je predstavljala ozbiljan problem. Divkovi} je tomu dosko~io tako {to je sam sudjelovao prigodom lijevanja slova za tiskanje svojih djela.

Ostali franjevci Bosne Srebrene, op}enito govore}i, ovaj su problem prakti~no rje{avali tako da su prihva}ali talijansku, odnosno ugarsku grafiju, ovisno o tome gdje su svoja djela tiskali, ali problem grafije i ortografije ostao je sve do 19. stolje}a kada su kona~no prihvatili, uvelike zaslugom Ivana Franje Juki}a, Gajevu grafiju i pravopis. Marijan [unji} poku{ao je u raspravi De vera ortographia rije{iti ovaj problem na univerzalan na~in za sva pisma. Dvojica franjevaca Bosne Srebrene, koji su djelovali me|u ba~kim Hrvatima, znatno su doprinijeli rje{avanju grafijskih, ortografski i jezi~nih problema me{u njima. Bra~uljevi} je svoje djelo Uzao serafinske (nascki) gorucie gliubavi objelodanio fonetskim pravopisom, postaviv{i u njemu 100 godina prije kulturno-nacionalnog pokreta Vuka Stefanovi}a Karad`i}a previlo: "Pi{i kako govori{". U raspravi Opomena za pravo, dobro, i lako {titi ove knjie, tiskanoj u navedenom djelu (str. vii-xii), pi{e da je "lip{e i profalnije pisati onako, kako se govori, jer {togod je od vi{e, nije pofaljeno, ve}e ku|eno: Superflua sunt vitanda. Zato ja u ovim knjigama pi{em onako kako govorimo i izgovaramo ne{ki ri~i: jer kako se mogu izgovarati, onako se mogu i u knjigah {titi" (str. xi-xii). On se upu{tao i u osjetljivo pitanje kvantitete i akcenta, te razmatranje slu`be na{ih vokala. Njegov u~enik Stjepan Vilov pojednostavljuje ortografiju i jo{ je vi{e prilago|uje duhu na{eg jezika. (Gali}, 1956; Sekuli}, 1970; 1988)

U spisateljstvu franjevaca Bosne Srebrene razvijao se i sam jezik do svog standardiziranja, tj. stvaranja standardnog knji`evnog hrvatskog jezika. Taj razvojni put osvijetljen je djelimi~no povijesnodijalektolo{kim raspravama o jeziku Matije Divkovi}a, Stjepana Matijevi}a, Pavla Posilovi}a, Ivana An~i}a, Stipana Margiti}a, Nikole La{vanina i Filipa Lastri}a, te jezika Juki}eva Bosanskog prijatelja. (\or|evi}, 1896; Pave{i}, 1968; Re{etar, 1928, Markovi}, 1958; Vukmanovi}, 1971; Mladenovi}, 1961; Kuna, 1983)

Manje pa`nje posve}eno je istra`ivanjima doprinosa franjevaca Bosne Srebrene izra`anoj ili povijesnostilskom oboga}enju na{eg jezika. Sama ~injenica da je spisateljska djelatnost franjevaca Bosne Srebrene 17. i 18. stolja}a stajala gotovo u izravnoj slu`bi pou~no-vjerskog odgoja navodi na zaklju~ak, a to je prou~avanjem i dokazano, da se i sam jezik oblikovao i razvijao uvjetno njegovoj pou~no-vjerskoj funkciji. U tekstovima koji se doslovno ili slobodno prevode i parafraziraju, a takvih je kod franjevaca Bosne Srebrene ranijeg razdoblja najvi{e, vidljivi su jezi~ni i drugi utjecaji latinsko-talijanskog ili dalmatinsko-dubrova~kog predlo{ka (originala) ili njihova posrednika (prijevoda ili prerade). U ovom drugom slu~aju pi{~ev jezik je razumljivo bli`i `ivom narodnom govoru.

Budu}i da se provincija Bosna Srebrena prostirala na {irokom podru~ju po kojem se odre|eni spisatelj manje-vi{e kretao i poznavao ga, on je bio u mogu}nosti da se iskustveno jezi~no oboga}uje i to u svom pisanju primjenjuje. Pozitivno se zna da je Margiti} putuju}i po Bosni i susjednim krajevima upoznao jezi~ne i obi~ajne razlike me|u njim, koje je u svojoj Ispovidi krstjanskoj istakao, zala`u}i se protiv pretjerane upotrebe tu|ica u hrvatskom govornom i pisanom jeziku: protiv turcizama u Herceg-Bosni, priti talijanizama u Dalmaciji i primorju, protiv germanizama i ma|arizama na sjeveru, a za oboga}enje pu~kog govornog jezika knji`evnom leksikom. Stoga on, poznaju}i svoje ~itatelje, pi{e jednostavno, jasno, njima blisko, pro`et osje}ajima domovinskog rodoljublja. Franjevci Bosne Srebrene, ra~unjaju}i na svoju ~itala~ku publiku i `ele}i sve zadovoljiti, postupno stvaraju "knji`evno-jezi~ni manir", tj. tip literature koja sadr`i odre|ene zajedni~ke jezi~ne crte na fonetskoj, morfolo{koj, sintaksti~koj i leksi~koj razini. Osim jezi~nog utjecaja predlo{ka ili posrednika, te podru~ja s kojeg je odre|eni spisatelj uzimao leksiku, na pojedinca je znatno utjecala i odre|ena konkretna knji`evna tradicija.

Tako se zna da je Bandulavi} stajao pod uplivom starije zapadne hrvatske ~akavske knji`evne tradicije, a Divkovi} vi{e dalmatinskodubrova~ke i glagolja{ke. Ne{to sli~no doga|alo se i kod drugih spisatelja Bosne Srebrene 17. i 18. stolje}a te se kod njih od Divkovi}a do Lastri}a stvorila odre|ena knji`evna tradicija, ne samo u tematskom nego i stilskom i jezi~nom pogledu, koja }e se o~uvati sve do hrvatskog narodnog preporoda.

Veliko prostranstvo Bosne Srebrene i veoma tolerantan odnos spisatelja prema razli~itim jezi~nim i knji`evnim uzusima pogodovao je jezi~no-knji`evno-kulturnoj fluktuaciji i time predonio postupnom oblikovanju standardnog jezika i kulture na {irem podru~ju. Stoga se jezik jednog Mihaela Radni}a, ro|enog u Budimu, vrlo malo razlikuje od jezika ~istih Bosanaca Ivana An~i}a i Filipa Lastri}a. Franjevcima nije smetalo {to neki jedan te isti jezik nazivaju slovinskim, na{akim, bosanskim, a drugi dumanskim, slavobosanskim, hrvatskim, iliri~kim ili jo{ nekim drugim imenom. Va`no je bilo da ga svi skupa smatraju svojim materinskim jezikom. Filolog Dalibor Brozovi}, pi{u}i o ulozi bosanskohercegova~kih franjevaca u stvaranju jezika hrvatske knji`evnosti i kulture od Divkovi}a do Mari}a, zaklju~uje:

Pokazalo se da je za ocjenu udjela bosanskohercegova~kih franjevaca u stoljetnim hrvatskim procesima na putovima jezi~ne standardizacije potrebno pokrenuti veoma mnogo pitanja... Ali mislim da su zasluge Bosne Srebrene jasno vidljive i iz ove odvirne skice, da je jezi~ni doprinos skromnih franjeva~kih pisaca, od kojih mnogi nisu na{li svoje mjesto u Enciklopediji Jugoslavije, bio svakako ve}i nego {to se to mo`e uo~iti neposrednim pojedina~nim i izoliranim obra|ivanjem pojedinaca. (Brozovi}, 1973)

Za prosudbu ~isto knji`evne vrijednosti spisateljstva franjevaca Bosne Srebrene zna~ajno je da su oni pisali potaknuti prije svega praakti~nim potrebama i da ih je vrlo malo koji su se profesionalno bavili pisanjem, pogotovo iz odre|enih knji`evnih ambicija. Naime, oni kad prevode, pi{u i sastavljaju odre|ene tekstove imaju u vidu njihovu pou~no-vjersku zada}u i namijenjenost {irokoj ~itala~koj publici. Ovoj zada}i prilago|avaju svoj jezik i stil, koriste pri~e i slike kako bi bili {to uvjerljiviji, nude onot{ o najvi{e privla~i. To posebnice va`i za spisatelje 17. i 18. stolje}a.

Ako se ~ita Divkovi}, koji je s litararnog gledi{ta i ponajbolje prou~en, lako se zapa`a kako se on slu`i pore|enjima i metaforama, slikama i prikazanjima, srednjovjekovnim mirakulima i misti~nim pri~ama. On u svojim tekstovima prikazuje "visok stupanj prisnosti, topline, pripovjeda~ke slikovitosti i zaokru`enosti". Kao homileti~ki pisac "upravo je nenadma{an" (Lovrenovi}, 1982). Kod nekih drugih franjeva~kih spisatelja 17. i 18. stolje}a susre}u se i motivi iz anti~ke klasike izra`eni u zapadnoevropskoj redakciji. [itovi}, naprotiv, pjeva pjesme religioznog sadr`aja u duhu narodne poezije. Herta Kuna, pi{u}i o frnjeva~koj knji`evnosti ovoga vremena, isti~e da "kod ~itavog niza franjevaca, naro~ito kod onih koji su uglavnom `ivjeli u Bosni, probija u knji`evnim djelima prisni ton narodne pripovijetke, dobro poznavanje svakodnevnice bosanskog sela, {to se odra`ava i u stilu, koji se u takvim slu~ajevima osloba|a uko~enosti i bogatim se rje~inkom pukog i bogati se rje~nikom pu~kog pripovijedanja". (Herta Kuna 1980)

Za ljetopise 18. stolje}a (Beni}, Bogdanovi}, La{vanin) ka`e se da su pisani "`ivo, u izravnom obra}anju ~itaocu, sa vrlo razvijenim osje}ajem za historijski kontinuitet `ivota", a za Lastri}evo djelo Epitome bosnensis proviniae (Pregled starina bosanske provincije) da je zanimljivo "po veoma `ivom stilu, preciznom izrazu i smislu za dinami~no izlagnje i kompozicijsku cjelovitost teksta" (Lovrenovi}, 1982). Sve do hrvatskog narodnog preporoda spisateljstvo franjevaca Bosne Srebrene stajalo je u strogoj funkciji vjersko-obrazovnoj. Bosanski ilirci Nedi}, Marti} i Juki} svoju spisateljsku djelatnost zapo~eli su programatskim i domoljubnim pjesmama koje su po svom sadr`aju i formi bile po~etni~ke, ali su najavile novu orijentaciju u pisanju franejvaca Bosne Srebrene. To Juki} i otvoreno zastupa u polemi~kom spisu Samo za sada (Danica Ilirska, 7/1942, 36, 141-142) isti~u}i emencipaciju knji`enosti od religije. sam on nekim svojim tekstovima svjedo~i "o uro|enom knji`evnom daru: `ivosti oservacije, kreposti stila i jezika, zanimljivosti pripovijedanjaa. A po svojim putopisima spada me|u najbolje bosanskohercegova~ke prozaiste, te se oni i danas ~itaju kao uzbudljiva knji`evna ostvarenja" (Lovrenovi}, 1982).

Njegov savremenik Grgo Marti} imao je ve}e knji`evne ambicije i bez dvojbe knji`evnog talenta, ali se gubio u prevelikom htijenju poku{avaju}i u liku Luke Vukalovi}a prikazati stoljentu borbu bosanskohercegova~kog naroda za slobodu i dru{tvenu jednakost. Ostao je vi{e na razini narodnog pjeva~a nego li {to se vinuo do pjesnika umejtnika. Me|utim, i pored toga, nekada toliko uzvisivani Marti} sigurno je ve}i od onoga kojim ga je Barac ocijenio. Nakon austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine franjevci Bosne Srebrene, `ele}i se uklju~iti u evropska zbivanja, `ivo se zanimaju zadru{tvena, kulturna, vjerska i etni~ka pitanja. Taj njihov interes posebice se o~itije u tekstovima novopokrenutog Glasnika jugoslavenskih franjevaca.

Me|utim, u ovom glasilu javlja se vi{e autora koji objelodanjuju pjesme, eseje, knji`evne kritike i prikaze. Skupina relativno mla|ih franjevaca, okupljeni oko Novog prijatelja Bosne, pi{e pjesme i druge kra}e literarne sastave s izra`enom knji`evnom ambicijom. Po~etkom 20. stolje}a kao pjesnici ogla{avaju se: Josip Marku{i}, Branko Strahimir [karica, Nedljeljko Dugonji}-Vrhov~i}, Augustin ^i~i} i Vojislav Mio~. Oni, i jo{ neki drugi, osim pjesama objelodanjuju pripovijetke, feljtone, kriti~ke prikaze, putopisne bilje{ke i druge literarne sastave. Eugen Mati}, poznatiji kao Narcis Jenko, isti~e se nesumnjivim knji`evnim talentom i velikim `arom, ali ga je opaka bolest tjerala da {to br`e pi{e, a smrt ga sprije~ila da zapo~eto dovr{i, te u potpunosti nije mogao dokazati svoj talent. Ipak je iza sebe ostavio dragocjenu knji`evnu ba{tinu: dva romana, vi{e pripovjedaka, pri~a, feljtona, prijevoda, knji`evnih kritika i publicisti~kih radova. On je, bez sumnje, najprofesionalniji i najve}i knji`evni stvaralac me|u franjevcima Bosne Srebrene.

Sli~nu sudbinu imao je i Ljubo Hrgi} (Hrvoje Bor). Kad je po~eo pisati, do{ao je rat, zatim poratne muke i bolest. Svojom pripovijetkom Visibabe u prozoru (Zbornik hrvatskih katoli~kih pripovjeda~a Sun~ani vinograd) iskazao je literatni talent, ali je to kasnije premalo iskoristio. Tiskao je samo jednu zbirku pjesama, desetak pripovijesti i novela, nekolko recenzija i kriti~kih prikaza. Njegov Dnevnik, koji je ostao u rukopisu, svjedo~i da se u njemu knji`evni talent nika nije ugasio. Odre|eni knji`evni dar pokazao je i Augustin Augustinovi} ve} u svojim |a~kim radovima, ali ga je `ivot zauvijek odveo iz domovine i usmjerio u sasvim drugom pravcu. @eljko D`aja, koji je tiskao samo nekoliko pripovijesti o `ivotu na na{em selu, pokazao je da je bio nadaren pripovjeda~ lirskog nadahnu}a. Spomenutim svakako treba dodati i Juru Vuleti}a, pisca nekoliko kra}eih knji`evnih sastava. Od `ivu}ih franjevaca Bosne Srebrene tek ponetko se javi kojom zbirkom pjesama (Luka Markovi}, Jozo Mihaljevi}) ili pjesmom (Ladislav Fi{i}, ali ima vi{e onih koji ne pi{u literaturne tekstove ve} se stilom i jezikom njima pribli`avaju. (Boge{i}, 1973; Pederin, 1973; Fi{i} 1981, Lovrenovi}, 1982)

Cjelokupni pisani opus frnjevaca Bosne Srebrene ima veoma zna~ajnu kulturno-povjesnu vrijednost i s tog gledi{ta vrlo je va`an segment ne samo bosanskohercegova~ke nego i hrvatske kulturno-povjesne ba{tine. Treba ista}i da su franjevci Bosne Srebrene u mnogo ~emu prednja~ili na bosanskohercegova~kom prostoru: Matija Divkovi} je prvi pisac na narodnom jeziku, Filip Lastri} je utemeljitelj znanstvene historiografije, Ivan Franjo Juki} pokrenuo je prvi ~asopis u Bosni i Hercegovini itd.

Bara~ Du{ko
1973 Uzorci nastanka i bitna obilje`ja franjeva~kog reda ibosanske redodr`ave. Godi{njak Instituta za izu~avanje jugoslovenske knji`evnosti u Sarajevu, knj. 2., Sarajevo 1973, str. 15-23;

Batini} Mijo Vjenceslav
1881 Djelovanje franjevaca u Bosni I. Zagreb 1881, 29.
1887 _________________ Glasnik bosanskih i hercegova~kih franjevaca sv. 1 (1887) u vi{e nastavaka).

Beni} Bono
1979 Ljetopis sutje{kog samostana. Sarajevo 1979, str.51.

Boge{i} Rafo
1973 Suvremenost i tradicija u knji`evnom postupku bosanskih franjevaca. - Godi{njak Instituta za izu~avanje jugoslovenskih knji`evnosti u Sarajevu, knj. II, Sarajevo 1973, 55-61

Brozovi} Dalibor
1973 Uloga bosanskohercegova~kih franjevaca u formiranju jezika hrvatske knji`evnosti i kulture od Divkovi}a do fra Grge Matri}a. Godi{njak Instituta za prou~avanje jugoslovenskih knji`evnosti u Sarajevu, knj. II. Sarajevo 1973, 53.

\or|evi} S. \or|e
1988 Matija Divkovi}. Prilog istoriji srpske knji`evnosti 18 veka. Glas SKA, 6(1896) 30-139, 3(1988) 1-136;

Fi{i} Ladislav
1981 Prozna knji`evnost bosanskih franjevaca zadnjih sto godina. Anga`irani sve}enik. Sarajevo 1981, 207-213

Gali} Jelica
1956 Po~eci bunjeva~ke knji`evnosti. Republika, 12(1956).

Gavranovi} Berislav
1935 Uspostava redovite katoli~ke hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. godine. Beograd 1935;

Ho{ko Emanuel Franjo
1976 Dvije osje~ke visoke {kole u 18. stolje}u. Ka~i}, 8 (1976) 135-191;
1977 Franjeva~ko visoko u~ili{te u Po`egi. Nova et vetera, 27(1977) 1, 87-111;
1977a Franjeva~ka visoka {kola u Brodu. Nova et vetera, 27(1977) 2, 69-98;
1978 Prosvjetno i kulturno djelovanje bosanskih i hrvatskih franjevaca tijekom 18. stolje}a u Budimu. Nova et vetera, 28(1978) 1-2, 113-179;
1988 Pastoralno djelovanje franjevaca u Ba~u kroz tri poslejdnja stolje}a. Nova et vetera, 38(1988) 1-2, 203-212.

Jeleni} Julijan
1926 Problem dolaska franjevaca u Bosnu. Split 1926.
_____ Kultura i bosanski franjevci II
_____ Biobibliografija

Karamati} Marko
1984 Uloga franjevaca u povijesti bosanskohercegova~kog zdravstva. Croatica christiana periodica, 8(1984) 13, 61-74.

Koko{ka \uro
____ Uspostava redovite hijererhije u Bosni i Hercegovini 1881. Katoli~ka crkva u Bosni i Hercegovini u 19. i 20. stolje}u.

Kova~evi}-Koji} Desanka
1978 Gradska naselja srednjovjekovne bosanske dr`ave. Sarajevo 1978.

Kuna Herta
1967 Jezik fra Filipa Lastri}a, bosanskog franjevca 18 vijeka. Sarajevo 1967;
1983 Jezik "Bosanskog prijatelja" prvog bosanskohercegova~kog ~asopisa. Sarajevo 1983.
1980 Radio Sarajevo - Tre}i program, 9 (1980) 31, (543-544).

Lastri} Filip
1977 Pregled starina Bosanske provincije. Sarajevo 1977.

Lovrenovi} Ivan
1982 Franjeva~ka knji`evnost u Bosni i Hercegovini. Knji`evnost bosanskih franjevaca. Sarajevo 1982, 9-17.

Mandi} Dominik
1971 Autenti~nost Ahd-name Mehmeda II. bosanskohercegova~kim franjevcima. Rim 1971.

Rup~i} Ljudevit
1982 Franjeva~ka karizma u Bosni. Nova et vetera, 32 (1982) 1-2, 269-280.

Markovi} Svetozar: Jezik Ivana An~i}a (bosanskog pisca XVIII veka). Srpski dijalektolo{ki zbornik 1958;

Margiti} Stepan
1704 Ispovid krstjanska, Venecija 1704).

Milanovi} An|elko
1977 Doprinos franjevaca crkenoj glazbenoj umjetnosti u Hrvatskoj. Ka~i}, 9(1977) 163-174;

Mladenovi} Aleksandar
1961 O jeziku ljetopisa fra Nikole La{vanina. Gra|a Nau~nog dru{tva BiH, 9 (1961). Odjeljenje istorijsko-filolo{kih naukaa, knj. 7, 53-123;

Niki} Andrija
1979 La separazione dei fraciscani nati in Erzegovina dalla Provincia di Bosnia e I'instituzione della loro custodia. Romae 1979

Pavi} Stjepan
1983 Pregled latinskih gramatika bosanskih franjevaca. Franjeva~ka klasi~na gimnazija u Visokom 1882-1982. Visoko 1983

Pave{i} Slavko
1968 Jezik Stjepana Matijevi}a. Prilog poznavanju jezika bosanskih pisaca 17. stolje}a. Rasprava Instituta za Jezik. Zagreb 1968

Pederin Ivan
1973 Pojava neumjetni~ke proze u franjeva~koj knji`evnosti Bosne i Dalmacije. Godi{njak Instituta za izu~avanje jugoslovenskih knji`evnosti u Sarajevu, knj. II, Sarajevo 1973, 63-70.

Pezo Bruno
1984 Franjevci provincije Presvetog otkupitelja pisci latinskih gramatika u XVIII stolje}u. Ka~i}, 16 (1984) 59-81.

Re{etar Milan
1928 Posilovi}ev ikavsko-jekavski govor. Ju`noslovenski filolog, 7 (1928/29) 83-87

Sekuli} Ante
1970 Knji`evnost ba~kih Hrvata. Zagreb 1970;
1988 Prinos franjevaca {kolstvu u Ba~u i Ba~koj op}enito. Nova et vetera 38 (1988) 1-2, 213-221.

[pralja Izak
1982 Franjevci glazbenici u 10. stolje}u. Ka~i}, 14 (1982) 353-361

Vukomanovi} Slavko
1971 Jezik Stipana Markovca Margeti}a. Beograd 1971;

Zidrum Andrija
1985 Franjeva~ki ljetopisi u Bosni i Hercegovini. Croatica christiana periodica, 9 (1985) 15, 43-63.

Filip Lastri} je bio prvi koji u svom Katalogu donosi odre|ene bibliografske podatke o osamnaest spisatelja Bosne Srebrene, upozoravaju}i na kraju da je u prostranoj Provinciji bilo jo{ mnogo drugih pisaca.

Ivan Franjo Juku} to ~ini potpunije u svom Bosanskom prijatelju, obraduju}i u prvom svesku "Pisaoce koji su azbukom pisali", a u drugom "Pisaoce koji su abecedom pisali". Njegovi biobibliografski podaci su toliko pouzdani da ih se sa sigurno{}u i danas mo`e upotrebljavati.

[ime Ljubi}, pi{u}i o znamenitim Dalmatincima, priop}uje neke biobibliografske podatke i o nekolicini franjevaca Bosne Srebrene s podru~ja Dalmacije, a Ivam Kukuljevi} u sklopu svoje Bibliografije Hrvatske za tridesetak spisatelja iste provincije.

Mariborski biskup Mihael Napotnik prvi je sastavio najkompletniju biobibliografiju bosanskohercegova~kih spisatelja, uklju~iv{i u nju 24 ~lana Bosne Srebrene, a Matkovi} je bio prvi koji je ukratko biobibliografski prikazao {esdesetoricu spisatelja Bosne Srebrene koji su svoje knjige tiskali.

Dragutin Prohaska u svom pregledu hrvatsko-srpske knji`evnosti u Bosni i Hercegovini neke spisatelje Bosne Srebrene tek spominje, a za druge donosi ne{to op{irnije biobibliografske podatke.

Ne{to sli~no ~ini i Julijan Jeleni} u svom djelu Kultura i bosanski franjevci, ali zato koncipira op{irnu Biobibliografiju franjevaca Bosne Srebreni~ke. Na`alost, prerana i iznenadna smrt u tom ga je omela te je uspio napisati samo njezin prvi dio (An~i}-Josi}), a podaci za drugi dio ostali su u rukopisu koji se ~uva u toli{kom samostanu.

Povjesni~ar Hamdija Kre{evljakovi} u Kratkom pregledu hrvatske knjige u Herceg-Bosni pi{e i o spisateljima Bosne Srebrene.

Knji`evnik Veselko Koroman prikupio je i objelodanio osnovne biobibliografske podatke o stotinu i jednom starijem hrvatskom piscu iz Bosne i Hercegovine, od kojih je 59 spisatelja Bosne Srebrene.

Kre{imir Georgijevi}, u sklopu pregleda Hrvatske knji`evnosti od 16. do 18. stolje}a u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni, obraduje vi{e spisatelja Bosne Srebrene.

U ediciji Leksikografskog zavoda u Zagrebu tiskana su prva dva sveska Hrvatskog biografskog leksikona u kojima je obra|eno vei{e franjevaca Bosne Srebrene.

Knji`evnik Ivan Alilovi} posljednjih godina marljivo se bavio istra`ivanjima hrvatske knji`evne ba{tine u Bosni i Hercegovini. Plod toga rada su dvije vrijedne Biobibliografije u kojima su obra|eni gotovo svi hrvatski spisatelji iz Bosne i Hercegovine do 1941. godine.

U raznim enciklopedijama, leksikonima i pregledima knji`evnosti sadr`ani su uvijek i odre|eni biobibliografski podaci o spisateljima Bosne Srebrene.

O nekim periodi~nim publikacijama Bosne Srebrene pi{e \or|e Pejanovi} u sklopu svoje Bibliografije {tampe Bosne i Hercegovine, a o cjelokupnoj periodici Ante Slavko Kova~i} u Bibliografiji katoli~ke periodike u Bosni i Hercegovini. Bibliografiju ~lanaka tiskanih u zborniku "Juki}" od 1971-1985. izradio je tako|er Kova~i}.

U sklopu pojedinih radova objelodanjene su (bio)bibliografije djelomi~no ili potpunije, Bonifaca Badrova, Josipa Dobroslava Bo`i}a, Matije Divkovi}a, Berislava Gavranovi}a, Filipa Grabovca, Julijana Jeleni}a, Ivana Franje Juki}a, Antuna Kne`evi}a, Filipa Lastri}a, Stjepana Marijanovi}, Jakova Ha~evi}a, Martina Nedi}a i Pa{kala Ve{are.

Bibliografiju izdanja Udru`enje katoli~kih sve}enika Bosne i Hercegovine "Dobri Pastir" i "Pastoralne biblioteke" prof. zbora Franjeva~ke teologije u Sarajevu 1950-1975, u kojoj su obuhva}eni svi prilozi tiskani u reviji "Dobri Pastir", isto tako izradio je Ante Slavko Kova~i}.

Bibliografskih podataka o spisateljima Bosne Srebrene ima tako|er u svim hrvatskim (bio)bibliografijama budu}i da su oni sastavni dio spisateljskog korpusa istog hrvatskog naroda, a neki, posebice oni koji su svoja djela tiskali bosan~icom (}irilicom), u{li su u srpske (bio)bibliografije.

4. Izrada Biobibliografije hrvatskih franjevaca Bosne Srebrene

Prikupljanje gra|e za izradu ove Bibliografije zapo~eo sam jo{ za vrijeme studija u Rimu s ~vrstom nadom da }u je nekada dovr{iti, ali ne slute}i tada da }u je ovako dugo raditi. Od tada sam stalno i postupno prikupljao podatke iz bibliografske i druge literature, te na temelju {ireg studijaknji`evnog fonda pojedinih biblioteka, ve} prema tome kako su i koliko mi drugi poslovi dozvoljavali. Sretna je okolnost da sam kao profesor imao sa studentima vi{e seminara o bibliografiji franjevaca Bosne Srebrene, skupa s njima radio biobibliografije pojedinih spisatelja i izra|ivao bibliografije pojedinih periodi~nih publikacija. Ovaj materijal poslu`io mi je kao radni u mom daljnjem bavljenju istim poslom.

Tijekom vremena izradio sam Biobibliografiju katoli~ke periodike u Bosni i Hercegovini, nekoliko osobnih bibliografija spisatelja Bosne Srebrene (Matije Divkovi}a, Berislava Gavranovi}a, Antuna Kne`evi}a, Josipa Marku{i}a i Pa{kala Ve{are), Bibliografiju Udru`enja katoli~kih sve}enika Bosne i Hercegovine "Dobri Pastir" i "Pastoralne biblioteke" profofesorskog zbora Franjeva~ke teologije u Sarajevu do 1975. i Bibliografiju biografskog leksikona i Leksikona pisaca Jugoslavije {to mi je pomoglo da se uvje`bam u metodologiji budu}eg rada i prisililo me da stalno listam i istra`ujem brojne periodi~ne publikacije, izbilje`avaju}i iz njih potrebne podatke. Desetak posljednjih godina radim u Narodnoj i univerzitetskog biblioteci Bosne i Hercegovine na izradi bosanskohercegova~ke retrospektivne bibliografije pa sam ve} i zbog toga bio prisiljen stalno pratiti izradu na{ih teku}ih i retrospektivnih bibliografija.

Za izradu ove Biobibliografije prelistao sam i manje-vi{e prostudirao sve periodi~ne publikacije Bosne Srebrene i mnoge druge kao {to su:

• Bosna i Hercegovina, Iseljeni~ki kalendar,
• Croatica christiana periodica,
• Crkva u svijetu,
• Godi{njak Instituta za izu~avanje jugoslovenske knji`evnosti u Sarajevu,
• Ka~i},
• Marija me|u nama,
• Na{ svijet. List Matice iseljenika Bosne i Hercegovine,
• Radosna vijest,
• Srce Isusovo,
• Vrelo `ivota i
• Vrhbosna.

Koristio sam zatim

• Bibliografiju ~lanaka iz bosanskohercegova~kih godi{njaka i periodi~nih zbornika (Sarajevo 1979),
• Bibliografiju rasprava, ~lanaka i knji`evnih radova Leksikografskog zavoda u Zagrebu,
• Bibliografiju Glasa koncila (Zagreb 1973),
• Bibliografiju Glasnika sv. Antuna (Zagreb 1974),
• Bibliografiju ~asopisa Nada (Sarajevo 1978),
• Bibliografsku gra|u za poru~avanje historije Bosne i Hercegovine u periodu Austro-Ugarske vlade (Sarajevo 1973),
• Historiografsku gra|u za prou~avanje historije naroda Bosne i Hercegovine (Sarajevo 1971),
• Hrvatsku kr{}ansku bibliografiju za 1976 (Zagreb 1980),
• Katalog knjiga na jezicima jugoslovenskih naroda 1519-1868 (Beograd 1973) i
• Prilog bibliografkoj gra|i za prou~avanje bosanskohercegova~ke istorije u periodu 1875. do 1946. godine.

Pratio sam izla`enje teku}ih bibliografija koje izdaju Bibliografski institut u Beogradu i Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine kao i retrospektivnih u izdanje Nacionalne i sveu~ili{ne biblioteke u Zagrebu i Narodne biblioteke u Beogradu. Koristio sam, jasno, podatke iz op{irne bibliografske i druge literature koju navodim uz pojedine spisatelje.

Biobibliografsko istra`ivanje vr{io sam osim u gotovo svim bibliotekama Bosne Srebrene, tako|er i u onim zna~ajnim drugih na{ih franjeva~kih provincija. Tako: u Mostaru, Makarskoj, Zaostrogu, @ivogo{}u, Dubrovniku i Na{icama, a od drugih u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine, Biblioteci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Narodnoj biblioteci u Beogradu, Nacionalnoj i sveu~ili{noj biblioteci u Zagrebu i u Knji`nici Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Koristio sam osobnu biblioteku kao i osobne biblioteke nekih profesora Franjeva~ke teologije u Sarajevu, te kartoteku osoblja Bosne Srebrene. Do odre|enih biobibliografskih podataka `ivu}ih spisatelja do{ao sam tako|er na temelju sastavljenog upitnog lista.

Bibliografsku obradu pojedinih jedinica vr{io sam isklju~ivo de visu, a za one bibliografske naslove za koje nisam uspio prona}i podatke navodim u bilje{kama na temelju upotrebljene literature. U bibliografskoj obradi primjenjivao sam na~elno suvremena standardna pravila za opis monografskih i periodi~nih publikacija, a u nekim slu~ajevima i ne{to fleksibilniji na~in radi sa~uvanja identiteta publikacije ili nekog drugog opavdanog razloga. U bibliografskom opisu nekih publikacija, npr. tabula Provincije i liturgijskih kalendara, podaci opisa se ponavljaju, ali to je zbog toga {to nema drugog prikladnijeg na~ina da se svaka publikacija bibliografski registrira.

U biobibliografiji su obra|eni spisatelji Bosne Srebrene od po~etka franjeva~kog djelovanje u Bosni do 1990. godine. Novina je ove Bibliografije i u tome {to obuhva}a bibliografsku obradu periodi~nih publikacija Bosne Srebrene. Pojedinim spisateljima dato je onoliko prostora koliko to tra`i njegovo zna~enje i posebice bibliografski korpus. U Biobibliografiji su obra|eni i neki spisatelji, posebice oni starijeg razdoblja ili koji su se istakli svojim ukupnim djelovanjem, ~iji su radovi, katkada i manji, objelodanjeni samo u periodi~nim ili posebnim publikacijama.

Dakle, u Biobibliografiju nisu uvr{teni spisatelji ~iji radovi nisu tiskani, npr. ljekaru{a i ljetopisa, i drugi rukopisi anonimnih spisatelja. U Biobibliografiji su obra|ene tako|er skupne i anonimne publikacije kao {to su zbornici sa simpozija, {ematizmi, publikacije koje se odnose na redovni~ka pravila i propise, razne molitvene knji`ice i tabule, zatim publikacije u izdanju i prijevodu Bosne Srebrene i kona~no njezine periodi~ne publikacije koje su imale neki javni zna~aj bez obzira kakvom su tehnikom izdavane.

Biobibliografska jedinica odre|enog spisatelja na~elno se sastoji od sinteti~kog biobibliografskog opisa, njegove bibliografije, literature o njemu i potrebnih bilje`aka, a samu bibliografiju zasebne publikacije, bro{ure, separati, doktorski radovi, muzikalije, te strojopisi koji su u{li u kataloge biblioteka i imaju javni zna~aj kao i neki rukopisni radovi namijenjeni {iroj uporabi (skripta pojedinih profesora).

Tijekom studija spisateljske djelatnosti franjevaca Bosne Srebrene razrje{io sam brojne pseudonime, skra}enice i {ifre koje navodim kao sastavni dio ovog uvoda, a sastavni dio ovog rada sa~injavaju tako|er registri.

Lastri} Filip:
Pregled strina bosanske provincije, Sarajevo 1977, 132-133.
Bosanski prijatelj I-II. Zagreb 1859-1851, 28-32, 83-90.

Ljubi} [ime
Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Viena 1856.

Kukuljevi}-Sakcinski Ivan
Bibliografija Hrvatska. Zagreb 1860.

Napotnik Mihael
Kratek pregled bosanskega slovstva. Maribor 1884.

Matkovi} Jako
Bibliografija bosanskih franjevaca. Sarajevo 1896.

Prohaska Dragutin
Das kroatische-serbische Achrifttum in Bosnien und Herzegovina. Zagreb 1911.

Jeleni} Julijan
Kultura i bosanski franjevci I-II. Sarajevo 1912-1915;
Biobibliografija franjevaca Bosne Srebreni~ke I. Zagreb 1915.

Kre{evljakovi} Hamdija
Kratak pregled hrvatske knjige u Herceg-Bosni. Sarajevo 1912.

Georgijevi} Kre{imir
Hrvatska knji`evnost od 16. do 18. stolje}a u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Zagreb 1969.

Koroman Veselko
Bio-bibliografija starijih hrvatskih pisaca Bosne i Hercegovine. @ivot, 11/12(1979) 723-740.

Alilovi} Ivan
Bibliografija hrvatskih pisaca Bosne i Hercegovine izme|u dvaju ratova. Zagreb 1989.

Kova~i} Slavko
Bibliografija katoli~ke periodike u Bosni i Hercegovini do 1976. Nova et vetera, 17(1977) 1. 171-214.

Pejanovi} \or|e
Bibliografija {tampe Bosne i Hercegovine 1850-1941. Sarajevo 1961.

Bibliografija zbornika Juki} 1971-1985.
Juki}, 16/17 (1986/87) 165-187.

(Anonim)
Bibliografska bilje{ka publiakcija Bonifaca Badrova. Dobri Pastir, 1971 (1970) 1-4, 314-315.

^ori} Boris
Bibliografija radova Julijana Jeleni}a. Godi{njak Instituta za jezik i knji`evnost u Sarajevu, knj. VIII, Sarajevo 1979, 9-35.
Bibliografija radova Ivana Franje Juki}a, Ivan Franjo Juki}, Sabrana djela III. Sarajevo 1973, 211-235.
Bibliografija radova fra Grge Mari}a. Godi{njak Instituta za izu~avanje jugoslovenskih knji`evnosti u Sarajevu, knj. II. Sarajevo 1973, 197-217.

Drlji} Rastislav
Bibliografija dr. J. Jeleni}a. Franjeva~ki vijesnik, 31 (1938) 9, 266 - 268.
Fra Lovro Miha~evi} (bio-bibliografija). Dobri Pastir, 4/5 (1955) 1-4, 159-163
Prvi Ilir Bosne fra Martin Nedi} 1810-1895. Sarajevo 1940. D`aja Mato
(Juki}a) Bibliografija. Korijen, 3 (1957) 7-8, 77-80.

Jeleni} Julijan
Bio-bibliografija fra Stipe Marijanovi}a. [i{i}ev zbornik. Zagreb 1919, 237-242.
Bibliografija fra Ambroza Mati}a. Franjeva~ki vijesnik, 37(1930) 3, 65-68.

Juri{i} Gabrijel Hrvatin
Bibliografija fra Filipa Graboca. Ka~i}, 5(1983) 323-336.

Kova~i} Anto
Bibliografija radova Matije Divkovi}a i literatura o njemu. Zbornik radova o Matiji Divkovi}u. Sarajevo 1982, 343-361;
Kronolo{ki pregled Gavranovi}evih radova. Dobri Pastir, 16 (1976) 1-2, 327-328.
Spisateljska djelatnost fra Antuna Kne`evi}a. Dobri Pastir, 26(1976) 1-2, 139-180.
Fra Josip Marku{i} - biobibliografski obrisi. Nova et vetera, 30(1980) 1, 193-235; Anga`irani sve}enik, Zagreb-Sarajevo 1981, 25-67; Fra Josip Marku{i}. Zbornik radova. Zagreb-Sarajevo 1982, 25-67.
Skice za portret fra Pa{kala Ve{are. Nova et vetera, 29(1979) 2, 319-330.

Lasi} Dionizije
De vita et operibus S. Jacobi de Marchia. Falconara M (Ancona) 1974.

[pionjak Roko
Josip Dobroslav Bo`i}, `ivot i djelo (s bibliografijom). Beograd 1983, 153-159.

@ic Nikola
Mleta~ki popis Divkovi}evih djela. Napredak, 8(1933) 10, 121-123.

Zirdum Andrija
Filip Lasti} O}evac 1700-1783. Zagreb 1982, 85-136.

Kova~i} Anto Slavko
Bibliografija izdanja Udru`enja katoli~ih sve}enika Bosne i Hercegovine "Dobri Pastir" i"Pastoralne biblioteke" prof. zbora Franjeva~ke teologije u Sarajevu 1950-1975. Spomenica dvadesetpetogodi{njice Udru`enja katoli~ih sve}enika "Dobri Pastir" 1950-1975, Sarajevo 1976, 53-227.